Betlehem je grad u kojem se Božić slavi tri puta: 25. prosinca za katolike, 6. siječnja ga slave armenski kršćani i 7. siječnja pravoslavni koji slijede julijanski kalendar. Međutim, u Betlehemu je Božić svakog dana. Isusovo rođenje prije više od 2000 godina, u gradu Judinu, učinilo je Betlehem jednim od najpoznatijih i najvažnijih gradova svijeta. Mjesto rođenja Spasitelja svijeta, san je prošlosti, stvarnost koja nadahnjuje, putokaz u sretnu budućnost i vječnost.
Kakva je atmosfera u blagdansko vrijeme u Betlehemu, za Večernji list ispričao je fra Sandro Tomašević, svećenik i član Franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda koji je na službi u ovom gradu, a u franjevačkom samostanu u Betlehemu zadužen je za pastoral Arapa. Dio njegove teološke i svećeničke formacije vezan je i uz grad Isusove muke i smrti, Jeruzalem. Fra Sandro je iz Zagreba, a ovamo je došao u rujnu 2010. godine, na nastavak studija teologije.
– Cijeli Betlehem doslovno diše u božićno vrijeme te iako je u Betlehemu Božić svaki dan, ono je doista posebno, jedinstveno na svijetu. Teško je to opisati a da se ne posjete sveta mjesta, jer svatko tko posjeti Betlehem, u svoje domove dolazi promijenjen onom radošću koju jedino Bog može donijeti. Imao sam veliku povlasticu živjeti zadnje dvije godine na samom mjestu rođenja Isusova, u franjevačkom samostanu sv. Katarine Aleksandrijske.
Svaki dan mnoštvo hodočasnika iz cijelog svijeta posjećuje ovo mjesto te se svakodnevno mogu čuti božićne pjesme na svim jezicima svijeta. Ovaj dan doista ujedinjuje sve religije pa i muslimani, koji su sada većina stanovnika u Betlehemu, nestrpljivo čekaju ovo vrijeme budući da je ovo jedna od rijetkih prilika gdje stanovnici mogu zaboraviti na probleme koje im nosi svakodnevica življenja iza zida koji im priječi ići u Jeruzalem koji je odmah s druge strane spomenutog zida. Prije dva tjedna bila je velika proslava kada je postavljena božićna jelka na Trgu jaslica ispred bazilike Rođenja Isusova čemu su prisustvovali svi žitelji Betlehema, kao i mnoštvo hodočasnika iz cijelog svijeta, te je program bio ispunjen i gostima iz inozemstva – kazao je svećenik član franjevaca koji su u Svetoj Zemlji čuvari kršćanskih svetih mjesta preko franjevačke kustodije Svete Zemlje.
Franjevačka zajednica u samostanu u Betlehemu slavi misu polnoćku u crkvi sv. Katarine, a njihov samostan naslonjen je na zid bazilike Isusova rođenja. Fra Sandro ima posebnu povlasticu u ponoć biti u Špilji rođenja.
– Špilja rođenja je ispod glavnog oltara bazilike Isusova rođenja. I ostala je jedina netaknuta pred navalom Perzijanaca. Zašto? Vidjeli su svojeg kralja na pročelju, jer jedan od trojice kraljeva bio je iz Perzije. Zato nisu željeli srušiti baziliku. A ona je bogata mozaicima. U Špilju se ulazi uskim stepenicama. Na kraju, kad se uđe u prostor, na desnoj strani nalazi se srebrna zvijezda koju su u 12. stoljeću na mjesto Isusova rođenja postavili križari.
Na njoj piše latinski tekst: ‘Ovdje se rodio od Djevice Marije Isus Krist!’ Na tom se mjestu svakodnevno slavi liturgija, a svaka zajednica ima svoj dio – katolička, armenska, pravoslavna. U tom se prostoru nalazi i oltar Tri kralja, ali i Isusove jaslice. Danas Betlehem čini svega petnaestak posto samog Betlehema, dok je do prije sedamdeset godina činio više od osamdeset i pet posto. Veliki problem koji otežava egzistenciju lokalnim arapskim kršćanima prije svega je političke i ekonomske naravi, tako da oni kršćani koji traže posao izvan domene turizma imaju male šanse prehraniti obitelj te i dan-danas puno njih traži priliku u inozemstvu. Ovdje je ekumenizam svakodnevica jer su kršćani, koji su manjina, upućeni jedni na druge te je ovdje mnoštvo brakova sklopljenih između raznih kršćanskih denominacija – naglasio je fra Sandro osvrnuvši se na kršćansku zajednicu koja ovdje živi.
– Istina je da ovdje postoji najstarija kršćanska zajednica. Danas ih je manje nego prije. Prije države Izrael ovdje je bilo 300 tisuća kršćana više. Najstarija zajednica je u Lavacrum Christi, mjestu gdje se Isus prvi put okupao. Vjeruje se da je tu Isus dao krstiti svoju braću – kazao je fra Sandro koji je naučio govoriti i pisati arapski jezik.
– Svaka arapska župa barem jednom u godini dolazi na hodočašće u Betlehem. Palestinski kršćani, koji su se sada većina iselili u zemlje Južne i Sjeverne Amerike, dolaze u božićno vrijeme posjetiti obitelji, tako da se broj kršćana, barem na kratak period poveća te se može osjetiti u zraku ona radost koju samo Bog može donijeti svojim pojavom. U ponoć se slavi župna misa na arapskom jeziku koju predslavi župnik i na kojoj sam imao čast prisustvovati zadnje dvije godine, kao i prije kada sam bio na studiju u Jeruzalemu. Ovdje župljani iz raznih župa u Svetoj Zemlji, poglavito iz Betlehema, žele biti u Maloj špilji koja simboličnim lampionima koji gore dan i noć predstavljaju ono svjetlo koje je donijelo dijete Isus – naglasio je fra Sandro, dodajući kako je božićno vrijeme posebno ne toliko zbog ukrasa i lampica, koliko zbog svijesti da se čovjek nalazi doista u samom Betlehemu, povijesnom gradu koje je za kršćane toliko važno uz Jeruzalem i Nazaret, kao i sva ostala sveta mjesta u Svetoj Zemlji.
– Više od ičega, treba biti jako oprezan da komercijalizacija Božića koja želi potisnuti pod svaku cijenu spomen na Isusovo rođenje zbog raznih “političkih korektnosti” (npr. čestitanje sretnih blagdana, a ne čestitanje Božića) ne zavlada u našim domovima i u našim srcima koje donosi indiferentnost na sam Božić i da nam ne prođe kao svaki drugi dan. Tu svakako treba biti na glavnom mjestu odlazak na svetu misu, a ne božićni ručak, koja je lijepa tradicija koja okuplja obitelj, ali bez onog glavnog – a to je da je proslava Isusova rođendana bez Isusa kao da smo došli na nečiji rođendan bez slavljenika. Ovo mnoštvo hodočasnika koje je možda i prije bilo indiferentno ovdje prepozna što je to Božić uistinu i vrati se svojoj kući doista obraćeno jer su vidjeli i dotaknuli mjesto na koje je došao Isus – pravi Bog i pravi čovjek.
Na licima ljudi koji posjećuju sveta mjesta vidi se radost. Nije im problem, u pjesmi i molitvi, po nekoliko sati čekati na ulazak u Špilju rođenja, osobito na polnoćku. Svaki dolazak u Betlehem nova je radost, a Isusovo rođenje je ta posebna radost. Postoji stara hrvatska uzrečica kada je nešto rasvijetljeno: – Sva su svjetla upaljena, kao u Betlehemu – naglasio je fra Sandro Tomašević uputivši veliki pozdrav svim čitateljima i blagoslov i Svjetlo Djetešca koji neka rasvijetli svaku tminu i donese mir u srcima našim sretan i blagoslovljen Božić iz Betlehema!
Video: NATO čestitka za Božić
Vrlo dobar članak u pravo vrijeme, hvala ti Hassane