Predsjednik Vijeća HBK-a za katehizaciju i novu evangelizaciju Đuro Hranić istaknuo je u srijedu u poruci na početku školske i katehetske godine 2019./2020. da Katolička crkva naglašava važnost religije i kršćanske vjere u odgoju i obrazovanju, kojim se čovjeka shvaća i potvrđuje u njegovu ljudskom dostojanstvu.
Ove se godine navršava trideset godina otkako je srušen Berlinski zid, zapečaćen je tzv. hladni rat i pala je "željezna zavjesa", a Europa je počela "disati s oba svoja plućna krila", kako je rekao sv. Ivan Pavao II., podsjeća Hranić.
No, trideset godina nakon pada "željezne zavjese", kao da je splasnulo oduševljenje Europe za traženje novih putova suživota.
"Terorizam nije oduzeo dah samo New Yorku, već u strah zaogrnuo Pariz, Brüssel i čitavu Europu. Komunizam, kakav poznajemo, možda više ne postoji, a željezna zavjesa pretvara se u pogranične žice, koje mnogim stradalim izbjeglicama te migrantima žele spriječiti ulaz u Europu", kaže Hranić.
Usto, iz oba "plućna krila" Europe, obilježena pluralnim i sekularnim ambicijama, čuju se, kad je riječ o ulozi religije u društvu, isti povici kao i prije trideset godina: religija je privatna stvar pojedinca i mjesto joj je ili u obitelji ili u sakristiji.
"Oni koji žele ukloniti vjeronauk iz škole, žele ne samo ukloniti religiju iz javnosti, nego dehumanizirati čovjeka, koji je po svojoj naravi religiozno biće", poručuje Hranić.
Razvojem gospodarskoga tržišta od produktivnosti prema konzumizmu snaži se uloga novca, koji je postao globalna moć i svrha sebi samome, te koji čovjeka reducira na "homo oeconomicus", dovodeći ga u opasnost da sebe učini središtem i gospodarem svega.
Katolički vjeronauk u osnovnoj i srednjoj školi ima pred očima najprije odnos čovjeka prema svojoj vlastitoj egzistenciji, onda i prema cjelovitoj stvarnosti koja ga okružuje, a tek potom su specifični sadržaji i istine vjere predmet procesa njegova učenja i poučavanja, navodi Hranić.
Upravo zbog toga Crkva ima pravo naglašavati važnost religije i kršćanske vjere te tumačiti posljednji smisao života i ljudskoga djelovanja. Na taj način ona daje doprinos odgoju i obrazovanju, koji čovjeka shvaća i potvrđuje u njegovu ljudskom dostojanstvu, čuva ga i štiti od mogućnosti da postane sredstvom bilo kakva interesa.
Dobro je, stoga, što "Škola za život", kao projekt u procesu razvoja, računa na katolički vjeronauk u osnovnim i srednjim školama, ocjenjuje Hranić u poruci.
Svašta. Svaka vrsta indoktrinacije treba biti uklonjena iz obrazovanja, pa tako i vjerska. Religija se već predugo prestavlja kao izumitelj morala i tumača smisla života. Ne znam odakle religiji pravo na to kad je poznato da je čovjek imao sve vrijednosti ljudskog bića puno prije bilo kakve religije. Čovjek zna što je dobro, a što loše bez religije, a vjeronauk nema što raditi u školama. Tko želi biti pripadnik neke vjerske organizacije neka to odabere kad postane punoljetan.