Večernji list ove godine slavi svoj 65 rođendan. U šest i pol desetljeća naši su novinari ispisali oko milijun stranica, objavili smo oko 25.000 različitih izdanja. Iz naše bogate arhive, donosimo serijal priča o lokalnim herojima, ljudima koji su spasili nečiji život, o znanstvenici koji su pomaknuli granice, o pobjednicima koji su nemoguće učinili mogućim. Neke ljude koji su svojim humanim djelima stvorili te priče, uspjeli smo pronaći i par desetljeća kasnije, pa su priče o njima dobile i nastavak, no nekima od heroja s naših naslovnica, nismo uspjeli ući u trag. Možda su neki od njih baš vaši rođaci, susjedi prijatelji ili poznanici - ako ih čitajući ove životne priče prepoznate, budite naš 'joker zovi' i pišite nam na mail dojavi@vecernji.net, jer to su ljudi koji zaslužuju bar još koji napisani redak, uz jedno veliko – hvala!
Prije 51 godinu, u srpnju, strašno je nevrijeme, praćeno kišom i tučom veličine jabuke, pogodilo Sljeme. Pijavica je, tada, opustošila omiljeno zagrebačko izletište Adolfovac, a stotine ljudi ostalo je zarobljeno na planinarskim stazama i u automobilima. No, najdramatičnije je, ipak, bilo onima koje je snažna oluja zatekla na žičari. Do nekih od njih, koji su zaglavili u kabinama 60-ak metara iznad tla, spasioci se nisu mogli probiti sve do jutra, pa su paklenu noć proveli viseći na žici, između olujnog neba i zemlje.
Na središnjem dijelu Zagrebačke gore orkanska pijavica je tog srpanjskog dana, između 13.30 i 14.52 napravila pravu pustoš. Nakon kiše, koja je trajala kratko, počela je stravična tuča. Bijele kugle, promjera i do 4 centimetra, zasule su vrh Zagrebačke gore, nad kojom su se nadvili gusti oblaci, kumulonimbusi. Iako je oluja, svojom najvećom žestinom, harala samo nekoliko trenutaka i to je bilo dovoljno da iščupa velik broj stabala, paralizira žičaru te blokira sve ceste i planinarske staze. Srušena su stabla pala na desetke automobila. Zbog potpuno neprohodnih puteva brojni su izletnici ostali zarobljeni u šumi. Žičara, čije su kabine u to doba dana bile pune putnika koji su krenuli sa Sljemena, bila je doslovno paralizirana. Neke od kabina s putnicima pale su na zemlju, dok su druge ostale visjeti, ljuljajući se na žici, nekoliko desetaka metara iznad tla.
„Sve je trajalo 3 sekunde. Odjednom je nastala lomljava, stabla su pucala, a stolovi letjeli, kao komadi papira“, ispričale su tada Marija Milošević i Branka Vukovac, zaposlenice u Adolfovcu, koji je, nakon stravičnog nevremena, izgledao apokaliptično, a jedan od pet bungalova bio je potpuno sravnjen sa zemljom.
O razmjerima kataklizme koja se prije pola stoljeća dogodila na Sljemenu, svjedoči arhivski broj Večernjaka, objavljen 23. srpnja 1973. Situaciju su tada pratili naši novinari - Ljubo Antić, Vesna Federer, Rajko Polić i Mladen Stražimir, koji su detaljno izvještavali s terena. Dramatičan naslov – „Vikend straha na Sljemenu“, jednom je rečenicom, realno oslikao razmjere nevremena u kom je tada bilo ozlijeđeno 17 osoba, a nekoliko desetaka automobila bilo je potpuno uništeno.
Prvi poziv sa Sljemena, u Stanicu za hitnu pomoć, stigao je oko 15 sati te je sanitetsko vozilo, s liječnikom, dr. Milanom Gregorićem, odmah krenulo na teren. Čim su stigli do prve serpentine, vidjeli su razmjere katastrofe. Zbog debelih stabala koja su blokirala cestu, nisu mogli dalje, no strahujući da ispod šume srušenih stabala ima mnogo ozlijeđenih izletnika, radio vezom su pozvali u pomoć dodatne liječničke ekipe. Mobilizirana je odmah i vojska, a u pomoć su stigli i vatrogasci, no sljemenske su ceste bile potpuno zakrčene srušenim drvećem te su se spasilačke ekipe teško probijale do unesrećenih. Stoga su do vozila Hitne unesrećene donosili spasioci i građani, svi redom heroji, koji su bez oklijevanja priskočili u pomoć.
Rad spasioca otežavali su jaka kiša, vjetar i magla
Te noći, do 21 sat, Hitna je prevezla deset ozlijeđenih osoba, među kojima je bila i najteže stradala, 44-godišnja Ana Antolković. Samo sekundu nakon što su izvele djecu iz automobila, na Fiću u kom je Ana bila s prijateljicom, palo je stablo, pri čemu je nesretna žena zadobila ozljede kralježnice, no djeca su, na sreću, prošla bez ozljeda.
Iz kabina, koje su bile bliže tlu, ljudi su u panici počeli sami iskakati, pri čemu su neki i ozlijeđeni. Dvojica muškaraca, koja su se odlučila spustiti na tlo, držeći se golim rukama za žicu, zadobila su teške opekotine na dlanovima. Do šest sati ujutro spasioci su uspjeli doći i do osam ljudi koji su ostali zarobljeni u kabinama žičare, no najteža situacija bila je između drugog i trećeg stupa nosača žičare, gdje je, na visini od 62 metra, visila kabina, u kojoj je bilo zarobljeno posljednjih četvero putnika.
POVEZANI ČLANCI:
Večernjakov novinar Mladen Stražimir, tog je jutra razgovarao s Pavlom i Ilinkom Kovačević, putnicima koji su, nakon dramatične, olujne noći provedene u kabini žičare, prvi spašeni. „Bilo je jezivo, nalazili smo se, s još jednim parom, u kabini kada nas je zateklo nevrijeme. Te trenutke zapamtit ću dok sam živ“, opisao je tada, paklenu noć, Pavle Kovačević.
Svoje su stravično iskustvo opisale tada i jedna majka i kći, koje su žičarom sa Sljemena krenule oko 14 i 30 sati. Kada su stigle do Adolfovca počeo je pravi horor, nebo je u sekundi promijenilo boju i ćud. Gusti su se oblaci primicali velikom brzinom te su potpuno okružili kabinu žičare, iz koje se, kako su rekle, više ništa nije vidjelo. Nastao je potpuni mrak, nakon čega je zapuhao olujni vjetar nevjerojatne snage, pod čijim se udarima kabina divlje ljuljala, a potom je skliznula zaustavivši se nekoliko metara iznad zemlje. Putnici su ugledali grane drveća koje su kovitlale zrakom, a onda se začuo prasak. Kabina je udarila u drvo te se četvero, pri tom ozlijeđenih putnika, našlo na zemlji. Uspjeli su izaći iz kabine i dozvati pomoć, te su automobilom otpremljeni u Traumatološku bolnicu.
Hrana iz helikoptera
Čim su vremenski uvjeti to omogućili, prema Sljemenu i Tomislavovom domu, koji je tada bio sklonište stotinama izletnika, te prema putnicima koji su bili zarobljeni u automobilima, poletio je policijski helikopter iz kojeg im je bačena hrana. Policija je šumu pretraživala na konjima, a u potragu su bili uključeni i psi. Akcija spašavanja trajala je puna 24 sata, a upravo je toliko u zraku proveo posljednji spašeni putnik sljemenske žičare, dr. Dušan Matas. S točno 62 metra iznad zemlje, iz kabine žičare spustio se specijalnom vrećom na užetu.
Nakon oluje, koja je u samo nekoliko trenutaka razornom snagom porušila drveće, oštetila žičaru, kuće i automobile, stručnjaci su rekli kako je prava sreća da te snažne, ulazne i izlazne struje, nisu zahvatile niti jedan zrakoplov. Zračna je struja, kako su tvrdili, bila toliko snažna da bi avion, u zraku, jednostavno smrvila.
>>65 GODINA VEČERNJEG LISTA Neke ljude koji su svojim humanim djelima stvorili te priče, uspjeli smo pronaći i par desetljeća kasnije, pa su priče o njima dobile i nastavak, no nekima od heroja s naših naslovnica, nismo uspjeli ući u trag. Možda su neki od njih baš vaši rođaci, susjedi prijatelji ili poznanici - ako ih čitajući ove životne priče prepoznate, budite naš 'joker zovi' i i pišite nam na mail dojavi@vecernji.net, jer to su ljudi koji zaslužuju bar još koji napisani redak, uz jedno veliko – hvala!
>> VIDEO Kataklizma u Njemačkoj: Cijeli gradovi pod vodom, raste broj poginulih, šteta se broji u desecima milijardi
