Godišnja zarada tipičnog 27-godišnjeg Amerikanca u 2013. godini bila je 31 posto manja od zarade 27-godišnjeg muškarca koji je 1969. godine ušao u svijet rada! Današnje generacije zarađuju manje od svojih roditelja, pokazalo je veliko istraživanje “Lifetime incomes in the United States over six decades” (Životni prihodi u SAD-u tijekom šest desetljeća) koje je provela skupina američkih ekonomista, a početkom mjeseca objavio ga je američki Nacionalni ured za ekonomska istraživanja. Ekonomisti sa sveučilišta u Minnesoti, Chicagu i Princetonu Fatih Guvenen, Greg Kaplan, Jae Song i Justin Weidner usporedili su primanja Amerikanaca tijekom šest desetljeća, počevši od generacije rođene 1932. godine, čije su zarade počeli pratiti od 1957. godine, a istraživanje je zaključeno s visinom godišnje plaće u 2013. godini.
Veliki istraživački projekt pokazao je da su plaće zaposlenih Amerikanaca samo djelomično pratile golem napredak nastao tijekom 20. stoljeća, koje će ostati zapamćeno po znatnom povećanju bogatstva, ali i nejednakostima. Primanja tijekom godina usklađena su sa stopom inflacije i kretanjem cijena, što je autorima studije omogućilo da prate realnu vrijednost plaća tijekom više od 60 godina.
Rezultati su pokazali nekoliko specifičnosti; prva je da je druga četvrtina 20. stoljeća donijela preokret na tržištu rada koji se najprije očitovao stagnacijom, a onda i padom primanja zaposlenih muškaraca, ali i osjetnijim rastom primanja zaposlenih žena. Ženska emancipacija donekle je kompenzirala pad muških primanja u obiteljima s više zaposlenih, no gledajući stanovništvo u cjelini, raspoloživi dohodak američkih građana počeo se smanjivati na prijelazu u 21. stoljeće jer rastuće zarade žena nisu ublažile pad muških dohodaka. Istraživanje pokazuje da su muškarci rođeni 1942. godine tijekom svoje radne karijere zaradili više nego što će zaraditi ijedna generacija radnika rođenih poslije njih. Muškarci koji su ušli na tržište rada 1983. godine za svog radnog vijeka zaradit će, tako, 10 do 19 posto manje od skupina muškaraca koji su svoj prvi ugovor o radu potpisali 1967. godine.
Osipanje srednjeg sloja
Istovremeno, medijan doživotnog dohotka žena u tom razdoblju povećan je 22 do 33 posto. Autori su došli do zaključka da generacije koje su se zaposlile nakon 80-ih godina prošlog stoljeća vjerojatno neće tijekom svog radnog vijeka nadoknaditi zaostatak za primanjima u odnosu na prethodne generacije. Žene su u drugoj polovici 20. stoljeća prošle bolje u raspodjeli nacionalnog dohotka, više ih je ušlo u radnu snagu, preuzele su više prestižnijih i bolje plaćenih poslova, no ipak ženske plaće su i dalje niže od muških primanja, no ta se razlika s desetljećima ipak smanjila. Na prijelazu u 21. stoljeće zaustavljen je rast dohodaka ženske radne snage pa tako tipična 27-godišnja radnica 2013. godine nije zarađivala ništa više nego što je zarađivala tipična žena te životne dobi 1980. godine. Ženske su plaće sve do 2000. godine uspijevale kompenzirati pad zarada muških članova obitelji, no taj je uspon završio 1999. godine i od tada se srednji prihodi američkih obitelji osipaju. Smanjenje primanja kroz generacije posebno je izraženo kod mladih radnika pa bi se moglo reći da će velika većina današnjih dvadesetogodišnjaka u životu zaraditi manje od njihovih očeva pa i djedova.
– Sveukupno, ovo je prilično sumorna slika – prokomentirao je za The Washington Post Fatih Guvenen, ekonomist na Sveučilištu u Minnesoti i jedan od autora novog rada koji je The Washington Post naslovio imenom “Amerika iz godine u godinu sve bogatija, američki radnik nije”. A brojke kažu sljedeće: godišnji dohodak tipičnog 25-godišnjeg američkog radnika prije točno 50 godina, 1967. godine, bio je 33.000 dolara, da bi se 1983. godine spustio na 29 tisuća dolara. U dobi od 35 godina medijalna zarada u 1967. godini bila je 50.600 dolara, a 1983. godine pala je na 42.400 dolara! Inače, istraživanje pokazuje da se s relativno niskih razina dohotka u 25. godini života, primanja značajno povećaju do 45. godine i zatim ostaju na toj razini do 55. godine. Usporedba kroz vrijeme pokazala je da je muškarcima koji su 1957. godine ušli u svijet rada do njihove 35. godine prihod narastao 71 posto, ali skupini koja je došla deset godina kasnije plaća je do njihove 35. godine narasla bitno manje – 52 posto. Za skupinu iz 1986. godine još manje – 46 posto. Američka se ekonomija brže oporavila od velike financijske krize koju su izazvale tamošnje banke napuhavanjem nekretninskog i dioničkog tržišta, no američki radnik dugo će osjećati posljedice špekulantskih igara. Godine 2009. srednja plaća 25-godišnjeg muškarca bila je na najnižoj točki od 1958. godine, dok se srednja vrijednost primanja 25-godišnje Amerikanke vratila na razinu iz 1979. godine.
– Raspodjela dohotka u SAD-u dramatično se promijenila tijekom proteklih 50 godina. S obzirom na okolnosti na tržištu rada, vjerojatno će se stagnacija doživotnog dohotka nastaviti – navodi Guvenen koji je uvjeren da je našao odgovor na često postavljeno pitanje zašto se osipa srednji sloj.
Žene koje su 1957. godine ušle u svijet rada zarađivale su samo 37 posto muških plaća, no četvrt stoljeća kasnije generacija zaposlenih žena iz 1983. godine dostigla je gotovo 60-postotne medijalne zarade muškaraca. Pritom treba naglasiti da su u tu trku žene startale s prilično niskih razina doživotnog dohotka jer i dalje gotovo 95% svih žena koje su zaposlene 1957. godine ima manje cjeloživotne prihode od srednje plaćenih muškaraca. Generaciji žena zaposlenoj 1957. primanja su porasla 28 posto do 35. godine života (muškarcima 71%) sa 14.500 na 18.500 dolara, a daljnji rast od 25 posto na 23.100 dolara uslijedio je u idućih deset godina. Slična dinamika povećanja ženskih primanja (za 29 posto svakih deset godina) prisutna je i kod generacije iz 1983. godine, no oko 45. godine žene dostižu svoj maksimum i poslije 45. primanja im stagniraju. Neovisno o spolovima, Amerikancima koji su zaposleni 2003. godine, što je zadnja generacija za koju postoje podaci o desetogodišnjim primanjima, zarađivali su 16% manje od generacije zaposlene 1967. godine.
Nejednakost i u Hrvatskoj
Hrvatski ekonomist Zdenko Babić, izvanredni profesor na Pravnom fakultetu, komentira kako se veći porast prosječne godišnje zarade u perspektivi cjelokupnog radnog vijeka očekivano dogodio za generacije koje su ulazile na tržište rada u periodu od 1957. do 1967. godine, prije svega zbog viših stopa rasta gospodarstva u periodu intenzivnog razvoja.
– Trendovi su vjerojatno slični i u visokorazvijenim zapadnoeuropskim zemljama. Generacije koje su ranije ušle na tržište rada, kada se bilježio snažan rast gospodarstva i produktivnosti, imale su više realne životne zarade od mlađih generacija koje ulaze na tržište rada posljednjih godina, kada se bitno usporio gospodarski rast. Tu ima i drugih faktora, kao što su globalizacija i liberalizacija gospodarskih odnosa, deregulacija na tržištu rada te intenzivne tehnološke promjene, što sve rezultira porastom nejednakosti – objašnjava Babić.
I ovo je istraživanje pokazalo da opći trend pada realnih primanja ne dijeli 10 posto najbolje plaćenih Amerikanca, čije plaće i dalje rastu.
– Važno je istaknuti da, što se tiče porasta nejednakosti, i u Hrvatskoj se bilježe slični trendovi kao i drugdje, no rezultati u Hrvatskoj, s obzirom na bitno nižu razinu razvijenosti ne moraju nužno u perspektivi biti ovakvi kako navodi američka studija. Ako gospodarski razvoj krene u pravom smjeru s intenzivnijim stopama gospodarskog rasta, tada bi se moglo dogoditi da nekoliko generacija “mladih” koje su ušle na tržište rada od 2000. u Hrvatskoj zaradi ipak više od generacija svojih roditelja u cjeloživotnoj perspektivi jer zarade njihovih roditelja u socijalističkoj Hrvatskoj i nisu bile tako visoke, no pravu potvrdu tih hipoteza može dati jedno, nadajmo se buduće, slično istraživanje za Hrvatsku – dodaje Babić.