Prema podacima Ministarstva unutarnjih poslova, u Hrvatskoj se svakoga dana u prosjeku ubije barem dvoje ljudi – u prva 243 dana ove godine ubile su se 452 osobe, a njih još 503 pokušalo si je oduzeti život. Među počiniteljima bilo je i dvoje djece u dobi do 14 godina. Još desetero njihovih vršnjaka bilo je naumilo ubiti se. Umrijeti je odlučilo i osmero adolescenata. Njih 27 koji su si oduzeli život bilo je u dobi između 19 i 25 godina. Najviše samoubojstava počinili su stariji od 65 godina. Ubilo ih se 157.
Sramota je kada pati duša
O suicidima se u nas u pravilu ne izvještava, osim ako se dogodi tragedija poput ove u Zadru kada su dvojica prijatelja odlučila skupa skončati. U takvim situacijama dio medija počinje se natjecati tko će izvući što više pikanterija o žrtvama.
Gordana Vilović, profesorica na Fakultetu političkih znanosti, kaže da, izvještavajući o samoubojstvima, često ne razmišljamo o obiteljima samoubojica te da o suicidima u pravilu i ne bi trebalo izvještavati. Nedopustivim smatra objavu oproštajnog pisma, upozorava na društvene mreže koje čine veliku štetu ne bi li se zadovoljila površna znatiželja dijela ljudi. Profesorica smatra da bi zadaća medija trebala biti da poradi na prevenciji, da suicida u konačnici bude što manje i da osobe kojima treba pomoć osvijeste da je mogu potražiti.
No mi smo još uvijek društvo u kojem se liječniku ide kad te boli noga, a kad pati duša ne jer je to – sramota.
Ponukana tragedijom u Zadru, na Facebooku se jučer oglasila Ana Miljanić koja je objavila da pati od depresije od koje se sada liječi u bolnici: “Nema šanse da priznaš javnosti da imaš psihički problem, odmah glupi savjeti da se samo malo nasmiješ, da misliš pozitivno, da vježbaš... Ovo je bolest. Kao i svaka druga. I ako se ne liječi, vodi u smrt. Nije sramota tražiti pomoć. Nije sramota ići psihijatru”, napisala je.
– U svakodnevnom životu puno je stresa i ozljeda i rana psihe, a ljudi se ustručavaju tražiti pomoć psihoterapeuta. Treba ljudima pružiti informaciju da pomoć ipak postoji i da suicid nije rješenje – smatra Tin Pongrac, predsjednik Životne linije, udruge osnovane kako bi pomogla osobama koje pate od depresije iz koje suicid i proizlazi. Na manjak sadržaja vezanih uz podršku mentalnom zdravlju mladih pozornost skreće i Udruga BoliMe čiji je jedan od osnivača glumac Adrian Pezdirc.
Sustav nije razvijen
No u nas nedostaju poliklinike za zaštitu djece, odjeli dječje i adolescentne psihijatrije, a nema ni dovoljno psihologa ni dječjih psihijatara, savjetovališta i mjesta za hitnu psihološku intervenciju te 24 sata dostupnih telefonskih linija za krizna stanja, navode u Uredu dječje pravobraniteljice Helence Pirnat Dragičević.
– Samoubojstvo nije samo psihijatrijski već javnozdravstveni i općedruštveni problem. Stoga je nužno da cijela zajednica bude usmjerena na unapređenje kvalitete života i mentalnog zdravlja djeteta, osnaživanje kapaciteta njegove obitelji te stvaranje pozitivnog okruženja za život i razvoj. Svaki pokušaj ili ostvareno samoubojstvo djeteta, posebice ako je njihov broj u porastu, zabrinjava i upozorava na potrebu snažnijeg djelovanja cijelog društva.
U Hrvatskoj cjelokupni sustav prevencije samoubojstava, liječenja i tretmana, praćenja te sveobuhvatne zaštite djece koji su u riziku za samoubojstvo ili su ga pokušala, nije dovoljno razvijen – odgovaraju iz Ureda pravobraniteljice za djecu navodeći kako godinama upozoravaju nadležne na nedostatne resurse.
Strava pokraj Zadra: U automobilu pronađena dva muška tijela, sumnja se na samoubojstvo
Dvoje ljudi dnevno kod 4,2 mil. stanovnika je puno. 720 ljudi si godišnje uzmu život. Život iznad svojih mogućnosti je nepodnošvljiv za mnoge.