Večernji list ove godine slavi svoj 65 rođendan. U šest i pol desetljeća naši su novinari ispisali oko milijun stranica, objavili smo oko 25.000 različitih izdanja. Iz naše bogate arhive, donosimo serijal priča o lokalnim herojima, ljudima koji su spasili nečiji život, o znanstvenici koji su pomaknuli granice, o pobjednicima koji su nemoguće učinili mogućim. Neke ljude koji su svojim humanim djelima stvorili te priče, uspjeli smo pronaći i par desetljeća kasnije, pa su priče o njima dobile i nastavak, no nekima od heroja s naših naslovnica, nismo uspjeli ući u trag. Možda su neki od njih baš vaši rođaci, susjedi prijatelji ili poznanici - ako ih čitajući ove životne priče prepoznate, budite naš 'joker zovi' i pišite nam na mail dojavi@vecernji.net, jer to su ljudi koji zaslužuju bar još koji napisani redak, uz jedno veliko – hvala!
Prije točno 44 godine najveći jadranski otok postao je poluotok. Do njega se, preko mora, moglo došetati betonskim mostom koji je u to vrijeme bio najveći na svijetu. Spajanjem otoka Krka s kopnom, ostvarena je dugogodišnja želja otočana, ali i brojnih turista kojima je upravo Krk bio omiljena ljetna destinacija. Iste te subote, 19. srpnja 1980. godine, kada je veličanstveni most koji je otok Krk povezao s obalom, kod Kraljevice, pušten u promet, četiri posljednja trajekta, Klimno, Novalja, Cresanka i Voz, točno u 13 sati, otplovila su na neke druge, nove pruge. Gradnja mosta, koji je bio ponos čitave bivše države, započela je 1976. godine - 21. lipnja te godine, dobivena je građevinska dozvola, a već 23. srpnja krenuli su radovi. Završetak gradnje tada najvećeg, betonskog mosta na svijetu bio je predviđen za 31. prosinca 1978., no očito je to ipak bilo previše ambiciozno i optimistično, jer rok je probijen, a most otvoren godinu i pol dana kasnije od predviđenog datuma.
„Ostvaren je vjekovni san otočana – spojiti se s kopnom. Dakle, otok Krk danas postaje poluotok!“ napisao je naš reporter, V. Mužina, ispod fotografije veličanstvenog objekta, koja je, tog dana, kada su preko mosta krenuli prvi automobili, objavljena na naslovnici Večernjaka. Nakon svečanog presijecanja vrpce, uz zvuk starih, otočkih sopila i gromoglasan pljesak tisuća ruku, kolona automobila i tisuće ljudi, odmah su krenuli mostom prema kopnu, a istovremeno su se, iz drugo pravca, rijeke ljudi iz svih krajeva Primorja počele slijevati na otok Krk.
VEZANI ČLANCI:
Bio je to povijesni dan za četrnaest tisuća stanovnika tog najvećeg, jadranskog otoka, ali i za čitav Kvarner, a otvorenje mosta slavili su i svi stanovnici Primorja, kao i brojni turisti, jer od tog je dana nemoguće postalo moguće, relacija kopno –Krk mogla se jednostavno prepješačiti. Dovršetkom gradnje mosta, čija je dužina 1430 metara, visina 67 metara, a širina 7,5 metara, graditelji, tvrtke 'Mostogradnja', Beograd i 'Hidroelektra', Zagreb, te upravitelj gradilišta, ing. Stanko Šram, napravili su sjajan posao, u svjetskim razmjerima.
Jedan od najimpresivnijih objekata naše prometne infrastrukture, sastoji se od dva armirano-betonska luka. Veliki luk mosta, raspona 390 metara, bio je tada najveći na svijetu, nadmašivši, za 85 metara, do tada najduži most u Sydneyju. Raspon manjeg luka je 244 metra, a oba luka vode do otočića Sveti Marko, koji ima ulogu središnje spojne toče. Glavni projektant i nosioc patenta takvog konzolnog načina gradnje lukova, bio je ing. Ilija Stojadinović, a ukupna vrijednost ulaganja u most kopno – Krk bila je nešto više od 336 milijuna tadašnjih dinara. Nakon osamostaljenja Hrvatske, most koji je do tada nosio službeno ime 'Titov most', preimenovan je u 'Krčki most'. Iako je zbog jakih udara bure ponekad zatvoren za promet, Krčkim mostom, dnevno, u prosjeku, prođe oko tisuću vozila, a za udarnih dana, za vrijeme turističke sezone, taj se broj penje i do 35 000 vozila dnevno.
>>65 GODINA VEČERNJEG LISTA Neke ljude koji su svojim humanim djelima stvorili te priče, uspjeli smo pronaći i par desetljeća kasnije, pa su priče o njima dobile i nastavak, no nekima od heroja s naših naslovnica, nismo uspjeli ući u trag. Možda su neki od njih baš vaši rođaci, susjedi prijatelji ili poznanici - ako ih čitajući ove životne priče prepoznate, budite naš 'joker zovi' i i pišite nam na mail dojavi@vecernji.net, jer to su ljudi koji zaslužuju bar još koji napisani redak, uz jedno veliko – hvala!
Kakav "Titov most", kad je Tito tada u srpnji 1980, već bio mrtav?