Vican: Vrhunac napada na mene koincidira s imenovanjem ministrice Divjak

Posebno stručno povjerenstvo za provedbu strategije obrazovanja, znanosti i tehnologije (PSP) predalo je premijeru Andreju Plenkoviću Akcijski plan za provedbu strategije (AP). U povodu toga razgovarali smo s predsjednicom PSP-a Dijanom Vican, inače rektoricom Zadarskog sveučilišta.

Što sadrži taj dokument?

Nakon izuzetno turbulentnih dana posljednja dva mjeseca odlučila sam završiti zadaću te s članovima PSP-a izraditi prijedlog Akcijskog plana koji je fermentirao u dva različita kvasca. Konsezus je postignut u primjeni mješavine metodologije izrade, zatim u poglavljima Cjeloživotno učenje, Visoko obrazovanje, Obrazovanje odraslih i Znanost i tehnologije. U dijelu Ranog i predškolskog, osnovnoškolskog i srednjoškolskog odgoja i obrazovanja imam izdvojeno mišljenje koje sam obrazložila članovima PSP-a, a premijeru ću dostaviti napismeno.

O čemu je riječ?

Posljednje tri-četiri godine sudjelovala sam u javnim raspravama o strategiji reformi odgoja i obrazovanja, bila sam kritična, postavljala sam pitanja, a napose o cjelovitoj kurikularnoj reformi. Odgovore nisam dobila, pa danas ne mogu sagnuti glavu radi glumljenja apsolutnog konsenzusa.

Ali premijer je rekao da iza dokumenta stoje svi članovi Povjerenstva?

Prijedog AP-a koji je 7. rujna predan gospodinu Plenkoviću donesen je s najvećim mogućim konsezusom te mojim usmenim izvješćem o segmentu AP-a za koji nisam digla ruku. Razlike u stajalištima o određenim mjerama u tako opsežnom dokumentu nisu izvor spora među članovima PSP-a. I drugi članovi bili su suzdržani oko nekih mjera. Međutim, to nije bio razlog da se Prijedlog AP-a ne prihvati i kao takav ne stavi premijeru na stol.

Što je to vama sporno u AP-u?

Ne bih to nazivala spornim. Smatram da AP ne može biti tako opsežan, da je šuma mjera i aktivnosti loša varijanta pisanja akcijskih planova, ali uvažavam prevagu suprotnih mišljenja. Također, mislim da AP ne može biti prepisivanje Strategije, a većina članova misli drukčije. Isto tako, mislim da Strategija koju je donio Sabor nema snagu zakona, nego političkog dokumenta. Kolega Mornar uvjerio je većinu članova da Strategija ima snagu zakona. Eto, prepisao je sve mjere. I ja zbog toga neću prosvjedovati, ali zadržavam pravo na svoje mišljenje.

Jesu li te razlike posljedica različitog svjetonazora i političke orijentacije članova PSP-a?

Sve razlike koje su se članovima PSP-a pripisivale u siječnju, veljači i ožujku dobile su danas sasvim drugu dimenziju. Svjetonazorske su postale municija maršu protiv profesionalizma, profesionalizam je postao jezičac na vagi politike, a depolitizacija novi reformski manifest. Ja nikome ne zalazim u svjetonazore, ne zanima me ničija stranačka pripadnost, prezirem političke pamflete. Ne živim od kvaziinformacija, nego mi je izazov mentalna i intelektualna inkubacija. Ne marširam ispod transparenata depolitizacije. Moj koncept sustava odgoja i obrazovanja rezultat je političkog i javnog konsenzusa od 2007. do 2010., koji je također radilo stotinu stručnjaka i objavljen je kao Nacionalni okvirni kurikulum. U njemu su sve pretpostavke za uređenje sustava i hrvatske škole za svu djecu, građane Republike Hrvatske. Ne bavim se oduševljavanjem nacije obećavajući reforme za koje nemam temeljne pretpostavke. Reforma odgoja i obrazovanja uspjet će tek kada sva djeca i svi učenici budu imali jednake uvjete odgoja i obrazovanja.

Jasno je da aludirate na ministricu Divjak, koja vam otpočetka nije sklona. No potresa u radu PSP-a bilo je i prije njezina imenovanja ministricom?

Da, početkom lipnja dogodili su se ulični prosvjedi, pa medijski linč, pljusak objeda i uvreda na rad Povjerenstva, a sve je to posebno usmjereno na mene. U tako intenzivnom medijskom demoniziranju moje profesije i moje osobe obratila sam se neutralnim pravnicima kako bih provjerila jesam li u čemu pogriješila. Dobila sam odgovor da greške u mom radu nema! Nakon toga imala sam kristalno jasnu situaciju. Fitilj podjela je unutar PSP-a, a ja sam smetnja jer sam bila kritična i prema donesenoj Strategiji i prema tzv. cjelovitoj kurikularnoj reformi. Iznenadili su me neki članovi PSP-a svojim objedama; i to oni koji nisu imali protuargumente na moja pitanja i kritike cjelovite kurikularne reforme. I ja i članovi PSP-a prešli smo preko svega upravo radi nastavka reformskih procesa! Premijer je, mislim, došao do istog odgovora, te mi je dao javnu potporu. Održali smo sjednicu u Vladi i dogovorili završavanje prijedloga Akcijskog plana do 8. rujna.

Tko se u Povjerenstvu udružio protiv vas?

Sami su se javljali u medije, ne trebam ih imenovati.

Unatoč dogovoru u Vladi, napadi na vas nisu prestali?

Točno. Vrhunac mog diskreditiranja koincidira, nažalost, s imenovanjem ministrice Divjak, koja ulazi u sustav kao jedna od partnerica u provođenju cjelovite kurikularne reforme, a sa sobom donosi dva oružja. Jedno su određeni mediji i novinari, a drugo su koalicijski partneri.

Što slijedi sad kad ste predali Akcijski plan? Može li ga npr. Ministarstvo znanosti i obrazovanja odbaciti?

Procedure su besprijekorno jasne. Nakon što premijer i njegov tim razmotre Prijedlog AP-a, dokument prolazi Odbor za zakonodavstvo, zatim slijedi procjena financijskih sredstava potrebnih za provedbu mjera i aktivnosti. Relevantno je mišljenje saborskog Odbora za obrazovanje, znanost i kulturu. A zadnju riječ ima predsjednik Vlade.