Ako još nekome nije jasno, najnoviji događaji u Crnoj Gori u vezi s usvajanjem Zakona o slobodi vjeroispovijesti još jednom su ogolili projekt velike Srbije, i još jednom su ogolili činjenicu o tome kakvog je karaktera bila Jugoslavija, i prva i druga. Srbi su obje shvaćali kao veliku Srbiju.
Jer je prva sve oduzela Crnogorcima, a druga im ništa od toga nije vratila, osim što su imali republiku unutar federacije.
I Crnogorci danas udaraju posljednji čavao u lijes velikosrpskog projekta na čijem je čelu od samih početaka stajala Srpska pravoslavna crkva, a stoji još i danas kad se vide reakcije iz njezinih redova, od samog patrijarha do popova na cestama. Oni bi rado i oružje u ruke uzeli, ali ipak je 2019. godina, pa sad samo mogu urlati i prijetiti i bacati prokletstvo na Crnogorce koji, zamislite, vraćaju svoje vlasništvo koje su im Srbi nasilno oteli 1918. godine!
Da SPC nije odustao od svojih stavova, najbolje govore i njihove reakcije iz Hrvatske. Na profilima SPC-a na društvenim mrežama sve ovo oni nazivaju propagandom, negiraju povijesnu činjenicu o postojanju autokefalne Crnogorske pravoslavne crkve do 1918. godine, a negiraju i samo postojanje Crnogoraca kao naroda, već sve događaje iz 1918. nazivaju dvorskim sukobima crnogorskih Srba! Toliko poznato nama, toliko poznate laži i manipulacije.
Dovoljno je vidjeti, kad se vrhuška SPC-a obraća svojim vjernicima u Hrvatskoj, kako oni i dalje Hrvatsku dijele na njezine krajeve, koji su u velikosrpskom projektu vazda bili srpski, a činjenicu o postojanju neovisne Republike Hrvatske moraju formalno priznati jer nemaju drugog izbora.
Stoga je jako važno motriti što se sve dosad događalo i kakve će daljnje velikosrpske reakcije biti na događanja u Crnoj Gori. I Crnogorce treba maksimalno podržati jer oni samo traže svoje. Traže da se izbrišu posljedice velikosrpskog projekta koji je uvijek uključivao zauzimanje tuđih teritorija, oduzimanje tuđe imovine i negiranje drugih naroda. I danas je nemali broj onih koji Hrvate drže pokatoličenim Srbima, koji ne priznaju hrvatsku povijest, hrvatski identitet, kulturu, koji svojataju naše velikane...
Velikosrpsko djelovanje nije prestalo ni danas iako je izgubilo sve ratove i dobro polomilo zube. No, kako Srbija nije denacificirana nakon Miloševićeva pada te u Srbiji na vlasti imamo Miloševićeve šegrte, i dalje je velikosrpstvo na životu.
Onima manje upućenima, korijen ovog sukoba Srba i Crnogoraca leži u Podgoričkoj skupštini održanoj krajem 1918. godine. Srbi će reći da su tada Crnogorci odlučili ukinuti vlastitu državu, detronizirati svog kralja, ukinuti svoju autokefalnu Crkvu i sve to predati Srbima, pa je tako i sva crkvena imovina prešla u vlasništvo SPC-a.
Srbima nije padalo na pamet da bi Crnogorci mogli zadržati svoju vlastitu crkvu. Jer oni i tako nisu Crnogorci, to je drugo oko u glavi, Srbi također. A kad ih se uputi na činjenice, Srbi govore da je sve to propaganda. Činjenica je, međutim, da Podgorička skupština nema nikakav legitimitet. Prvo, sazvana je bez volje naroda.
Drugo, sazvana je pod izravnim tutorstvom srpskog kralja Aleksandra. I treće, sazvana je i održana pod patronatom tisuća do zuba naoružanih srpskih vojnika koji su pazili da slučajno skupštinari ne donesu neke odluke koje nisu u skladu s traženjem beogradskog kraljevskog dvora. Brojni Crnogorci nakon tog čina otišli su u gerilu i otpor pružali sve do 1925. godine kad su prihvatili Karađorđevićevu amnestiju.
Ovo danas samo je zaokruživanje crnogorskog nacionalnog projekta jer treba znati da među pravoslavnim narodima jedan od ključnih stupova nacionalnog identiteta jest i nacionalna Crkva. Zato su je nakon osamostaljivanja osnovali i Makedonci kojima je također u obje Jugoslavije tutor bio SPC.
Štoviše, sve vjerske zajednice u Crnoj Gori prihvatile su novi zakon, samo ga SPC ne želi prihvatiti, kao što ne želi ni službeno se registrirati u Crnoj Gori kao vjerska zajednica. SPC odbija biti dio pravnog poretka države Crne Gore jer, dakako, odbija postojanje i crnogorske države i crnogorske nacije. Crna Gora za SPC i danas je samo jedna u nizu pravoslavnih srpskih država.
To što je navedeni zakon odobrila Venecijanska komisija, što je usklađen s europskom pravnom stečevinom koji se odnosi na sve vjerske zajednice, to SPC-u ništa ne znači. Jer velikosrbi ne priznaju ništa drugo, samo svoju “istinu” na račun tuđeg. Zato će sad i na Crnogorcima polomiti zube.
Istu stvar treba napraviti i u HR. Poglavar vec postoji. Ukinut financiranje spc, preusmjerit hpc. Ionako 50% sve sto spc dobiva iz proracuna zavrsi u irinejevoj blagajni, a on onda financira cetnike i protuhrvatske aktivnosti u HR.