Hrvatska bi za godinu dana mogla imati, uz 450.000 branitelja, i nešto manje od 10.000 heroja Domovinskog rata. Ideja postoji već deset godina, no nikad nije toliko jasno artikulirana kao u govoru Toma Kačinarija iz Zajednice udruga dragovoljaca Domovinskog rata na prošlotjednoj sjednici Glavnog odbora Zajednice u Šibeniku.
Dragovoljci, naime, smatraju da bi se uvođenjem instituta heroja napravilo reda u braniteljskoj populaciji: odvojile borbene od neborbenih postrojbi, zaslužni branitelji od ostalih, a potaknulo bi se i rješavanje dosad netaknutog problema lažnih branitelja i dezertera iz Domovinskog rata.
Budući heroji, prema tom prijedlogu, imali bi povlašten status u društvu, dok se o njihovim materijalnim pravima dragovoljci još nisu usuglasili: je li toj populaciji istaknutih sudionika Domovinskog rata uopće potrebna materijalna zadovoljština za ono što su učinili ili je dovoljna samo počast.
Zasad ne postoji čak ni prijedlog zakona o herojima, no njegov najveći zagovornik, Kačinari, već je pripremio nekoliko osnovnih postulata: tko će i kako moći steći status heroja.
Povjerenstvo za izbor
To su ponajprije oni branitelji koji su se uključili u rat 1990. ili 1991. godine. Tada nije bilo kalkuliranja. Nadalje, heroji moraju imati neokaljan ratni put, moraju imati potvrdu o časnom otpustu iz Hrvatske vojske. To su osnovni kriteriji koje bi trebao zadovoljiti svaki branitelj. No od heroja se traži da je aktivno sudjelovao u formiranju oružanih snaga i postrojbi MUP-a i, ono najvažnije, da je, boreći se isključivo na prvoj crti bojišta, učinio nešto herojsko objašnjava Kačinari, ističući kako najviše ordenja u Hrvatskoj vojsci ima logistika koja je rat gledala samo na televiziji, kad su se na prvu liniju usudili otići snimatelji i novinari.
Buduće heroje moći će predložiti svatko: od suboraca s ratišta preko državnih dužnosnika i udruga do mjerodavnog Ministarstva branitelja. Međutim, Kačinari ističe kako bi među prijavljenim kandidatima prave heroje trebalo birati za to osnovano povjerenstvo. Već danas svoje mjesto na listi heroja, doznajemo u udrugama, vidi na desetke tisuća branitelja, no Kačinari tvrdi da ukupan broj heroja ne smije prijeći 10.000. Takvo ograničavanje dovest će do daljnjega raslojavanja branitelja, koji su već podijeljeni u dvadesetak udruga.
Kačinari, međutim, ne odustaje od svoje ideje tvrdeći kako je u 15 godina bilo dosta prostituiranja državnih odličja. Poglavito misli na spomenice Domovinskog rata, koje su, tvrdi, "dijeljene bez reda i rasporeda". Zato nam danas i treba status heroja, kad spomenicu imaju baš svi od kuharica i spremačica u ministarstvima, do lažnih branitelja i dezertera bez realnog objašnjenja. Zbog ovakve prostitucije ne smijemo dopustiti da se i sa statusima heroja dogodi slično kategoričan je Kačinari.
Ideju heroja Domovinskog rata podržavaju sve braniteljske udruge, s većim i manjim odstupanjima od osnovnog predloška. Istodobno, pojedini braniteljski prvaci pribojavaju se da će zbog ograničenog broja heroja ostati bez te počasti.
Predsjednik Hvidre Josip Dakić podržava inicijativu, no smatra da je potrebno vrlo strogo odrediti uvjete za stjecanje statusa, kako bi se unaprijed izbjegle nesuglasice. Usto, naglašava da za heroje ne treba tražiti nikakva dodatna materijalna prava, osobito ne onakva kakva su imali antifašisti. S tom kategorijom ratnika, kaže Dakić, junaci Domovinskog rata ne smiju se dovoditi ni u kakvu vezu.
Ljudi koji su zaslužili status heroja nisu u rat otišli kalkulirajući koliko će svojim sudjelovanjem dobiti, a koliko izgubiti. Njima je potreban tek status, za stepenicu viši od ostatka branitelja, da znaju kako nisu zaboravljeni te da njihov trud u stvaranju slobodne države nije zaboravljen, da ipak nešto vrijedi kaže Dakić. Slavica Hruskar iz Nezavisnih dragovoljaca hrvatskih smatra da je status heroja nužno uvesti, no ne slaže se s ograničavanjem broja na samo 10.000.
U ovoj kategoriji mora biti mjesta za Josipa Jovića, za prvog poginulog liječnika dr. Branka Buača, za tisuće neimenovanih heroja koji su poginuli pokušavajući spasiti svoje kolege s prve crte. Što je s onima koji se nisu predavali, koji su na prvim linijama ostajali do posljednjeg metka! Kamo njih smjestiti ako ne među junake? pita S. Hruskar, ističući da dodatna materijalna prava za heroje nisu potrebna. S time se slaže i Tihomnir Treščec iz Udruge branitelja liječenih od PTSP-a. Kako kaže, u želji da obrani svoj dom, 1991. krenuo je na ratište. Naknada za rodoljublje, kaže, nije mu potrebna, ni njemu, ni njegovim kolegama koji su zajedno s njim gotovo bez oružja otišli na bojište. Međutim, suprotstavlja se bilo kakvim kvotama za heroje.
Udovice jedine protiv
Koliko ih se utvrdi, toliko ih mora biti. Ni više ni manje zaključuje Treščec.
Mario Marot iz Zajednice udruga obitelji poginulih branitelja, pak, smatra da heroja ne može biti ni pet tisuća. Zagovara tezu da je svaki doprinos obrani domovine bio dragocjen, međutim, smatra da samo neki imaju pravo na titulu heroja.
Ne može se dogoditi da broj heroja dosegne pet tisuća, jednostavno, ne može. Ako i dosegne, bit će to zbog preblagih kriterija. Jedina udruga koja ne podržava uvođenje statusa heroja jest Udruga udovica poginulih hrvatskih branitelja. Predsjednica te udruge Neda Balog smatra da Hrvatska već ima pravilnik o odlikovanjima te joj nije jasno što bi poginuli branitelji imali od toga da njihova djeca dobiju kakav komad papira i počast.
Mi imamo svoja odličja. Ako se počinje s novima, neka mi predlagatelji objasne kako odličjem prehraniti djecu poginulih heroja pita Neda Balog.
Pančić: Heroja najviše 200
Ministrica branitelja Jadranka Kosor o statusu heroja Domovinskog rata nije se željela očitovati. Preko svog glasnogovornika Berislava Živkovića poručila je da o toj temi nema komentara. Njezin prethodnik Ivica Pančić smatra da je uvođenje statusa heroja ozbiljan posao u koji se moraju uključiti sve instance vlasti, od predsjednika Republike, preko Vlade i Sabora do braniteljskih udruga. Međutim, smatra da heroja Domovinskog rata može biti najviše 200. Brojka od 10.000 heroja apsolutno je neprihvatljiva i govori da se odlikovanja, kao i u devedesetima, namjeravaju dijeliti bez posebnih kriterija. Takvo što ne mogu podržati zaključio je Pančić.