Marinko Ogorec, stručnjak sigurnosne politike Veleučilišta Velike Gorice gostovao je u u studiju televizije Večernjeg lista, u emisiji koju je vodila novinarka Lana Kovačević i analizirao stanje na ukrajinskom ratištu, geopolitičke odnose, bilo je govora i o uvođenju obaveznog vojnog roka u Hrvatskoj, eventualnom ruskom širenju „druge fronte“ na zemlje Balkana...
Putinov prvotni naum nije prošao kako je zamislio, a sada su se uz taktiku promijenili i ciljevi. Slijedi li Ukrajini potpuno uništavanje gradova?
To ćemo tek vidjeti, činjenica je da je blitzkrieg završen, završeno je strateško iznenađenje koje je bilo u početku izuzetno vidljivo, koje je dovelo do uništavanja sustava protuzračne obrane Ukrajine i njihova ratnog zrakoplovstva. Strateškog iznenađenja više nema, Ukrajinci su konsolidirali svoju obranu, vrlo žestoko se brane i sada ulazimo u drugu fazu rata, puno statičniju nego što je bilo u početku.
Govorimo o tome da su sada veliki gradovi došli u veliko okruženje i po njima se vrlo temeljito tuče topništvom i raketnim sustavima. Može se pretpostaviti da će se takva taktika nastaviti.
Mariupolj nije potpisao kapitulaciju, no to je grad koji će ostati simbol ove agresije. Je li moguće da njegovu sudbinu doživi Kijev ili je to pretjerano?
Mislim da je to pretjerano, jer Kijev je znatno veći od Mariupolja, a i glavni je grad, tu je drukčija konotacija, drukčije će se braniti, drukčiji će biti način funkcioniranja i borbenih djelovanja u tako velikom gradu. Teško je reći na što će se Rusi odlučiti kad je u pitanju Kijev, a što se tiče Mariupolja, on je u potpunom okruženju, tamo se vode izuzetno temeljite borbe, a očito je da je Mariupolj, što se ruske strane tiče, cilj koji treba potpuno uništiti u punom smislu te riječi. Žele ga sravniti sa zemljom i ne biraju sredstva i metode da pokore taj grad.
Što je sa sjeverom Ukrajine, Rusima ni tamo nije krenulo onako kako su zamislili?
Oni su i tamo počeli blitzkriegom, odnosno intenzivnim borbenim djelovanjima, ali na sjeveru su veliki gradovi, odnosno dva najveća, Kijev i Harkiv, oni su izuzetno snažne uporišne točke obrane koje se ne mogu zaobići tek tako i jasno je da Rusi tamo nailaze na veliki otpor. S druge strane, bilo je i velikih taktičkih pogrešaka kod Rusa. Ako se sjetimo one famozne kolone od 65 kilometara, u vojno-taktičkom smislu, najblaže rečeno, vrlo je čudno da su tako nešto dopustili.
Kako je moguće da su napravili takvu grešku?
To su napravili zapovjednici na terenu. Vrlo je teško zamisliti da se takva velika kolona kreće tako u komadu, tu je vrlo velik problem logističkog snabdijevanja, borbenog i zračnog osiguranja. Obično se u takvim situacijama, kad imate toliku grupaciju snaga, te snage razbiju na nekoliko manjih kolona koje će s različitih smjerova prodirati do cilja, a ne stvoriti jednu ovakvu mamutsku kolonu koja je laka meta i može biti tučena bočno, iz zraka ili odakle god. Vjerojatno se tu dogodilo nešto što nisu očekivali ili se nije trebalo dogoditi u vojno-taktičkom smislu. Što se tiče juga, tamo je znatno drukčija situacija. Tu su borbena djelovanja bila brža i intenzivnija, a otpor slabiji. Vidi se to i po terenu koji je osvojen na jugu.
Tu pripada i Odesa, krenulo je njezino bombardiranje, koliko ukrajinska vojska u Odesi može izdržati?
Ako uspoređujemo s Mariupoljem, može jako dugo. Mariupolj je znatno manji grad i luka sa znatno manjim potencijalom nego Odesa, koja je najveća luka na Crnom Moru. Ako se Mariupolj toliko intenzivno brani, nema razloga da to ne bude tako i s Odesom, ona će biti jako tvrd orah za ruske snage.
Kako komentirate rusko-ukrajinske pregovore?
Oni su već započeli, to je već prvi signal da borbena djelovanja polako dolaze u neku stand-by situaciju. Drugim riječima, čim pregovori započnu, znači da će ratne operacije doći u nekakvu statičniju poziciju. Malo će se zaustaviti ta djelovanja, neće prestati. To su početni pregovori, tako da se ne može očekivati nekakav spektakularni pomak od njih. Pravi pregovori tek će uslijediti kada se stanje na terenu konsolidira, odnosno kad i jedna i druga strana dođu u situaciju da ne mogu više napredovati vojno na terenu ili na neki način ostvare svoje ciljeve.
Što je s Krimom, treba li Ukrajina inzistirati na tom teritoriju u pregovorima?
Nisam siguran da je Krim više upitna opcija, mislim da je taj teritorij za Ukrajinu definitivno izgubljena stvar.
Je li moguć susret dvojice predsjednika?
U ovoj fazi sukoba nije. Da bi došlo do njihova susreta, moraju se stvoriti jako predispozicije. Moraju borbena djelovanja doći u potpuno statičnu fazu, mora doći do popuštanja i s jedne i s druge strane, moraju se stvoriti preliminarni pregovori oko toga o čemu će njih dvojica moći razgovarati. Drugim riječima, sve se mora dogovoriti prije nego što oni dođu i to samo amenuju odnosno potpišu.
VIDEO Zelenski: "Ne primaju nas u NATO jer se boje Rusije"
Jasno je da je Zapad krenuo s naoružanjem, Njemačka će u svoju vojsku uložiti 100 milijardi eura, Velika Britanija kupuje američke obrambene radarske sustave, Poljska američke dronove. Pritisak u Europi raste.
Da, Europa je konačno shvatila da je sigurnost roba na tržištu kao i svaka druga. Koliko ulažete u vlastitu sigurnost, toliko ćete biti sigurni. Vidi se da nitko nije izuzet od mogućih nevolja, na kraju krajeva ne samo ovog simetričnog sukobljavanja kao što je slučaj u Ukrajini, nego i od različitih oblika asimetričnog djelovanja. Nedavno smo imali, što je prošlo malo nezamijećeno, jedan napad s vozilom na jednu kolonu u gradiću nedaleko od Bruxellesa. Očito se radi o jednom obliku terorizma, jer je to očito smišljen, namjerno izazvan napad na kolonu ljudi koja se pripremala za karnevalsku povorku i takva situacija je nedopustiva. Slično onome što je bilo u Nici kada je 80 ljudi poginulo.
Govorimo o cijelom nizu različitih problema s kojima se suvremeni svijet susreće, i susretat će se sve više. Državnici počinju shvaćati da u sigurnost treba ulagati, opremati sigurnosne sustave, represivni aparat koji čine policija, vojska i tajne službe treba biti u situaciji da može reagirati preventivno. Razumljivo je da se počinje ulagati u sigurnosne sustave, kupuje se naoružanje, oprema, ojačava se sigurnosni represivni aparat. To je normalno.
Što bi Hrvatska trebala učiniti s time u vezi?
Mi smo, kao i veliki dio Europe, zapustili taj svoj sigurnosni sektor, pogotovo vojni segment, i to je trajalo dulji niz godina, zadnja dva desetljeća u koja se nije ulagalo u taj sektor i sad se to pokazuje kao problem. Logično, ako niste ulagali dugo u nešto, onda odjednom morate uložiti puno kako biste to nadoknadili, tako da sada hrvatske oružane snage imaju jako mnogo zahtjeva i potreba, a nema toliko puno sredstava da se sve to može pokriti u malo vremena. Međutim, možemo reći da smo startali dobro, tj. ova Vlada je dobro pokrenula tu modernizaciju nabavom vojnih zrakoplova, međutim – to je tek kap u moru.
Obavezni vojni rok, da ili ne?
Neki oblik sigurnosnog osposobljavanja da, to bi bilo potrebno svim ljudima koji bilo gdje žive. Nama nedostaje sigurnosna kultura. Imali smo nedavno situaciju da je dvoje studenata poginulo od strujnog udara u blizini pruge. To su situacije koje se ne bi smjele događati u jednoj sigurnosno kulturnoj zemlji. Ljudi se moraju osposobiti da gledaju situaciju oko sebe, ako nabiju slušalice na uši, gledaju u mobitel i prelaze prugu, može doći do tragedije.
Vratimo se na Rusiju. Koliko bi oni hipersoničnih raketa mogli imati, nedavno smo vidjeli razorne posljedice. Ima li uopće obrane od takvog oružja?
Oni imaju dva operativna sustava hipersoničnog oružja, Avangard i Kinžal. Naravno, rade i na novima koji su u više-manje u eksperimentalnoj fazi. Radi se o oružju najnovije generacije, pa je teško reći koliko ga imaju jer je to vrlo povjerljiv podatak. Ne vjerujem da ga imaju puno kao klasičnog naoružanja, ali činjenica je da ga proizvode.
Za sada nema odgovora na to oružje, radi se o projektilima koji lete brzinama od 6 do 10 macha, dakle brzinama 6 do 10 puta većima od brzine zvuka i još k tome manevriraju. Za sada je vrlo teško reći kada će se takvi sustavi moći rušiti, za sada ne, Zapad nema odgovore na njih.
S jedne strane razvijaju novo, moderno, snažno oružje koje prijeti čitavom svijetu, a s druge strane njihova vojska pokazuje niz pogrešaka na terenu. Kako to da je situacija u njihovoj vojsci tako kontradiktorna?
Nisu kontradiktorni, sustav naoružanja i vojna industrija tek je dio cjelokupnog segmenta. Upravljanje, organizacija i vođenje postrojbi priča je za sebe. Očito su napravljeni ti propusti u vođenju i zapovijedanju velikim formacijama, dok vojna industrija razvija svoje sustave. To nije nekompatibilno, jer oružje je samo alat. Ako vam ga industrija da, ovisi kako ćete ga iskoristiti, upotrijebiti. Činjenica je da su Rusi napravili određene taktičke pogreške na terenu, ali sve ovo što su do sada osvojili ipak predstavlja respektabilne osvajačke pothvate, nemojmo se praviti da to nije tako.
Pogledajmo, cijeli bazen Azovskog mora sada je pod njihovim nadzorom, još ako se uspiju probiti preko Odese do moldavskog dijela i odsjeku Odesu, komplicira se situacija dodatno jer Ukrajina će tada biti potpuno odsječena od mora.
Kako će se Kina dalje postavljati?
To je velika sila, zemlja koja razmišlja svojom glavom i za sada promatra situaciju i ne želi se svrstavati ni na jednu stranu. Ona je strateška saveznica Rusije od početka, s njima su u Šangajskoj organizaciji, što je vrlo značajna stvar jer je to jedan oblik regionalne sigurnosne organizacije. U tom segmentu dijele određene zajedničke ciljeve i interese, ali Kina će prvenstveno misliti na sebe, jer u zadnje vrijeme počinju se distancirati od ovoga što Rusija radi, i bez obzira na to što su samo promatrači, na neki način ne podržavaju ovo što Rusi trenutačno poduzimaju.
Jučer je u Bruxellesu potpisan ''Strateški kompas'', dokument u kojem je usvojen i dio na kojem je inzistirala Hrvatska, a to je da je od posebnog interesa da se nastavi podržavati suverenitet svih konstitutivnih naroda BiH. Koliko je to važno?
Izuzetno je važno jer su tamo bili u pitanju neki procesi koji nisu vodili u dobrom smjeru. Procesi koji bi pogotovo u ovom zajedničkom entitetu bošnjaka i Hrvata mogli potisnuti Hrvate kao konstitutivni narod na margine, doslovno ih svesti na nacionalnu manjinu, što nikako nije dobra opcija. U svakom slučaju, ovo je vrlo bitna platforma za razvoj budućih odnosa u BiH, i mislim da se na temelju nje mogu razvijati puno zdraviji odnosi.
U tom kontekstu, koliko i treba li uopće strahovati od prelijevanja ukrajinske krize na Balkan?
Postoje opcije da, ako bi Rusima krenulo loše u Ukrajini, da se pod njihovim pritiskom otvori drugi front, uvjetno rečeno, odnosno da se povećaju tenzije na prostoru jugoistoka Europe kako bi se skrenuo fokus sa samih problema u Ukrajini i Rusiji. To neće biti opcija tako skoro. Srpsko čelništvo se trenutačno nalazi u dosta nezgodnoj situaciji koja postaje sve nezgodnija. Lijepo je sjediti na dva stolca dok su jedan blizu drugoga, ali kad se, kao u ovom slučaju, stolci počinju razmicati, onda se vrlo brzo postavlja pitanje na kojem ćete ostati sjediti. Ni Vučiću niti kompletnom srpskom vodstvu nije baš svejedno kako se opredijeliti i na kojem stolcu ostati sjediti.
Može li Putin ikada biti izveden pred međunarodni sud, hoćemo li ikada gledati takav scenarij?
Ne vjerujem. Rusija je velesila, zemlja koja je prije svega stalna članica Vijeća sigurnosti s pravom veta. Ona ne mora priznati međunarodni sud. Ako ga ne prizna, nema nikakvih obveza prema tom sudu. Putin je autoritarni čelnik te sile i definitivno si neće dopustiti da ga netko povuče na sud.
Situaciju u Ukrajini iz minute u minutu možete pratiti OVDJE.
>> VIDEO Posljednji europski diplomat napustio Mariupolj: 'Ono što sam vidio, nadam se da više nitko neće vidjeti'
Netko tko je završio trogodišnju srukovnu školu, poslije toga bio u istom poslu 50 godina, radio i živio u tri države, dali bi njega zvali stručnjakom u njegovom poslu? Ne! Netko tko je čitao o nečemu, kao ovaj čovjek oo hipersoničnim projektilima koje koriste Rusi, ne može ga VL se zvati stručnjakom, jer o tim projektilima se i na višoj razini nezna puno. Inače svaka čast gospodin poznaje situaciju na Ukrajinskom bojištu i govori realno.