Dobile stipendiju: Presretne smo, nismo ni sanjale da ćemo proći

Osam učenica srednjih škola, uglavnom gimnazija, iz Zagreba, Rovinja, Đurđevca, Jastrebarskog i Varaždina sljedeću školsku godinu provest će u Sjedinjenim Američkim Državama, odnosno Velikoj Britaniji. Lucia Giurini, Ingrid Tomljanović, Jelena Končar, Ema Prohić, Antonia Dajak, Josipa Abramović, Ornela Rodić i Petra Požgaj uspjele su se na natječaju koji je raspisao Forum za slobodu odgoja u suradnji s ASSIST-om i HMC-om izboriti za stipendije i školovanje u prestižnim privatnim školama. Sve naše sugovornice oduševljene su prilikom koja im se pružila, sve su ambiciozne, dio njih studirat će u Hrvatskoj, a dio sanjari i traži način da obrazovanje završi na nekom američkom ili europskom sveučilištu.

Presudila znatiželja

– Presretna sam, kad mi je mama javila da sam prošla na testiranju bila sam u autobusu na povratku iz škole. Od sreće sam se rasplakala. To sam jako željela i bila sam uvjerena da ću uspjeti dobiti stipendiju. Željela sam se makar godinu dana školovati u Americi, željela sam upoznati njihovu kulturu i način života, a engleski jezik volim i odmalena ga odlično govorim – priča Ema Prohić. Zna da će putovati 15. kolovoza, da će tzv. orijentacijski tjedan provesti u blizini Bostona, ali u kojem će gradu i koju školu pohađati, tek treba doznati.

U Ameriku će i Lucia Giurini, koja nije bila toliko samouvjerena. – Nije mi bilo ni na kraj pameti da ću proći sve testove. Javila sam se iz znatiželje, željela sam probati nešto novo i vidjeti kako izgleda školovanje u prestižnoj privatnoj školi u Americi. Vjerujem da ću tu godinu dobro iskoristiti, naučiti nešto novo o njihovoj kulturi i načinu života, ali i da ću se osamostaliti – kaže Lucia. Ona se nada da bi u Americi mogla završiti i četvrti razred te upisati pravo na nekom njihovu sveučilištu. Ingrid Tomljanović molekularnu biologiju također želi studirati u Americi.

– I u školi su sretni zbog mog uspjeha, sretni su i moji, iako ću im nedostajati. Ali, postoji Skype, čut ćemo se i vidjeti kad se poželimo – kaže Ingrid, koja jedva čeka susret sa starijim kolegama koji su proteklih godina jedan razred završili u inozemstvu. Velika Britanija bila je izbor Antonije Dajak.

– Kad sam doznala da sam izabrana, bila sam i šokirana i sretna. Pomiješali su mi se osjećaji, nameću mi se mnoga pitanja, ali gledam na to kao na veliku prednost koja se ne pruža svakome – priča Antonia, koja će najvjerojatnije studirati arhitekturu. Ornela Rodić u Britaniju će otputovati 2. rujna, ondje će završiti treći, a ako joj se posreći, možda i četvrti razred srednje škole.

– Ako dobijem priliku, jasno da ću ostati. Još nisam sigurna što ću studirati, dvojim između psihologije i meteorologije. Ovo je prilika koja se ne propušta – zaključuje. Slično misli i Petra Požgaj, koja u općoj euforiji ne zaboravlja da će, kad se vrati, morati polagati razliku predmeta koje neće slušati u britanskoj školi. U posljednjih petnaestak godina Forum za slobodu odgoja na jednogodišnje školovanje u Ameriku i Britaniju poslao je oko 150 naših srednjoškolaca.

– Imaju jako pozitivna iskustva, stvore čvrsta prijateljstva, steknu iskustva koja im u životu mnogo znače, a pojedini ostanu i ondje završe obrazovanje – komentira Mario Bajkuša, direktor razvoja i programa.

Nisu prošli ispit

On potvrđuje da su za jednogodišnje obrazovanje u inozemstvu u pravilu češće zainteresirane djevojke.

– Ove godine imali smo pedeset kandidata, a od toga bilo je samo pet dečki. Na žalost, ni jedan nije prošao testiranja – priča Bajkuša. Dodaje da su prošle godine u SAD i Britaniju otišla i trojica učenika. Običaj je da se organizira susret bivših i sadašnjih stipendista kako bi im stariji prenijeli iskustva.