Profesor geografije Dejan Nemčić iz osnovne škole Ivo Andrić u Zagrebu drugi put zaredom proglašen je najboljim učiteljem na svijetu. Koji su bili kriteriji i kako on gleda na današnji obrazovni sustav objasnio je u emisiji Večernji TV-a.
S njim je razgovarala Lana Kovačević.
Iz Dubaija u Zagreb i to s titulom najboljeg profesora na svijetu, drugi put zaredom.
– Vratio sam se prije dva dana s dvije nove nagrade i meni je ovo sve gotovo nestvarno. Ono što se dogodilo u Dubaiju nije samo obrazovna konferencija gdje sam primio nagradu drugu godinu zaredom i to za vrijeme online nastave. Svijet nam je opet rekao da to radimo dobro i dobili smo najljepši kompliment jer smo mi zapravo prototip i učenika i učitelja kakvog oni zamišljaju u svijetu.
Po kojim kriterijima se biraju najbolji profesori na svijetu?
– 2020. godine je to bila Global teacher award, dakle najbolji učitelj svijeta odnosno geografije, a 2021. je učitelj godine. Time direktno sudjelujete na najvećoj obrazovnoj konferenciji koja je bila u Dubaiju. Pokušavam stalno reći da se nagradu za najboljeg učitelja ne dobiva kada vi održite jedan zanimljivi sat – tu je nekoliko parametara. Kako se vi odnosite, kako mijenjate lokalnu sredinu, kako mijenjate obrazovanje, koliko vi značite svom učeniku u životu, koliko koristite tehnologiju... Pohvalili su nas i za online predavanje u Africi koje držim već pet godina. Zahvaljujući tome tisuće i tisuće djece spasili smo od sigurne smrti i omogućili im obrazovanje.
Kako motivirati učenika onda kada on nije zainteresiran za predmet?
– Naravno, kada učenici dođu k meni na nastavu, prvo ih pitam vole li geografiju. Bitno je od prvog trenutka s njima graditi iskren odnos. Ako oni ne vole geografiju, neka mi to i kažu, pa je onda moj zadatak stvoriti tu ljubav i pokazati koliko je geografija zapravo zanimljiva i koliko može pomoći u životu. Od početka sam uvijek gradio iskrene odnose tako da oni mogu reći kada možda nisu zainteresirani za neku temu, a ja njima mogu reći ako taj dan nisam dobro. Djeca su onda najsretnija na svijetu, oni u učiteljima vide utjehu i kada im svi okrenu leđa. Oni su za mene zaista bitne osobe u životu i nije mi problem stati pred petaše i ispričati im se ako sam u nečemu pogriješio. Oni to cijene i vraćaju mi sve pet puta više.
Za vaš rad su mnogi čuli, i Večernji list je već nekoliko puta pisao o vama. Koliko ste vi bili motivacija drugim profesorima koji su tek stupili u obrazovne ustanove?
– Često me zovu i fakulteti, bio sam na Učiteljskom fakultetu, gdje sam držao predavanja studentima zadnjih godina, gdje bih ih pokušao motivirati i ustanoviti jesu li oni zbilja za to ili nisu. Kada bi me pitali studenti je li ovo zaista tako divan posao, prije nekoliko bih godina rekao da jest, no sada bih dobro razmislio. Ne da to nije lijep posao, no vrlo je teško danas biti učitelj. Vi gledate samo pozitivne stvari koje se vrte oko mene, no postoje i teški trenuci borbe s učenicima i njihovom psihičkim stanjem posebno nakon online nastave. Netko ne može izdržati taj teret na svojim leđima, no meni je to čast i privilegij. Imao sam mogućnosti raditi i poslove koji su bolje plaćeni, no smatram da imam taj božji dar da mogu utjecati na mlade. Najljepše mi je kad čujem svoje učenike da su upisali Učiteljski fakultet upravo zbog ovakve nastave.
Spomenuli ste da su se učenici jako teško nosili s online nastavom. Kada biste se morali izraziti u brojkama, kod koliko ste posto vaših učenika primijetili promjene ili teškoće?
– Promjene vidim na 60 posto svojih učenika. Ono što me jako šokiralo kad sam se vratio jest to što me učenici više nisu mogli pogledati u oči. To me sablaznilo, nestao je taj socijalni kontakt, kao da im je neugodno. Nije mi bilo jasno, cijelo vrijeme su gledali u pod. To su mlada bića, dvije su godine bila zatvorena. Ono što je najvrjednije izvučeno iz online nastave jest da su djeca napokon shvatila koliko su učitelji njima bitni u životu.
Shvaća li sustav koliko je bitan učitelj?
– Ja se nadam da shvaća, no ne razmišljam o tome. Često se u projektima osjećam sam, no imam najbolje suradnike, a to su moji učenici i mi zajedno gradimo neku novu modernu geografiju. Najljepši osjećaj je bio kada sam se vratio u Zagreb s nagradom i kada sam dao svojim učenicima te nagrade jer ih zaslužuju.
Koji su kriteriji po kojima bi se potencijalno vrednovao rad nastavnika?
– To je tema o kojoj se govori otkad radim kao nastavnik. Vi imate entuzijaste koji su se malo više potrudili oko svog zanimanja, a većina radi i smatra da je to dovoljno. Moraju postojati kriteriji i ja ne znam koji su, no znajte da će to stvoriti velike tenzije među učiteljima. Osobno bih to gledao kao motivaciju da nisam u skupini onih koji odrade svoj posao i odu doma. Svaki dan bi učitelj trebao razmišljati kako sutra biti bolji, oni nikada ne smiju prestati raditi na sebi.
Koliko je svijet prekopirao vaš model rada s učenicima?
– Imam osjećaj kao da me više traže da podijelim svoja iskustva. Imao sam sreću da držim nastavu i u Americi, Africi, Aziji i nešto sitno u Australiji i oni su počeli primjenjivati ovakvu geografiju. Vi morate voljeti predmet koji predajete. Najveća mi je nagrada kada mogu odvesti učenika na bilo koji meridijan svijeta i da on nakon toga shvati koliko mu ta geografija važna u životu.
Za sve koji ne znaju ili ne znaju, naravno, ne vodite ga negdje fizički.
– Tako je, radi se o virtualnom projektu gdje mi sjedimo u razredu, a naši iseljenici nam putem Skypea pokazuju kako izgleda grad.
Bravo, čestitam!!!