Nisam mislio da ću se i ja suočiti s time da sa sinom, koji je prije nekoliko godina završio fakultet, razgovaram o njegovoj sve jačoj želji da posao ode potražiti na Islandu. Niti da mi kći, koja još studira, već zna da će poslije faksa otići u Norvešku.
Po tom jako neugodnom osjećaju koji te razdire iznutra dok slušaš o takvim namjerama vlastite djece, ja sam tek prosječan Hrvat, odnosno građanin Hrvatske. Andrej Plenković ima isto tako dvoje djece, no još su jako mali. Želim mu da ga nikada ne razjeda ovakav osjećaj bespomoćnosti, nepravde i gorčine koji sada razjeda sve veći dio njegove nacije. I stoga ne mogu razumjeti što je u toj temi, ratifikaciji Istanbulske konvencije, toliko važno da vrijedi građenja novoga i velikog razdora između nacije, ili njegova HDZ-a? Umjesto da prvo zaustavimo našu djecu u odlasku? Ne treba velike političke mudrosti i talenta da bi se stvorio razdor, no treba ga za ujedinjavanje nacije.
Pretpostavljam da Plenković nije politički diletant, još vjerujem da nije. No oko njega se skoro ništa dobroga ne događa. Razumijem da mu uopće nije lako, naprotiv u žargonu, on je stvarno “u banani”. U isto vrijeme kad ima nestabilnu situaciju u zemlji i stranci, stigla je pljuska iz njegova Bruxellesa jer da ne provodi gospodarske reforme. I onda se dogodila ratifikacija Istanbulske.
Spekulira se da je to smišljeno u njegovu PR-ovskom krugu, da su majstori bili vođeni logikom “idemo izvući temu koja će natjerati medije koji su većinom liberalni da podrže Plenkovića, jer ga ne mogu ne podržati u akciji oko ratifikacije, a istodobno će se rasprava o svim ozbiljnim pitanjima maknuti na stranu”. Nadalje, kada krenu otpori, Plenković će uspjeti ucijeniti HDZ-ovce padom vlade i oni će morati pristati i nakon svega će njegovi PR-ovci nametnuti zaključak kako je on i stvarno zavladao HDZ-om.
Članovi predsjedništva HDZ-a kažu da oni uopće ne održavaju tematske sjednice, ne pamte kad je održana zadnja “prava” sjednica predsjedništva, a ne ove koje šef saziva u proširenom “demokratskom” obliku s 50-ak osoba te da se uopće ne glasuje.
Činjenica je pak da su i u takvim okolnostima protiv Plenkovićeva stava o Istanbulskoj bili njegov zamjenik, potpredsjednica stranke, politički i međunarodni tajnik. Reklo bi se, ključni ljudi. Čini se da se Plenković tako našao u situaciji koju baš nije očekivao, misleći valjda da će i to opet na brzinu obaviti. Ovdje se prepoznaje potpis akcije koja se odigravala prije nekih 13-ak godina, kada je u sličnoj situaciji bio Ivo Sanader, koji je pokrenuo akcijski plan i potjeru za Antom Gotovinom. Tada ta hajka na nacionalnog heroja, međutim, nije uzrokovala teška unutarstranačka ili trvenja unutar vlasti i vlade. No bilo je to drukčije vrijeme od sadašnjega. Sada su ljudi nezadovoljniji. Uglavnom, Plenković je ovdje računao ubrati političke poene, no moglo bi se pokazati da se “prekombinirao”.
HDZ je i dalje poprilično uništena stranka, a bila je i u Sanaderovo vrijeme, pa je on i mogao hapsiti Gotovinu a da nitko unutar HDZ-a nije rekao ni “a”. S tim da za Sanadera nisi mogao reći da nije potekao iz HDZ-a, jer jest, dok je Plenković u HDZ došao 2011.
Na razini ovladavanja i upravljanja strankom Plenković je dobio u početku jednu grupu protiv sebe, koja je istodobno gradila mrežu svojih ljudi koji bi se u odgovarajućem trenutku mogli obračunati s Plenkovićem. I onda im još preko Istanbulske nabaci loptu, gdje ga oni sada mogu udarati i dignuti to na razinu HDZ-ovih temeljnih načela.
Naravno da ta grupacija sada taktički izvrsno koristi tu nabačenu loptu i samo je pitanje hoće li zapucati na gol. Nitko to ne bi propustio. A ova šira HDZ-ovska svjetina koja se sad priključuje otporu uglavnom liječi svoje komplekse, koje imaju još od vremena Gotovinina uhićenja. Grize ih što su to svojedobno odšutjeli, onako stoički.
Plenković je svojim organiziranim protivnicima tako olakšao, a time je i predsjednica RH dobila lijep poklon, jer će to Plenkovića oslabiti. Oni sada misle da je ovo početak kraja Plenkovića. Hoće li pak Istanbulska konvencija proći u Saboru, u ovom je kontekstu zapravo posve nevažno. Jedino je zanimljivo da HDZ i SDP dolaze do suglasnosti na svjetonazorskom planu. Pa kako se onda ne mogu, kvragu, razumjeti oko gospodarskih i demografskih tema?
Kaže D.B. sa Brača da im je predsjednik sve dobro objasnio da u IK nema rodne ideologije. Jadni ovi HDZ ovci, nijedan nezna čitat,pa im eto predsjednik mora sve objasnit da bi nešto razumili. Znači svi su nepismeni, a oni nam vode državu.