Devet godina živi u paklu: Ukrali su mi osobnu i uništili život

Ne znam kaj dalje – nemoćno će nezaposleni Damir Kluković, 42-godišnjak iz Zagreba, dok pred sobom lista dokumentaciju iz porezne, koja ga godinama tereti da podmiri dug za tvrtku koju nikada nije imao. Netko je, objašnjava, ukrao njegov identitet, otvorio firmu i “zaboravio” platiti milijunske obveze državi.

No, porezna nije zažmirila, pa od Klukovića traži pet milijuna kuna za neplaćeni PDV, tu je i pola milijuna kazne za neuredno vođenje poslovnih knjiga pa kamate na taj dug. Provjeravala ga je, kaže, financijska policija, češljali su poslovanje njegove tvrtke, a ima tvrtku za izradu i montažu tenda, i kontrolirali su tvrtke s kojima je surađivao.

– Završilo je tako da su ljudi odustali od poslovanja sa mnom jer nitko ne voli da ga financijska bez razloga kopa. Na kraju je moja firma propala i sad sam na burzi i ne znam kako se riješiti ovoga što mi se događa – kaže Kluković, koji poreznicima pokušava dokazati da on – nije on.

Sve je počelo 2. lipnja 2001., u, koje li ironije, Aleji mira. Ondje, u zagrebačkom kvartu Jarunu, provaljeno je u automobil Damira Klukovića, ukraden mu je CD i crna torbica, koju je držao u vratima i u kojoj su bili osobna, vozačka i putovnica. Isti dan prijavio je policiji krađu i u VII. policijskoj postaji dobio potvrdu u kojoj piše da je ostao i bez osobne iskaznice serijskog broja 13895642. Gubitak dokumenata oglasio je u Narodnim novinama i zatim isposlovao nove isprave.

Serijski broj 13895642
Nakon pola godine, točnije, 21. prosinca, na Trgovačkom sudu zaprimljen je zahtjev za upis osnivanja društva s ograničenom odgovornošću pod nazivom Kluković gradnja d.o.o. Uređujući referent i sudac utvrdili su da je taj zahtjev osnovan jer mu je priložena sva propisana dokumentacija ovjerena kod javnog bilježnika, pa je kao jedini član i direktor društva sa sjedištem na nepostojećoj adresi u Ulici grada Vukovara 63 u sudski registar 18. siječnja sljedeće godine upisan Damir Kluković iz Zagreba, “vlasnik” osobne iskaznice serijskog broja 13895642, izdane u Policijskoj upravi zagrebačkoj.

Prijavu za upis u sudski registar te sve ostale potrebne priloge sastavljao je javni bilježnik Velimir Čerić, čiji je ured u zagrebačkom naselju Dubravi. Kluković gradnja angažirala je i obrt za računovodstvene usluge. Knjigovotkinja se prisjeća velikih iznosa na ulaznim i izlaznim računima, plaćenih faktura.

– Nakon godinu i pol prestali su mi se javljati i ja, naravno, nisam imala na osnovi čega predavati poreznoj njihove papire. Poreznici su me razvlačili dva-tri mjeseca, a kad su mi pokazali fotografiju Damira Klukovića, kazala sam da to nije osoba koja je dolazila k meni. Čovjek kojeg ja znam pod tim imenom je crn, markantan i zgodan muškarac. Imao je dalmatinsko-hercegovački naglasak – kaže knjigovotkinja.

Račune za Kluković gradnju donosila je i žena sitnije građe, neugledna, te ponajviše debeljuškasti muškarac. Kako su rekli da se zovu, ne zna.

– Taj mi je radnik kazao da ne da broj svojeg mobitela i da sve rješavam sa šefom – prisjeća se. Na račun, otvoren u Privredenoj banci, uplaćene su pozamašne svote, a markantni muškarac podizao je po 100.000 kuna jer se za tolike svote ne obavljaju dodatne provjere. Po novac je išao pet puta tjedno. Kluković gradnja, registrirana za graditeljstvo, proizvodnju i trgovinu, kupovala je, po računima, 10 tona šećera, a zatim prodavala pet puta više. Tek poslije rastumačeno je knjigovotkinji da iz faktura o prodanom silikatnom pijesku ispada da je Kluković gradnja samo jednom transkacijom uspjela prodati toga pijeska više no što ga je cijeloj bivšoj Jugoslaviji trebalo u 10 godina!

U Kluković gradnji 2004. proveden je nadzor, a porezni inspektori su utvrdili da je firma promijenila sjedište i preselila se u Utrine, što nije evidentirano na Trgovačkom sudu, a moralo je biti.

– Našli su samo kaslić na ulazu – prepričava Kluković. Inspektori su utvrdili da se u dostupnoj dokumentaciji Kluković gradnje ulazni računi Gramata d.d, Betonmixa d.o.o Sesvete, Tvornice šećera Virovitica d.d. u stečaju, ali da isporuke robe na osnovi tih računa nikada nije bilo. Iz Gramata su nam odgovorili da su pregledom poslovnih knjiga utvrdili kako nikada nisu poslovali s Kluković gradnjom.

Željko Zadro objašnjava da Viro tvornica šećera d.d., u kojoj je predsjednik uprave, nema nikakve veze sa šećeranom u stečaju te dodaje da Viro nikada za partnera nije imao Kluković gradnju. Voditeljica ureda uprave Nexe Grupe Silvija Tomljanović odgovara da Betonmix-Zagreb, koju je preuzela Nexe grupa, nema veze s Betonmixom iz Sesveta iako su, po podacima iz sudskog registra, obje firme na istoj adresi osnovale iste osobe.

Što se pak tiče izlaznih računa, inspektori su otkrili da Kluković gradnja nije knjižila dio svojih izlaznih računa za robu prodanu KTC d.o.o Križevci i Stella Maris d.o.o.o Metković te ni pripadajući PDV, a kupci su te račune knjižili i iskoristili pretporez po njima. U dvije godine računi su iznosili više od 13 milijuna kuna, a PDV je bio oko tri milijuna kuna. Knjigovotkinja kaže da je sve što joj je ostalo od dokumentacije predala poreznoj, no voditelja ureda na Trnju u dva dana nismo uspjeli dobiti, a htjeli smo ga pitati je li porezna po službenoj dužnosti taj slučaj prijavila policiji. Damir Kluković tvrdi da nisu.

“Prekršaj” bez rasprave
Tvrtku zbog koje ne spava nije ni pokušao zatvoriti jer bi to značilo da priznaje kako ju je osnovao i jer bi prije njezine likvidacije morao podmiriti dug. Nije razgovarao ni s knjigovotkinjom jer mu je tako savjetovao odvjetnik. Pravni stručnjaci kažu da je učinio sve što je trebao i da su ga državne institucije trebale ostaviti na miru onog trena kad im je pokazao potvrdu o ukradenim dokumentima.

Ipak 15. ožujka 2008. donesen je prekršajni nalog po kojem Kluković mora za grijehe tvrtke platiti 400.000 kuna te još 35.000 kuna kazne kao odgovorna osoba. Voditeljica postupka Ljubinka Novaković u obrazloženju je navela da je nesporno utvrđen prekršaj, i to bez ispitivanja i provođenja glavne rasprave.
– Odluka nije pravomoćna, ne mogu ništa komentirati – kazala nam je.