Kakva slučajnost! Od mađarskog veleposlanika Ivána Gábora u Večernjem listu, a ne od, na temu Ine sveprisutnog ministra Ivana Vrdoljaka, doznajemo da su Amerikanci ponudili medijaciju u sporu Vlade i MOL-a, a Lovro Kovačić (na slici) iz Odvjetničkog društva Gugić & Kovačić još prije mjesec dana u razgovoru mi je rekao:
“Onaj tko bi pokrenuo sudski spor zbog sukoba dioničara činio bi štetu društvu i ja bih kao rješenje uvijek nudio medijaciju, dogovor, pa ako treba, i zatvoriti ih u sobu, doslovno, kao u Daytonu.” To je bio odvjetnikov zaključni odgovor na više općenitih pitanja u kojima sam prešutio da se propitujem o Ini, a to sam učinio jer mi je prethodno više profesora trgovačkog prava odbilo razgovor o toj temi zbog izravnog ili neizravnog sukoba interesa u kojem su kao konzultanti naše Vlade ili kolege Siniše Petrovića, predsjednika NO-a Ine. Uoči događanja oko rafinerije tražio sam sugovornika, eksperta za trgovačko pravo, u povodu medijskih najava kako je moguće da će naša vlada i sudskim putem osporavati model upravljanja Inom pa sam odvjetnika prvo pitao je li po Zakonu o trgovačkim društvima moguće upravljanje dioničkim društvom urediti tako da se, uz upravu i nadzorni odbor, vođenje poslova internim dokumentom tvrtke (mislio sam na LODO) prebaci na izvršne direktore, te mijenja li što ako je to učinjeno dok nije vrijedio aktualni ZTD. Rekao mi je kako bi taj hibrid bio svojevrsna akrobacija, za koju ne može na prvu reći da je protuzakonita.
“Sve ovisi o tomu što piše u dokumentu o prenošenju poslova na izvršne direktore, odnosno je li riječ o poslovima i načinu prenošenja ovlasti koje dopušta ZTD koji je bio na snazi kad je uveden takav oblik upravljanja društvom”, uzvratio je.
A ako je takav model upravljanja nastao kao posljedica pravomoćno utvrđenog koruptivnog djela, kazao je kako to ne bi automatski dovelo do pobijanja, ali može biti argument za to. “Sve ovisi o okolnostima. Ako je netko primio proviziju za posao koji bi ionako bio odrađen, ne znači da je zbog toga taj posao automatski ništav”, uzvratio je odvjetnik.
Bi li od utjecaja bilo ako se spor pokreće nakon što je više godina prakticiran takav oblik upravljanja, zanimalo me.
“Itekako! Do pravomoćne presude u kojoj bi se to utvrdilo prošlo bi još najmanje dvije, tri godine, a onda je moguće otvaranje i novih sporova radi pobijanja svih odluka koje su donosili izvršni direktori pa je moguće i traženje naknade štete, a sve to u okviru zastarnih rokova od tri do pet godina. Naknadno povlačenje takvih poteza moglo bi dovesti do velikih problema u poslovanju, kako u pravnom tako i u tržišnom smislu. Dakle, onaj tko bi pokrenuo takav spor radio bi štetu društvu”, obrazložio je odvjetnik iznoseći potom svoj fascinantni zaključak o Daytonu s obzirom na američku ponudu koju nam je Vrdoljak prešutio sve dok ga Gábor nije optužio kao kalkulanta koji skuplja političke bodove nauštrb budućnosti Ine.
Može ga Vrdoljak sada optuživati da govori iz MOL-ovih cipela ili Tomislava Karamarka da je s Gáborom na istoj liniji jer je netom prije rekao da “Vlada već tri godine ne zna komunicirati s mađarskim partnerom”, ali imidž velikog Hrvata ozbiljno je nagrizao crv sumnje zbog prešućivanja američke inicijative nakon koje Vrdoljak više neće moći uz pratnju medija lupati po hrvatskim bubnjevima. Što ne zvuči primamljivo za budućeg lidera stranke pred kojom su veliki izazovi i bez koje se, kako reče Vrdoljak, politika u Hrvatskoj neće moći voditi.
Opznato je kako su Hrvati prošli u Daytonu a čiji je genocid nagrađen sa pola BiH, zato ne zazivajte vraga, ili ste na istoj strani kao i kolega vam Petrović čiji su "prohrvatski "stavovi dobro poznati našoj javnosti .