Do 2020. svi će htjeti živjeti i raditi ovdje

Mala općina s velikim planovima.

I jasnim ciljevima. Prvi put Marija Bistrica, poznata kao hodočasničko središte, ima plan detaljne strategije razvoja. I to do 2020. godine. S prilično ambicioznom vizijom. U gradiću, kojemu pripadaju i okolna mjesta, sagradit će, naime, nekoliko kapitalnih projekata – novi dječji vrtić, osnovnu i srednju školu, sportsku dvoranu, veliko nogometno igralište, mrtvačnicu, proširit će groblje, a planiraju i centar za posjetitelje te hodočasnički centar. Zašto? Imaju nekoliko namjera. Jedna od ključnih je – vratiti stanovnike u grad. A za to će im osigurati infrastrukturu i potrebne javno-društvene sadržaje.

Nedostaje hostela i autokamp

– Desetljećima smo bili u izolaciji, a imamo idealne uvjete za život. Nemamo prireza, turizam nam se razvija, imamo pregršt društvenih sadržaja za djecu. A i nezaposlenost je mala. Od gotovo šest tisuća stanovnika ne radi njih 230. No dosad je praksa bila – čim se škola završi, odlazi se u Zagreb. I uglavnom se ne vraćaju. Mi ćemo to promijeniti – kažu Josip Milički, načelnik općine Marija Bistrica, i Teodor Švaljek, predsjednik Općinskog vijeća. Već su i krenuli u realizaciju projekta – kupili su zemljište od 40.000 kvadratnih metara, gdje će smjestiti sve objekte. Za vrtić i novo groblje te mrtvačnicu već su dobili građevinsku dozvolu. A investiciju vrijednu oko sto milijuna kuna financirat će velikim dijelom iz fondova EU. Uz to, žele i privući investitore kako bi se povećao smještajni kapacitet. Trenutačno imaju 165 ležajeva, od čega najveći dio – 126 kreveta – drži jedini hotel u tom kraju – Bluesun hotel Kaj.

– Fali nam hostela, a planiramo i autokamp – kaže J. Milički. Vjerski turizam najjača je gospodarska grana toga gradića, koji godišnje posjeti gotovo milijun hodočasnika. Krevet više traži se najviše na blagdan Velike Gospe.

– Primijetili smo da su vjernici počeli dolaziti više u pojedinačnim aranžmanima, a neki pješače i po dva dana kako bi se molili pred našom Gospom. Vode se mise i na drugim jezicima, po potrebi, ima hodočasnika iz Poljske, Slovačke, Italije, a u posljednje vrijeme i stanovnika Južne Koreje – kaže preč. Domagoj Matošević, novi rektor Svetišta Majke Božje Bistričke, ujedno i župnik u župi Uznesenja BDM. Zaposlenice TZ Marije Bistrice Mateja Janečić, Marija Klenkar i Katarina Andrec rade i na popratnom sadržaju kako bi privukli još veći broj gostiju, a u završnim su pripremama i za advent, u sklopu kojeg će, po uzoru na Zagreb, postaviti i klizalište u blizu glavnog trga. A bit će tamo i velike jaslice s motivima drvenih igračaka, po čijoj proizvodnji je Marija Bistrica poznata. Najmlađi obrtnik koji se time bavi 25-godišnji je Lovro Fijan, kojemu pomaže partnerica Ivana Šuštić.

Medenjaci s narančom

Posao uvijek može ići bolje, slažu se, no ručni rad cijeni se sve više, a hit su stranim turistima. Oduševe se i mednim likerom – gvircom, ali i licitarima, koje medičari Franjo Habazin i Đuro Brlečić prime i po 15 puta prije nego ih zgotove. A da bi se prilagodili turistima, medenjake su i – modernizirali. Pa ih sada rade s okusom naranče, lješnjaka, čokolade...