Fascinantno je to s kolikim žarom narod navali da sam sebi stvori probleme. Pa je očito da danas gotovo nitko ne čita povijest koja bi trebala biti učiteljica života. A povijest kaže: najprije se narod omami vođom i preda mu u ruke svoju slobodu i živote, a onda, kad ih omiljeni vođa počne hapsiti, krasti i likvidirati, s još ga većim žarom ruši.
I usput, naravno, gine. U Turskoj za sada gledamo prvi dio tog scenarija, Erdoğan je polovicu nacije opčinio svojom magijom koja se svodi na dvije riječi: politički islam. Jer drugog razloga da se Erdoğanu preda tolika moć nema: zemlja je ekonomski oslabljena, upetljana u regionalne sukobe, sve je dalje od EU, Turci su pohapšeni i poniženi u vlastitoj zemlji, a otac nacije Kemal Mustafa Atatürk sveden na marginu i vjerojatno će ga na 100. obljetnicu Republike Erdoğan šutnuti u neki bezdan, proglašavajući ga najvećim turskim zlom.
Progresivni Turci mogu se samo tješiti da je polovica nacije, možda i više njih, reklo “ne” sultanskim ovlastima, ali čovjeka koji je i prije ustavnih promjena kontrolirao apsolutno sve nemoguće je pobijediti.
Najteži udarac tim Turcima ipak je zadala vlastita dijaspora: ljudi koji su iz siromašne Turske pobjegli na Zapad u potragu za boljim životom glasali su da Turcima u Turskoj bude još gore.
Iz uređenih europskih demokracija rekli su “da” diktaturi i to je najviše zaboljelo sve one književnike, novinare, intelektualce koji trunu po zatvorima i čiji je glas sada na dulje vrijeme ugašen.
Zamislimo samo kako bi bilo kad bi naša dijaspora prevagnula da se Hrvatska ne pridruži u EU, dok većina državljana Hrvatske glasa za ulazak (naravno, to je nemoguće jer dijaspora ne može glasati na referendumu, ali gadno zvuči).
A svakom tom progresivnom Turčinu, među koje spada i jedan Orhan Pamuk, zasmetat će i čaršijsko mudrovanje Bakira Izetbegovića koji je pozdravio rezultate referenduma i izrazio nadu da će to stabilizirati prilike u Turskoj. A Turska, dan nakon referenduma, kao nikad prije kipti od bijesa, nemoći i vlastite podijeljenosti.
>> Sekularnu državu Kemala Atatürka srušit će Erdoğan, politički islam i EU
>> Erdogan odgovorio na kritike: Izborni promatrači trebaju znati gdje im je mjesto
Ako se malo bolje pogledaju rezultati izbora, Erdogan je zapravo uvjerljivo pobijedio među Turcima, a manjina, odnosno velika Kurdska zajednica je s 8 milijuna glasova malo ublažila veliku razliku Erdogan vs turska oporba. Isto tako je vidljivo da suniti Turci masovno glasuju za Erdogana, dok Turci Aleviti glasuju za oporbu i veliki su protivnici Erdogana, ima ih 25 milijuna u Turskoj. Turska je zapravo podijeljena između Turaka sunitia, Turaka Alevita i Kurda. Ovi izbori su zapravo bili vjerski i nacionalni popis stanovnika koji je pokazao jako velik rast kurdskih glasača, a Aleviti koji se računaju kao sekularniji od konzervativne suni muslimanske većine također su pokazali svoje mišiće. Zbog drugačijeg shvaćanja religije i klasne pripadnosti iz Alevitskih redova se oduvijek regrutirao velik broj progresivnih Turaka koji su trn u oku suni muslimanima kojim propada Erdogan. Turci u dijspori su većinom suniti i naravno da su vjerni Erdoganu.