Sudeći po onome što vidimo oko sebe, razlike u dohocima hrvatskih građana prilično su velike: dok se jedni ukrcavaju u autobuse i odlaze na rad u Njemačku, drugi i u Hrvatskoj kao od šale kupuju njemačke limuzine od četvrt milijuna kuna; dok jedni po kontejnerima skupljaju bačenu ambalažu, drugi razgrabe i najskuplje aranžmane za putovanja u egzotične zemlje. Da su razlike (ili nejednakost) u dohocima koje bodu oči društveno neprihvatljive, u to nema sumnje, no koja je razina nejednakosti za društvo ekonomski poticajna, a koja mu nanosi ekonomsku štetu, to nije posve jasno.
Ovih dana dobili smo odgovor i na to pitanje, i to iz jednoga od najupućenijih i najkvalificiranijih izvora, iz odjela za ekonomska istraživanja Međunarodnog monetarnog fonda. Neprihvatljive su krupne razlike, ali neprihvatljiva je i uravnilovka. Stanovita razina nejednakosti omogućava bogatijima da pokreću poslove i potiče na povećanje produktivnosti i investicija, što sve pokreće ekonomsku aktivnost, napisao je 12. svibnja na portalu SeekingAlpha MMF-ov ekonomist Francesco Grigoli. No, kada je dohodak koncentriraniji u rukama maloga broja pojedinaca, to može voditi do manje privatne potražnje i manjih ulaganja u obrazovanje i zdravlje, što sve šteti dugoročnom rastu.
Ginijev koeficijent nejednakosti
Da bi ustanovio odnos nejednakosti i ekonomskog rasta, MMF je ovih dana izradio i objavio čak dvije radne studije na tu temu. MMF-ovi istraživači proučili su 77 zemalja na različitim stupnjevima razvoja, u svim dijelovima svijeta i u zadnjih dvadesetak godina, koristeći se pritom novim analitičkim alatima. I došli su do izvanrednog otkrića: nejednakost u dohocima potiče ekonomski rast ako je Ginijev koeficijent nejednakosti manji od 27, a što je Ginijev koeficijent veći od 27, to nanosi veću štetu ekonomiji i jače koči rast. A sada, kada to znamo, možemo puno točnije odgovoriti na pitanje potiče li ili koči postojeća nejednakost dohodaka hrvatsku ekonomiju.
Ginijev koeficijent najčešće je korištena mjera nejednakosti u raspodjeli dohotka i imovine i kreće se od jedan (svi stanovnici neke zemlje imaju posve isti dohodak) do sto (sav dohodak ubire samo jedna osoba). Prema Eurostatu, Ginijev koeficijent raspoloživih dohodaka za Hrvatsku iznosio je 2015. godine 30,4, a za cijeli EU 31,0. Ispod ili oko 27 bile su Belgija, Češka, Danska, Austrija, Slovenija. Najveća je nejednakost dohodaka (Gini veći od 37) vladala u Bugarskoj, Litvi, Letoniji i Rumunjskoj.
Analitičari u hrvatskom Sindikatu znanosti Bićanić, Ivanković i Kroflin izračunali su da je hrvatski Gini za bruto plaće 2016. godine bio 34,7. Dakle, prema MMF-ovu otkriću i Eurostatovoj računici nejednakost raspodjele dohotka u Hrvatskoj umjerena je, ali prešla je onu točku na kojoj počinje nanositi štetu dugoročnom ekonomskom rastu. To daje jasne naputke za vođenje ekonomskih politika: povećanje nejednakosti dohodaka više nije prihvatljivo i treba se protiv njega boriti. Alati su, navodi MMF, progresivnije oporezivanje, lakša dostupnost kredita i veće zapošljavanje žena.
