Podgorica vrije. Specijalna policija je u središtu grada, zasad mirno promatrajući stotine prosvjednika s druge strane barikade u blizini Skupštine. Nemirno je i u drugim dijelovima Crne Gore. Velika grupa vjernika Srpske pravoslavne crkve (SPC) blokirala je danas oko 11 sati magistralni put Berane - Bijelo Polje, u znak protesta.
Strasti su uzavrijele zbog prijedloga Zakona o slobodi vjeroispovijesti, o kojem su crnogorski zastupnici danas žustro raspravljali. Taj zakon predviđa da će svi vjerski objekti koji su bili imovina države Crne Gore prije gubitka njene neovisnosti 1918., a koji kasnije nisu na odgovarajući pravni način prešli u vlasništvo neke vjerske zajednice, biti prepoznati kao državna imovina i bit će upisani kao kulturno blago.
Umiješao se i papa Franjo
Zakon je pripreman četiri godine i najviše mu se protivila Srpska pravoslavna crkva u Crnoj Gori, koja ondje raspolaže sa 700 vjerskih objekata. SPC je stajališta da je zakon napisan “s ciljem da bude paravan za otimanje crkava, manastira i crkvene imovine”. Istodobno, u Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi (CPC) podržavaju donošenje novog zakona jer smatraju da su njihovi vjernici diskiminirani time što im se ne dopušta služenje u crkvama i hramovima koje su gradili njihovi preci i država Crna Gora.
Prije nekoliko dana u Nikšiću je organiziran skup podrške SPC-u na kojem se skupilo oko 6000 ljudi, a okupljenima se obratio mitropolit SPC crnogorsko-primorski, Amfilohije.
– Ovi suvremeni bezumnici hoće oteti hramove za sebe. Ni Turci nisu radili što ovi bezbožnici žele. Oteti crkve i dati ih sektama. Ova grupa bogataša, bivših titoista, opljačkala je sva poduzeća, a sada hoće i hramove. Neće moći – poručio je Amfilohije.
Snažnu podršku pruža mu i srpski patrijarh Irinej koji se, kako bi apostrofirao svoju zabrinutost, pismom obratio papi Franji. Poglavar Rimokatoličke crkve, pak, otpisao je Irineju kako zakon “mora biti donesen po demokratskim načelima i moraju ga prihvatiti sve vjerske zajednice”.
Poruku vladajućima poslali su i zastupnici opozicijskog Demokratskog fronta (DF).
– Nećemo dozvoliti da se preko nas živih glasa o tom zakonu. Možete nas pobiti, možete nas pohapsiti, dovedite specijalne jedinice, neće se glasati – rekao je Slaven Radunović, dok je Milan Knežević, također iz DF-a, pozivajući ostatak opozicije da spriječi usvajanje zakona u Skupštini, predložio: “Zaustavimo izglasavanje ovog zakona, na način da ćemo svi ovdje donijeti po flašu benzina, posuti ove klupe, posuti se i mi i ako treba da se zapalimo i mi i ova Skupština koja ne treba postojati ukoliko je spremna da donese ovakav zakon.”
Predsjednik Crne Gore Milo Đukanović, pak, ocijenio je da dio srpskih stranaka potpuno pogrešno tumači Zakon.
– Apsolutna je neistina da se tim zakonom otima imovina Srpske pravoslavne crkve stečena do 1918. jer tada nije bilo SPC-a, ona nastaje kao što znamo kasnije. Kome smeta da se kroz zakon, bez ikakve otimačine, kroz redovan postupak pred crnogorskim sudovima dokaže što je čije? Znate kome smeta? Onome koji zna da to nije njegovo i onome tko želi da bez dokazivanja zadrži ono što je nezakonito prisvojio – rekao je Đukanović.
Kada je zakon sredinom godine objavljen, podigao je tenzije i u odnosima Podgorice i Beograda. Srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić u lipnju je pozvao crnogorsku vladu da ga povuče jer bi “njegovo usvajanje neminovno ugrozilo inače dobre odnose dvije zemlje”. Crnogorska vlada tada je oštro odgovorila Vučiću, poručujući mu da nikome pa ni Srbiji neće dopustiti da utječe na njene odluke i podsjećajući ga da je “Crna Gora suverena država koja samostalno kreira svoj zakonodavni okvir”. No, u Srbiji se gubitak Crne Gore smatra nacionalnom tragedijom, većom i od gubitka Kosova, stoga Beograd i danas opstruira samostalnost Crne Gore i proglašenje Crnogorske pravoslavne crkve na sve moguće načine.
Crna Gora je samostalna država postala 1878. na Berlinskom kongresu, istog dana kada i Srbija. Velikosrbi su, međutim, organizirali atentate na crnogorskog kralja: prvi puta udarila je Crna Ruka 1907. i drugi puta 1909. godine, tijekom “Kolašinske afere”. U ovakvo destruktivno djelovanje u Crnoj Gori, kao i u Hrvatskoj tih godina preko Svetozara Pribičevića i Srpske samostalne stranke, bio je direktno umiješan Beograd, te Srpska pravoslavna crkva. Kao što je nadalje poznato, nakon I. svjetskog rata Srbija je okupirala Crnu Goru i uvela je u Jugoslaviju, proglašavajući je “drugim okom u glavi”. No, “drugo oko” posljednjih godina misli “svojom glavom”. Crna Gora je krenula stopama Ukrajine koja je uspjela izboriti autokefalnost za svoju nacionalnu Crkvu te tako ograničiti utjecaj Ruske pravoslavne crkve.
Završni čin formiranja nacije
Politički analitičar Boris Marić skeptičan je po pitanju donošenja, pa i provođenja (Srbima) spornog zakona.
– Ako čitate mišljenje Venecijanske komisije možete vidjeti da su upravo ti sporni članci zakona apostrofirani i da se govori o tome da se moraju sprovoditi crnogorski procesni zakoni: Zakon o upravnom postupku i Zakon o parničnom postupku. Tako da je veliko, veliko pitanje do koje mjere sve to može izazvati posljedice, ali da može služiti kao odličan šlagvort za političke kampanje u izbornoj godini, zaista može –kaže Boris Marić.
Jedno je sigurno: Crna Gora se nepovratno istrgla iz gotovo stoljetnog zagrljaja Srbije, a autokefalnost CPC-a i zaustavljanje razornog djelovanja SPC-a u Crnoj Gori bit će završni čin formiranja crnogorske nacije. Posljednji je to u nizu poticaja pokretu za obnovu crnogorskog nacionalnog i državnog identiteta koji je otpočeo prije 15-ak godina i nezaustavljivo teče.
Scene koje su vas najviše iznenadile: Najveći hit bila je djevojka na parkiralištu
Podrška Crnoj Gori.