Zajedničko tržište Europske unije je jedan od izraženijih primjera europske ekonomske integracije i jedan od najpoznatijih simbola europske integracije općenito. Može se reći da zajedničko ili jedinstveno tržište predstavlja jezgru europske integracije. Ono se razvija još od osnivanja Europske ekonomske zajednice 1957. godine i uključuje više različitih politika EU. Intenzitet izgradnje zajedničkog tržišta EU je pojačan posljednjih godina i to, mnogi će reći, s razlogom jer još uvijek nije u potpunosti ostvareno. Tekuće inicijative za unaprjeđenje slobodnog tržišta odnose se na rješavanje problema povezanih s i dalje postojećim tehničkim pravilima i standardima na nacionalnoj razini koji predstavljaju prepreke slobodnoj trgovini unutar EU te određenim pravilima na razini EU koja su nekonzistentna i opterećenje su za razvoj slobodne trgovine.
Zanimljivo je kako ključni dokumenti koji se odnose na uspostavljanje unutarnjeg tržišta Europske unije ne daju definiciju „slobodnog“ unutarnjeg tržišta, već se primarno bave sa četiri „slobode“. To su sloboda kretanja roba, sloboda kretanja usluga, sloboda kretanja radnika i sloboda kretanja kapitala. Prvo se radilo o uklanjanju fizičkih, fiskalnih (poreznih) i tehničkih barijera ovim temeljnim slobodama kretanja. Uklanjanje prve dvije vrste barijera se odnosi na ukidanje detaljnih pregleda na granicama kada dobra prelaze iz jedne članice u drugu, kao i postupno usklađivanje stopa poreza na dodanu vrijednost i trošarina. Ukidanje tehničkih barijera, odnosno usklađivanje tehničkih standarda, podrazumijevalo je široki spektar različitih mjera, kao što su nacionalni standardi za proizvode, uklanjanje ograničenja kretanja kapitala i radnika, otvaranje postupaka javne nabave konkurenciji iz cijele EU, usklađivanje i uklanjanje barijera trgovina uslugama.
Cijeli proces naravno nije tekao glatko. Tijekom godina, problemi s provedbom mjera kojima se stvaraju uvjeti za slobodno tržište su se pojavljivali u nekoliko područja; primjerice teško je postignut dogovor oko usklađivanja u području prava trgovačkih društava, a očigledno je kako zajedničko tržište ne može funkcionirati ako se poduzeća koja posluju u više država suočavaju s različitim propisima i papirologijom u različitim državama. Neka su područja, općenito, tek kasnije liberalizirana, što posebno vrijedi u području usluga. To su, primjerice sektori telekomunikacija i energetike, budući da se radi o sektorima koji su uglavnom od nacionalnog interesa i često su ih u državama članicama u svojim rukama držali nacionalni monopolisti.
Postavlja se pitanje zašto su slobodno tržište i sve mjere povezane s njegovim uspostavljanjem bile izbor država članica Europskih zajednica odnosno Europske unije. Države utemeljiteljice su sve vidjele koristi za svoja gospodarstva od stvaranja unutarnjeg tržišta, iako su bile svjesne da će jedne imati veće koristi od drugih. Originalna ideja o zajedničkom tržištu kao jednom od stupova europske integracije se može objasniti teorijom liberalnog pristupa međuvladinim pregovorima, gdje nacionalne preferencije odražavaju prvenstveno ekonomske interese. Osim toga, relevantni izbori i odluke bili su odraz preferencija nacionalnih vlada, a ne nadnacionalnih organizacija (Europske komisije i Vijeća EU). To vrijedi za same početke zajedničkog tržišta, dok su u kasnijim fazama do većeg izražaja došli interesi pojedinih industrija, a time i lobiranja, kao i uloga Europske komisije. Zanimljivo je kako su neke industrije i sektori u određenoj fazi stvaranja unutarnjeg tržišta same požurivale svoje vlade da ubrzaju procese prilagodbi koji su trebali rezultirati ukidanjem nacionalnog protekcionizma.
Danas, kada je ostvareno nesavršeno unutarnje tržište EU i nakon što je svjetska financijska i ekonomska kriza pogodila i europska gospodarstva, sve se više mogu čuti komentari o tome je li liberalizam otišao predaleko, kako u EU, tako i u većem dijelu svijeta. Međutim, teško je zamisliti mogući ishod eventualnog „povratka na staro“, s obzirom da su značajke unutarnjeg tržišta EU postale sastavni dio gotovo svih ekonomskih aktivnosti.