Predsjednik Vrhovnog suda Đuro Sessa slučajno je našao baš pravi trenutak, uoči kampanje za parlamentarne izbore, za objavu godišnjeg izvješća o stanju sudbene vlasti za 2019. Pravosuđe je, tvrde upućeni, jedno od naših gorućih problema.
U zrelim demokracijama bilo bi normalno da se netko uhvati u koštac i sa 133 stranice Sessina štiva te uz stručnu asistenciju iznjedri neka suvisla rješenja. Umjesto toga, ako ih ne spase "ustaše i partizani", naši suci sljedećih će tjedana, kako se uobičajilo, biti meta prekomjernog granatiranja političkih šarlatana koji se neizostavno sjete sudaca kad god se žele dopasti biračima koji o svojim sucima imaju najlošije mišljenje u Europi. Prilično je sigurno zaigrati na tu "pravdoljubivu" emociju.
Stoga, opet ćemo čuti niz kavanskih studija temeljenih na višegodišnjim i nanotehnološki dubokim promišljanjima o uzrocima i posljedicama stanja u pravosuđu. Opet će se među njima javiti "instalateri tople vode", a lako ćete ih prepoznati po tome što će im polazište za reformske ideje biti kako su suci "zaštićeni kao lički medvjedi". I nudit će ingeniozna rješenja, premda su u zapadnim demokracijama te probleme njihova toka misli davno i jednom za svagda riješili. Recimo, danski suci godinama su među najbolje percipiranima. Na web stranici njihova Vrhovnog suda piše kako ga je utemeljio Frederik Treći 1661. i sebe stavio za predsjednika suda, što je otprilike rješenje koje više od 350 godina kasnije nude hrvatski reformatori. Danci su još 1849. shvatili kako je to loše, pa su u Ustav tada uveli trodiobu vlasti, neovisnost Vrhovnog suda i nesmjenjivost sudaca.
Uzgred, njihov Vrhovni sud ima 17, a naš 39 sudaca. Strašno, zar ne? U zadnje četiri godine za koje imaju podatke, njihovi su suci 2015. riješili najviše 305 predmeta, a 2018. najmanje 274. Naš Vrhovni sud trebao je riješiti barem dvostruko više s obzirom na broj sudaca, a 2018. riješio je 11.280 predmeta. Sličan je dansko-hrvatski nesrazmjer i na nižim razinama. To su samo neke od okolnosti koje dijele najbolje i najlošije percipirano sudstvo u Europi. Kad "wannabe-političari" pođu od toga, bit će nade i za bolju budućnost našeg sudstva.
Kako su to naši riješili? Samo prošvrljaju i donose rutinske odluke bez ulaska u bit stvari. Sjetimo se samo skandala oko lokacijskih dozvola. Čovjek ju zatraži po jednom pravilniku, lokalna samouprava oteže i krši 30-dnevni obvezni rok, a onda donese novi pravilnik. Upravni sudovi ospore primjenu novoga pravilnika jer Ustav RH ne dopušta povratnu primjenu podzakonskih propisa, a to sve sruši Vrhovni sud RH jer po njima stranka predavanjem lokacijske dozvole nije stekla nikakvo pravo. O njegovu će se pravu tek odlučiti, poručuju sveznalice iz vrhovnoga suda RH, pa vrijedi novi pravilnik koji ide niz dlaku javnopravnim tijelima koje ga pišu kako njima paše. VSRH ni slovca o tomu da je javnopravno tijelo prekršilo 30-dnevni rok u kojemu se trebalo očitovati o zahtjevu za lokacijsku dozvolu.