Osnivanjem Stožera za koordinaciju kojim bi se trebalo bolje povezati sve koji pomažu na potresom pogođenim područjima, a koje vodi potpredsjednik Vlade Tomo Medved, Vlada želi čvršće preuzeti u ruke upravljanje katastrofom i ustrojiti vertikalu odgovornosti i zapovijedanja te time očito poručuje da je do sada, unatoč funkcioniranju većine službi, na terenu bilo nekoordinacije i problema. Kao slaba točka pokazala se Civilna zaštita, krovna služba koja je trebala koordinirati u ovoj katastrofi, zaposliti masu volontera pristiglih pomoći, usmjeravati ljude koji su stigli na Banovinu svojom mehanizacijom...
Dužnost im je bila i upozoriti ih da na ovome dijelu ima još minski sumnjivih područja. Uostalom, u megaravnateljstvu Civilne zaštite koje je zbog ušteda u sebe usisalo nekoliko agencija, nalazi se i Hrvatski centar za razminiranje. A njihovi su pirotehničari bili do nedjelje na godišnjem odmoru jer ih sustav nije alarmirao. U potresom pogođeno područje odlazili su kao i mnogi drugi, samoinicijativno. Ako smo išta naučili iz ovoga potresa, onda je to da sustav Civilne zaštite treba reorganizirati. No u ovoj su katastrofi na vidjelo isplivale i dobre stvari. Fokus ćemo staviti na njih.
DOBRO - UJEDINJENI
1. Maloljetni volonteri
Zove se Luka, ima 17 godina, zagrebački je srednjoškolac. Svaki ga dan tata dovozi u Petrinju. Ovaj je mladić volonter. Vidjeti ga kako s drugim volonterima, djevojkama i dečkima tek nešto starijima od sebe danima ne posustaje, već juri pomoći, pokazuje nam da možemo biti ponosni na našu mladost. U ovoj su se nevolji ujedinjeni da pomognu na istoj strani našli Zagrepčani, Splićani, Riječani, Osječani... Ne zanimaju ih nacionalne podjele, ne broje krvna zrnca ni među sobom ni među nastradalima. Zanima ih samo kako dopremiti pomoć onima kojima treba. Naši nam učenici mogu postati učiteljima.
2. Navijači
Nakon razornog potresa u Zagrebu trudnice iz Petrove spašavali su navijači – točnije Bad Blue Boysi. Među prvima su na ulicama Petrinje, Siska i Gline i okolnih sela opet bili navijači. Uzeli su lopate u ruke i čistili. Pokazali su se organiziranijim od onih koji za to primaju plaću. Govoriti o tome da su se napijali i tukli u najmanju je ruku neumjesno. Ti su dečki na Banovini zasukali rukave i uprljali čizme.
>> VIDEO Torcidino prikupljanje pomoći za Petrinju
3. Vatrogasci i HGSS
Dijelom profesionalci, a dijelom amateri-volonteri odlično su reagirali u ovoj kriznoj situaciji. No valja napomenuti kako su vatrogasci prije dvije godine uspjeli “izboriti” da ih ne “proguta” Ravnateljstvo civilne zaštite već da ostanu samostalni. Ustrojeni su tako da jedino glavni vatrogasni zapovjednik može donijeti odluku kamo će ići, ne dopuštaju da im se itko plete u posao koji rade besprijekorno. HGSS je na terenu odlično funkcionirao. Kao i uvijek.
>> VIDEO Petrinja: Vatrogasci dobili lažnu dojavu o urušenoj kući u kojoj se nalazi žena i dijete
4. Cijepljenje protiv korone
Vlada je izuzetno brzo nakon potresa odlučila da će se protiv COVID-19 hitno cijepiti ljudi u zajedničkom smještaju zbog opasnosti od širenja bolesti te je cjepivo iz drugih krajeva preusmjereno na to područje. Hrvatski zavod za javno zdravstvo osiguralo je cijepljenje 737 osoba, a u planu je da će cjepivo dobiti njih još 115.
>> FOTO Cijepljenje djelatnika hitnih službi protiv koronavirusa
LOŠE - NEORGANIZIRANOST
1. Prometni kolaps
Mnoštvo ljudi koje se iz svih krajeva Hrvatske slilo k Banovini u namjeri da što prije pomogne iz dobre je volje prouzročilo kaos. Prometnice su bile zakrčene, svi su prolazili kamo su htjeli. Da ne bi bilo zabune, nisu za to krivi oni koji su pohitali pomoći, već oni koji su ih trebali koordinirati. I tu se opet vraćamo na civilnu zaštitu.
2. Svašta nas može iznenaditi
Ovako katastrofalan potres, kad mora biti jasno da pomoć ne može u isto vrijeme stići svima, zahtijeva i bolje planiranje i listu prioriteta. Sada je jasno da u takvom događaju ne sudjeluje samo stradalo stanovništvo te da ostalo stanovništvo nije samo promatrač krize i da svi zajedno moramo biti bolje pripremljeni za katastrofu, pa i kroz, primjerice, vježbe evakuacije u školama do kvalitete gradnje, ali i preko uređenja prikupljanja i pružanja pomoći. Javnost mora biti bolje informirana, o tome koju pomoć ljudi trebaju – primjerice, ne više hrane i odjeće, već deterdžent za rublje i gdje ga predati, ali i gdje potražiti pomoć. Procedure aplikacija moraju biti pojednostavnjene, a skupljanje i dostava pomoći te pomoć na terenu ne smije biti stihijska, već s jasno naznačenim pravilima. Iako su namjere u osnovi bile dobre, gotovo bizarno zvuči podatak da su stanovnici pogođenih područja zamolili jednu udrugu za zaštitu životinja da ih prestanu uznemiravati tražeći i inzistirajući da im oduzmu i udome pse, pogotovo one pastirske, jer su procijenili da ne žive u dobrim uvjetima ili im pak žele odvesti stoku smatrajući da život u blatu nije primjeren.
3. Širenje panike
Nekome kao da nije bilo dovoljna nesreća koja je pogodila stanovništvo na Banovini. Naime, kako su ljudi bili bez struje pa nisu mogli pratiti što se događa, iz telefonskih su poziva “dobronamjernih” saznavali u koliko će se sati “dogoditi” potres razorniji od prethodnoga. Zbog širenja panike intervenirala je i policija prijavivši muškarca iz – Gorskog kotara.
4. Krađe
Seljani u Strašniku su nam ispričali da je u noći uoči Silvestrova netko njihovu susjedu ukrao gorivo iz traktora pa su se od tada morali organizirati i čuvati straže. Informacije o krađama, ali i prepadima na one koji dovoze pomoć dolazile su sa svih strana. Većina se pokazala lažnima. U grupama za pomoć nastradalima bilo je dosta lažnih obavijesti, pomoć su tražili oni kojima ne treba, volonteri su iscrpljivani lažnim dojavama. Iz nekog je razloga u jednoj od grupa objavljena fotografija policajca koji čuči pokraj psa, uz opasku kako se policija brine i o ljudima i životinjama. Riječ je o fotografiji snimljenoj prije nekoliko godina na karlovačkom području.
>> VIDEO Čišćenje ulica, saniranje dimnjaka i krovova u Petrinji
5. Smještaj
Postavljanje kontejnera i mobilnih kućica predmet je kritika te optužbi na račun Vlade da ih nedostaje u robnim rezervama. I tu se vidi nekoordinacija i manjak informacija. Prema podacima Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja, iz državnih robnih zaliha u posljednja dva dana prošle godine u Petrinju i okolicu je dostavljen 21 stambeni kontejner. U Ravnateljstvu robnih zaliha već su naveli da je 201 kontejner raspoređen ispred zdravstvenih ustanova diljem RH te služi medicinskom osoblju kao pomoć u borbi s koronavirusom, dok je 76 kontejnera angažirano za smještaj stanovništva nakon potresa u Zagrebu i okolici. No koliko je zapravo kontejnera i mobilnih kućica uopće raspoređeno u Hrvatskoj? Za COVID-19 koriste se 404 kontejnera smještene ispred domova zdravlja i na drugim punktovima, dok je njih 164 raspoređeno na terenu i u upotrebi je na području Zagreba i Krapinsko-zagorske županije nakon zagrebačkog potresa u ožujku prošle godine, govori ravnatelj Civilne zaštite Damir Trut. Što je sa šatorima? I kako je uopće moguće da na Banovinu prije stignu kontejneri i šatori iz Turske i Grčke nego iz Hrvatske?
Mali čovjek ne treba putni nalog za pomoć. Mali čovjek ne čeka poziv on ide. Mali čovjek ne pita tko si, on pomaže. Mali čovjek u dijaspori živi za domovinu koja mi je sve uzela i dok ima hrvatsku krv davati će. Mali čovjek nema odmora. Mali čovjek živi za drugog malog čovjeka. Mali čovjek je vidio da uz sve novce Zagreb nikad neće moći sagraditi i želi pokazati da se može. Mali čovjek zna i pokazao je svoje lice lice humanosti i covjekoljublja.