Subota 25. lipnja
Dragulj do dragulja, kapitalac do kapitalca
Volim sport pa onda i čitam tekstove o njemu u medijima, naravno, najviše o nogometu. Ali ne razumijem kolege novinare i urednike koji misle da će pozornost čitatelja privući umjetnim senzacijama koje nisu nikakve senzacije te nogometašima pripisuju vrijednosti kao da su najveće drgocjenosti ovoga svijeta, pogotovo kad je riječ o prelascima iz kluba u klub. Pa tako u novinama, i to ne samo sportskim, u naslovima blistaju "Dinamov dragulj" "Hajdukov kapitalac", "Rijekin supertalent", "nogometni dijamant iz Bosne i Hercegovine"..., a "hrvatski napadač zaludio je Europu – zatrpan je unosnim ponudama", "pola Europe luduje za hrvatskim veznjakom", "velikani se tuku za hrvatskog stopera", itd., itd. Manje-više sve je to daleko od istine, "dragulji", "dijamanti, "kapitalci", "supertalenti" često se prodaju za novac koji je sitniš u usporedbi s pravim kapitalcima za kojima Europa luduje. Hrvatski nogomet u Hrvatskoj i hrvatski nogometaši u inozemstvu su dovoljno dobri da im ne treba napuhivanje, ima ih i genijalnih, pa nije potrebno izmišljati toliko "dragulja", malo ih je i drugdje u svijetu. Modriću i drugim veličinama i nije potreban taj silni medijski sjaj – oni su dragulji na travnjaku.
Nedjelja 26. lipnja
O pobačaju trebaju odlučivati stručnjaci, a ne suci
Američki Vrhovni sud srušio je povijesnu presudu u slučaju Roe protiv Wadea, koja je gotovo pola stoljeća jamčila ženama u SAD-u pravo na pobačaj. Sada će zakonitost pobačaja biti prepuštena pojedinim saveznim državama, od kojih se već oko polovice pripremilo ograničiti ili potpuno zabraniti pobačaj. Ljevičari i liberali su užasnuti, po njima je odluka koju je donijelo šest sudaca od kojih je trojicu imenovao bivši američki predsjednik Donald Tump, zločin nad milijunima žena, šokiran je predsjednik SAD-a Biden, prosvjeduje se svuda u Americi i u mnogim drugim zemljama. Kao primjer terora nad trudnicama ističe se kako bi sada žene morale rađati djecu svojih silovatelja. Lijevo-liberalni milje zgranut je i u Hrvatskoj, a Crkva i konzervativci trijumfiraju. Možda je najgore što ni jedna ni druga strana ne relativiziraju pravo na pobačaj i zabranu pobačaja. Prihvatimo li da je dijete ličnost od začeća zanemarujemo da bez pobačaja može biti ugrožen život žene, da se mogu roditi teško bolesna djeca i ona začeta silovanjem. Stoga o pobačaju odluke ne bi trebali donositi sudovi nego neko tijelo stručnjaka koje bi auoritativno napravilo razliku između ubojstva i nužnosti.
Ponedjeljak 27. lipnja
Rusi su sigurni da iz Amerike i EU nema opasnosti
Putina u Moskvi svako malo ruše, izgleda sve bolesnije, Rusi su iscrpljeni i ne mogu više ratovati, zapadne sile uvode nove sankcije koje će agresora dotući, Ukrajini stiže sve djelotvornije oružje, Zelenski obećava da će vratiti svaki pedalj okupirane zemlje... Tako je na jednoj strani, na drugoj pak Rusi sve više napreduju, sve jače ruše i ubijaju, zauzimaju sve više gradova i teritorija. I tako svaki dan, a moglo bi biti i sutradan i još tjednima i mjesecima. Jedna je strana nemoćna, zapravo ništa ne čini i ne želi učiniti, u strahu je, boji se riskirati treći svjetski rat, a druga strana nastavlja zločine i prijeti, sigurna da joj ni od Amerike ni od bilo koga drugoga ne prijeti opasnost. Svako malo zapadni državnici hodočaste u Kijev, tamo se smijulje sa Zelenskim. Ubrzava se primanje Ukrajine u Europsku uniju, no što bi značilo ukrajinsko članstvo u EU? Pod milim Bogom – ništa, Ruse ne bi zaustavilo a Europa bi imala samo još jedan argument da ih osudi – da su napali članicu EU. Pa što onda? Cio niz članica EU već sada strepi, Putin s cinizmom odobrava ukrajinsko približavanje Bruxellesu. Dok mu ruski predsjednik pod balkonom prolijeva krv, Zapad na balkonu zalijeva cvijeće.
Utorak 28. lipnja
Gospođo, možda biste i vi uživali u Thompsonu
Sjećate li se onog davnog Thompsonova kocerta u središtu Zagreba na kojem je bilo 120.000 ljudi, a marljiva policija je pomnim snimanjem ustanovila da je ustaško obilježje imao samo jedan mladić kojem ime i prezime nikad nisu objavljeni. Možda ga je netko tamo i postavio, ali i da nije, omjer 1 prema 120.000 mora da je teško razočarao one koji su očekivali Trg pun ustaša. Sada je na županijskom aktualcu vijećnica stranke "Možemo" Vlatka Krizmanić prozvala županicu Martinu Furdek-Hajdin jer je pribivala jednom Thompsonovu koncertu u Karlovcu, na kojem su isticana "fašistička obilježja i pozdravi", a dokaze je vidjela u "brojnim medijima". Županica joj je odbrusila: "Na koncertu sam bila sa svojom djecom, uživala sam. Vidjela sam tamo brojne branitelje, kao i djecu poginulih branitelja". Mediji mogu svašta prenaglasiti, iskonstruirati, krivotvoriti..., pa bi bilo puno bolje da je Vlatka Krizmanić sama pribivala koncertu. Tko zna što bi tamo vidjela, a možda bi joj se dogodilo nešto lijepo - možda bi sama uživala. Nigdje nismo pročitali da je policija na koncertu nekoga uhitila, možda "nije radila svoj posao". Ali zato "Možemo", ne samo u ovom slučaju, policijski posao dobro obavlja.
Srijeda 29. lipnja
Plenković u EU prosi kao Raosovi likovi
Dobra naša Europska unija! Prava obitelj europskih naroda! Među kojima je i hrvatski. Možda hrvatska školska djeca koja su "u riziku od siromaštva" ne bi baš gladovala da od Fondova Europske unije nismo dobili oko 15 milijuna kuna kojima će se za tisuće mališana u osnovnim školama iduće školske godine plaćati topli obroci, ali bi jela svakako bila manje topla da taj novac nije stigao. Kad gledamo onako autoritativnog premijera Andreja Plenkovića koji je sav u EU kao što je EU sva u njemu, pa mu skoro puca sako, tko bi rekao da će kao Raosovi i Vrdoljakovi likovi morati isprositi koji euro za siromašnu djecu. Tko bi rekao da je taj samohvalisavac ovu zemlju srozao do bijede kakve nema nigdje u EU. Ali, eto, njegov ministar socijalne politike Marin Piletić podijelio je ugovore o toj pomoći predstavnicima gradova i županija, a pomalo drsko bjelovarsko-bilogorski župan Marko Marušić reče kako bi bio sretan da taj ugovor ne potpisuje, jer bi to značilo da "djece u riziku od siromaštva nema". Tu "rizičnu" sintagmu smislio je netko dozlaboga pokvaren – riječ je siromašnoj djeci koja bi bez ove pomoći u školi bila gladna, samo tu Plenkovićevu sramotu treba ublažiti kako mu sako ne bi posve puknuo.
Četvrtak 30. lipnja
Sa Srbijom u članstvu EU je kao Jugoslavija
Ima li itko u Hrvatskoj hrabrosti da podnese optužnicu protiv srbijanskog predsjednika Aleksandra Vučića? Sada je objavljena fotografija na kojoj se vidi kako iz Zemuna protjeruje jednu hrvatsku obitelj, a u Glini, u koju je često dolazio huškati četnike, 1995. održao je govor pun velikosrpskog naboja, među ostalim je rekao: "Nikada Srpska Krajina, nikada Glina neće biti hrvatska! Nikada Banija neće nazad u Hrvatsku! Nitko više ne zna ni u ovoj sali za kakvu se državu zalaže Slobodan Milošević. Hoće li mu to biti beogradski pašaluk ili nekakva AVNOJ-ska Jugoslavija, kakva će to država biti? Ako srpski radikali pobijede i poraze predsjednika Srbije, vi znate da ćete živjeti u Velikoj Srbiji, jedinstvenoj srpskoj državi i tu odstupanja biti neće". Ti i drugi zločini bili su više nego dovoljni za Haag i za hrvatsko tužiteljstvo, ali Vučić je ne samo ostao netaknut, nego hrvatske vlasti već godinama govore o potpori ulasku Srbije u EU, kojoj je Vučić sada jedan od partnera a bit će i više od toga uvede li sankcije Rusiji. Ako Srbija uđe u EU kao zemlja na čelu koje su zločinci, Hrvatska će morati biti na oprezu od države s kojom će biti u istom društvu. Kao što je bila i u Jugoslaviji!
Petak 1. srpnja
'Ravnozemljaši' čuvari čovjekove dobrote
Jesu li nesretni ljudi koji ne vjeruju da je Zemlja okrugla i misle da je ravna ploča, koji ne vjeruju da je čovjek bio na Mjesecu te se protive cijepljenju. Veliko istraživanje o tim i drugim temama provedeno je u Hrvatskoj, a ovdje ćemo se pozabaviti "ravnozemljašima" kojih ima 5,4 posto te onima koji ne vjeruju da je čovjek bio na Mjesecu kojih ima 9,7 posto. Na strani sam i jednih i drugih i ne držim da su zaostali. Nitko nikad nije osjetio da je zemlja okrugla pa zašto bi onda vjerovao da jest? Zato što je to dokazana, znanstvena činjenica? Ali život je iznad znanosti, postojao je prije znanosti a ovisnost o znanosti čovjeku je donijela više nesreće nego sreće. Znanost je agresija na prirodu, na očitost koja nam život čini nedužnim i jednostavnim. Ako ravno hodam, ako kopam na ravnoj njivi i na njoj ubirem plodove, ako sve što činim – činim na ravnoj zemlji, što će mi spoznaja da je Zemlja okrugla? I kako mogu vjerovati da je čovjek bio na Mjesecu kad ne znam zašto bi tamo putovao osim da pokaže kakvu moć ima, a upravo je moć nad drugima i nad prirodom izvor najvećih zala. Ljudi koji ne vjeruju ni u okruglu Zemlju ni u let na Mjesec, čuvari su posljednje čovjekove dobrote.
"Nitko nikad nije osjetio da je zemlja okrugla pa zašto bi onda vjerovao da jest?" -- Nikad se nisam vozio u avionu, pa zašto bih vjerovao da avioni lete? Nikad nisam vidio ni jednu bakteriju, pa zašto bih vjerovao da one postoje? Nikad nisam vidio zrak; vidio sam prašinu u zraku, vidio sam ptice da lete u zraku , pa zašto bih vjerovao da zrak postoji? I kakav je znanstveni dokaz da ptice mogu letjeti? Možda one uopće ne lete. I jedro na lađi, kako se ono napuhuje kad ja uopće ne vidim taj zrak? Nisam čitao Krležu "Na rubu pameti", pa postoji li uopće pamet i njezin rub? Što bi to bilo, rub pameti? Večernji list može se kupiti u jutro, a Jutarnji i na večer; postoje li zapravo jutro i večer? I kakav je to list? Zašto se list na nozi zove list kada to uopće ne liči na list na stablu? I postoji li stablo kad se nešto drugo zove stabljika? Vrti mi se u glavi. Bez ogledala, ne vidim svoju glavu, vidim samo vrh nosa. Postoji li moja glava? Postoji li znanstveni dokaz da moja glava postoji? -- Ivkošić piše pjesnički, volim čitati njegove tekstove, pa makar mu sadržaj bio za mene čudan. Pjesnici su čuđenje u svijetu, reče Antun Branko Šimić. Da nemamo čuđenja Ivkošićeva, bili bismo siromašniji.