Dokad će spektakularna uhićenja biti kulisa svake predizborne kampanje?

Bio je to vrhunski spektakl, prethodno viđan tek u hollywoodskim blockbusterima. U prosincu 1999. u Zagrebu, na stotinjak metara puta od policijskih prostorija u Đorđićevoj do zgrade obližnjeg Županijskog suda, pognute su, s rukama na leđima, svakog od devetorice uhićenika maskirani specijalci u crnim odorama proveli kroz kordon novinara i fotoreportera, a sveopćoj dramaturgiji pridonijeli su i uokolo raspoređeni do zuba naoružani specijalci te snajperisti s krovova okolnih zgrada. Riječ je o uhićenju takozvane “zločinačke organizacije”, skupine žestokih momaka sa zagrebačkog asfalta poznatih i pod imenom “dečki s Knežije”, koje je navijestilo i početak borbe s organiziranim kriminalom za kojeg je ondašnji HDZ-ov ministar Ivan Penić netom prije tvrdio da u Hrvatskoj ne postoji.

Premda je u to doba krv doslovno tekla zagrebačkim ulicama, knežijska skupina privedena je pravdi tek nakon  ubojstva nedužnog građanina Zorana Dominija koji je smrtno stradao u obračunu klanova u srcu grada. Dva desetljeća kasnije i Split je nakratko postao kulisom sličnog spektakularnog uhićenja.

Tamošnja policija u koordinaciji s USKOK-om uhitila je u četvrtak više osoba osumnjičenih za organizirani kriminal, a sumnja se da su dopremali kokain iz Južne Amerike, ali i organizirali pokušaj ubojstva zbog duga od 270.000 eura.  Ono se, doduše, nije odvijalo pred kamerama u realnom vremenu, no u 21. stoljeću, uz svu postojeća tehnička dostignuća, snimke upada u stanove još snenih i zatečenih probisvijeta su zahvaljujući agilnim policijskim PR-ovima pronašle put do svih relevantnih medija i društvenih mreža gotovo u realnom vremenu. Osim što su obje bande – ona zagrebačka otprije 20 godina, kao i ova netom raskrinkana u Splitu – titulirane i prema javnosti komunicirane kao “zločinačke organizacije”, ove dvije crnokronikaške priče imaju još jedan zajednički nazivnik: uhićene su tijekom predizborne kampanje.

Zagrebačka mafija dolijala je u osvit parlamentarnih izbora 2000. (koje je, nota bene, HDZ ipak izgubio), dok su mlađa im splitska braća po narkoticima i oružju iza rešetaka završila upravo, šest tjedana pred izlazak na birališta. No, kako za vlastitu predstavu ne bi bili uskraćeni ni glasači vladajućih na sjeveru, i zagrebačka publika dobila je svoju operaciju kodnog naziva Flajš kojom je obuhvaćeno 38 osoba i devet tvrtki, među njima i Drimia Ane Karamarko. Prema sumnjama istražitelja, skupina osumnjičenika je od početka 2017. do kraja 2019. godine sustavom kružnih poreznih prijevara stekla protupravnu imovinsku korist od 20 milijuna kuna, čime je državni proračun oštećen za oko 11 milijuna kuna.

Operacija se odvijala u najvećoj tajnosti, ali veliko finale ipak se odigralo baš ispred tvrtke Ane Karamarko gdje su već čučali novinari i fotoreporteri koji su o njezinu uhićenju doznali prije nje. O raspletu potencijalnog pravosudnog procesa tek se treba čuti, no što se o mogućim scenarijima dade iščitati iz slučaja famozne Knežijske skupine, čije je suđenje je završilo 2002. godine poprilično neslavno? Pravomoćno je presuđeno da ‘zločinačke organizacije’ zapravo i nije bilo, a samo su neki od okrivljenika, oni niže rangirani, osuđeni za pojedina kaznena djela. Prvooptuženi Nikica Jelavić oslobođen je svih optužbi, a država će mu još i platiti oko 500 tisuća kuna odštete jer je u istražnom zatvoru proveo 1120 dana, kako se ispostavilo, nevin. No, cijena koju će ovo društvo u konačnici platiti puno je veća. Spektakularna uhićenja, te jeftine kulise svake predizborne kampanje, opasna su ugroza ideje sudstva neovisnog od politike i generator nepodnošljive pravne nesigurnosti, čemu treba stati u kraj, a gdje nego na biralištima.