U neposrednom susjedstvu Rusije koja je pokrenula napad na Ukrajinu započeo je proces koji bi, nadaju se promatrači, mogao napokon donijeti mir između vječno zaraćenih Armenija i Azerbajdžana. Dvije vlade u posljednjih mjesec dana najavljuju mogućnost sklapanja mirovnog sporazuma koji bi prekinuo napetosti koje traju još od kraja 1980-ih godina, i zbog kojih su vođena dva rata. Paralelno s time, Armenija pokušava normalizirati odnose i s Turskom, saveznicom Azerbajdžanaca, s kojom dijeli granicu koja je potpuno zatvorena. No, nacionalistička oporba u Armeniji nada se propasti pregovora.
Konflikt iz 1980-ih
Konflikt Armenije i Azerbajdžana započeo je u 1980-ima kada su obje republike bile u sastavu Sovjetskog Saveza. Izbio je zbog regije Gorski Karabah koja se nalazi u Azerbajdžanu, ali u kojoj žive Armenci koji su polagali pravo na nju. Nakon raspada SSSR-a buknuo je rat u kojem su Armenci osvojili cijeli Karabah, uz još neka okolna područja u Azerbajdžanu. No, Azerbajdžanci su čekali na svoju priliku, ekonomsko i vojno jačali, te su u jesen 2020. u šestotjednom ratu vratili velik dio Karabaha. Rat je bio krvav, stradalo je 6500 ljudi. Mir je pomogla donijeti Rusija koja je u regiju uputila dvije tisuće svojih vojnika da čuvaju mir.
Armenija još kontrolira dio teritorija Karabaha, uključujući i glavni grad regije Stepanakert. Za obje zemlje pitanje Karabaha ključno je pitanje politike i nacionalnih interesa. Premijer Armenije Nikol Pašinjan i predsjednik Azerbajdžana Ilham Alijev sada pokušavaju sklopiti mirovni sporazum, i to pod medijacijom Europske unije. Na pregovore je utjecao i angažman Moskve u Ukrajini zbog čega se, procjenjuju promatrači, Azerbajdžan dodatno osokolio. Rusija je saveznica Erevana, ali je u dobrim odnosima i s Bakuom. Početkom travnja Pašinjan i Alijev sastali su se u Bruxellesu s predsjednikom Europskog vijeća Charlesom Michelom, i dogovorili su da će početi s procesom utvrđivanja granice između država.
Na to je Baku objavio plan koji uključuje i zahtjev da dvije zemlje priznaju jedna drugoj teritorijalni integritet nad čitavim svojim teritorijem, što uključuje i suverenitet Azerbajdžana nad Gorskim Karabahom. Pašinjan je javno rekao da su mu ti zahtjevi u osnovi prihvatljivi, na što je armenska nacionalistička oporba poludjela i započela velike prosvjede tijekom kojih je Pašinjana nazvala izdajnikom. U nedjelju je na ulice Erevana izašlo nekoliko tisuća ljudi, a više od dvjesto njih koji su blokirali prometnice uhićeno je. Prosvjedi se održavaju svakog dana, tako i jučer.
Neki analitičari misle da armenska vlada strahuje od rastućeg, većeg i bogatijeg Azerbajdžana. Pašinjan naglašava da međunarodna zajednica traži od njega ustupke na pitanju Karabaha, ali da neće donijeti odluke bez konzultacija s Armencima u samom Karabahu.
Ključna granica s Turskom
Paralelno s ovim raspravama, Armenija pokušava normalizirati odnose i s Turskom, saveznicom Azerbajdžana. Turska je zatvorila svoju granicu s Armenijom 1993. jer je ta zemlja okupirala teritorij Azerbajdžana, ali odnose je dodatno otežalo odbijanje Ankare da prizna genocid nad Armencima u Osmanskom Carstvu u Prvom svjetskom ratu. Dvije zemlje ovog su tjedna ponovile da rade na normalizaciji odnosa.
– Pašinjanu je jedan od glavnih interesa prilikom pregovora s Azerbajdžanom upravo otvaranje granice s Turskom jer ovako trpi veliku ekonomsku štetu. On se pokušava realno ponašati. No, lideri Armenije moraju paziti na to imaju li podršku za neku od svojih nepopularnih odluka. Primjerice i 1998. tadašnji predsjednik Levon Ter-Petrosijan morao je dati ostavku nakon prosvjeda zbog ustupaka na koje je pristao u pregovorima s Azerbajdžanom. Valja naglasiti da se čelnici Armenije i Azerbajdžana desetljećima sastaju, nešto dogovore na sastanku, i onda ti sporazumi nikad ne zažive. Rusija je, s druge strane, zainteresirana ostati vojno prisutna u regiji, to je pokušavala ostvariti još u 1990-ima, i to kako bi zadržala svoj utjecaj i suzbila turski na tom prostoru – objasnio je profesor na zagrebačkom Fakultetu političkih znanosti Davor Boban, stručnjak za postsovjetski prostor.
Rusiija u ogromnim problemima izolirana od ostatka svijeta s inflacijom od 34% od početka agresije ne može utjecati na daljne pregovore dvije suverene države.