Deset godina nije izišao iz stana jer je ovisan o igricama

Oko 20% djece i mladih do 18 godina ima problema s mentalnim zdravljem, bilo da se to manifestira problemima u prehrani, problemima iz spektra autizma, depresijom, agresivnošću ili nekim drugim poremećajem u ponašanju, no od njih samo svako peto dijete dobije stručnu pomoć.

Stigma koja prati mentalne teškoće problem je svuda u svijetu pa i kod nas, ali Hrvatska ne vodi ni izbliza dovoljnu brigu o mentalnom zdravlju djece, složili su se stručnjaci na jučerašnjem okruglom stolu “Mladi ljudi i mentalno zdravlje u svijetu koji se mijenja”.

Zanemarili dječju psihijatriju

– Do sedme godine počinje 25% mentalnih bolesti, a do 14. godine 50%. Depresija, anksioznost, destruktivna i autodestruktivna ponašanja ostaju neprepoznata i zato imamo odrasle ljude s mentalnim bolestima – iznijela je prof. Gordana Buljan Flander, ravnateljica Poliklinike za zaštitu djece i mladih.

Stručnjaka za mentalno zdravlje kronično nedostaje. KBC-i su dječju psihijatriju godinama zanemarivali, u nekim bolnicama odobrena je specijalizacija adolescentske psihijatrije nakon više od 20 godina, a u manjim gradovima tog kadra uopće nema. I u Zagrebu se čeka po dva-tri mjeseca na termin. U RH je 30% djece fizički zlostavljano, a još toliko emocionalno, a to ostavlja trag.

– Društvo ne osjeća problem mladih jer nisu profitabilni. Mladi ne donose novac, ali donose budućnost – upozorava dr. Jugoslav Gojković, psihijatar iz Slavonskog Broda.

Pritisak zbog ocjena

S obzirom na to da je presudno važno intervenirati što ranije, stručnjaci preporučuju roditeljima i djeci da se zbog mentalnih teškoća bilo koje vrste obrate udrugama, školama ili liječnicima, ali da problem ne ignoriraju.

Sustav obrazovanja kakav imamo pridonosi anksioznosti i depresiji kod djece, osobito viših razreda osnovne škole zbog visokih očekivanja kad je o ocjenama riječ, što je veliki pritisak.

– Istraživanje na 12-godišnjacima pokazalo je da ih 19% ima određene teškoće a 12% ih je depresivno – rekla je dr. Ljubica Paradžik iz Psihijatrijske bolnice za djecu i mladež.

Emocionalne teškoće kod mladih su normalne, a kad mladi zbog njih pate nerijetko posegnu za alkoholom ili nekim psihoaktivnim tvarima.

– To je pokušaj samoliječenja unutarnje boli i, na nesreću, nakratko pomaže. No onda nastupa glavni problem: Ne pomaže stvarno. Anksioznost se vraća, a razvija ovisnost – kaže prof. Ante Bagarić, psihijatar iz Klinike za ovisnosti u Vrapču, gdje u tretmanu imaju ovisnika (25) o kompjutorskim igricama koji zbog te ovisnosti 10 godina nije izišao iz stana!