Mir i tišinu u uistinu netaknutoj prirodi poremetio je zvuk što se najprije čuo u daljini, a zatim se sve više kotrljao makadamom prema nama. Parkiravši ulašteni Case na velikoj livadi naslonjenoj na šumarak, iz traktora koji je ne tako davno izišao iz tvornice iskočila je krhka žena duge kovrčave kose, u majici na kojoj piše "Instagram poljoprivrednica". Zove se Ivana Pavić, magistra je ekonomije, na diplomskom je studiju održive ekološke poljoprivrede i na poslijediplomskom za pripremu i provedbu EU projekata.
Grade staje, kupuju traktore
– Prije pet godina preselila sam se iz Zagreba ovdje u Primišlje, malo mjesto koje broji samo 18 stanovnika. Otvorila sam firmu za EU fondove i bacila se maksimalno u poljoprivredu, da budem primjer mladog poljoprivrednika – izgovara 32-godišnjakinja.
VEZANI ČLANCI:
U središtu obližnjega grada Slunja, kojem Ivanino selo administrativno pripada, najvjerojatnije tijekom ovoga rujna otvorit će ured za EU fondove pa ovih dana marljivo radi i na uređenju interijera. Na katu iznad poslovnice Fine u prostoru koji je kupila na javnoj dražbi imat će i dvoranu s 50 sjedećih mjesta gdje će držati radionice i edukacije o povlačenju novca iz europskih fondova. Očekuje da će odaziv biti dobar, uostalom iza sebe ima opipljive reference zahvaljujući projektima koje je do sada pisala pa nam odmah kaže kako je drugi najveći iznos dobiven iz fondova, 107 milijuna eura, njezin projekt, iz vremena dok je živjela i radila u Zagrebu. No ono što je napravila u posljednjih godinu i pol na Kordunu, graniči s pravim malim čudom.
– U tom sam razdoblju u ovaj nerazvijeni kraj iz fondova poljoprivrednicima donijela šest milijuna kuna. Grade se od tog novca staje, kupuje mehanizacija i sad ovdje imamo najviše traktora po stanovniku – kaže pokazujući na traktor kojim je došla, a koji je također "stigao" iz fondova.
Traktor kojim se dovezao susjed, baš kao i drugi, još je veći.
– Ako Europa već hoće davati novac, neka da selu – veselo govori, dodajući kako će novca iz europske blagajne biti i za nju i za druge poljoprivrednike iz kraja, pohvalivši se kako je neke seljane nagovorila da krenu na edukacije i upisuju škole, što će im kod natječaja priskrbiti više bodova.
Usporedo s konzultantskim uslugama te pisanjem i provedbom projekata Ivana se i sama počela baviti poljoprivredom pa trenutačno ima dvije posavske i dvije arapske kobile kao i 50 hektara zemlje te velike planove.
VEZANI ČLANCI:
– Dijete sam s asfalta, jedna od onih koja na travu nije htjela ni nogu staviti. I ako netko nije bio predodređen za poljoprivredu, to sam onda ja. U prvih mjesec dana uspjela sam slomiti ruku – vadeći iz vozila motornu pilu.
Motorka za rođendan
Da se preseli, odlučila je promišljajući u što bi uložila ušteđevinu. Izbor je pao na Primišlje u koje je dolazila na kupanje na Mrežnici, svidjeli su joj se i rijeka i konji koje je vidjela pa je počela tražiti zemljište i naposljetku se na Kordun odlučila i preseliti te započeti sa sasvim drukčijim životom, daleko od ureda, šminkerske odjeće i svakodnevnog "peglanja" svoje kuštrave kose.
– Tata je najprije mislio da sam prolupala. Bila sam njegova princeza, dotjerana i sređena, a sad odjednom ovo. Svi su me odgovarali, ali nitko u tome nije uspio. No s vremenom sam učila pa sad znam i raditi s pilom, sama sebi pripremam drva, frezam, malčiram, kosim, čistim staju... Zapravo, radim sve što poljoprivrednici rade, samo što mi u Zagrebu to ne znamo. I da se pohvalim, tata mi je za posljednji rođendan kupio motorku. U Zagreb odem povremeno, ali više se nikada ne bih mogla vratiti ondje živjeti – kaže Ivana Pavić iz Primišlja, vlasnica OPG-a Pavichland.
Svaka čast.