Dvijetisućite bile su burne u svakom pogledu. HDZ je prvi put svrgnut s vlasti na nacionalnoj razini, nakon autoritarnog predsjednika Tuđmana na čelo države zasjeo je ležerniji Stjepan Mesić, dok se Ivica Račan dobrano preznojavao pri preuzimanju kontrole nad Banskim dvorima – čitaj državom. U vlastitoj Vladi Račanu su život zagorčavali njegovi koalicijski partneri, a izvan nje buntovni dijelovi HDZ-a koji su se teško mirili s prvim gubitkom vlasti do kojega je došlo u siječnju 2000. godine.
Na pragu novog stoljeća Večernji list također se našao na velikoj prekretnici. Konačno smo dobili vlasnika s imenom i prezimenom. Najtiražnije i najutjecajnije dnevne novine u zemlji preuzela je austrijska Styria Media AG iz Graza, izdavač dnevnih novina Kleine Zeitung u Grazu i Die Presse u Beču. Zbog repova vezanih za prethodnu prodaju Večernjaka, nova Račanova Vlada nakratko je stopirala prijenos dionica dok ne prouče o čemu je riječ.
Nakon nekoliko mjeseci stigao je i njihov blagoslov i – evo nas. Brak Styria Medije i 60-godišnjeg Večernjaka kuca prema lijepom jubileju, dvadesetoj godini, i oba partnera čvrsto stoje na nogama.
VEZANI ČLANCI
Tiskano izdanje novina i dalje čini okosnicu Večernjeg lista, a preko njega se, kako se to danas lijepo kaže, razvijaju nove medijske platforme, dok se Styria Media etablirala kao vodeći izdavač u ovom dijelu Europe. Pet godina nakon preuzimanja Večernjaka, Styria je pokrenula 24 sata, zatim Njuškalo... No, vratimo se Večernjaku.
U 2000. godinu Večernji list uvela su dva Branka, Tuđen kao glavni urednik i Branko Lovrić kao direktor tvrtke. Nakon Tuđenova odlaska u proljeće 2001. godine glavni urednici/urednice Večernjaka bili su Ružica Cigler od 2001. do 2005., Miljenko Manjkas 2005. i 2006. te Goran Ogurlić od 2006. sve do 2015. Menadžerski dio posla u različitim razdobljima 2000. – 2010. godine odrađivali su Klaus Schauer, Marjan Jurleka, Mario Vrgoč te Klaus Schweighofer, i danas čelni čovjek Styrije za Hrvatsku i internacionalna tržišta.
Ta dekada, a posebno njezin prvi dio donijeli su dosta lutanja i kadrovskih promjena, dva ozbiljnija redizajna novine, ukidanje pa vraćanje pojedinih priloga, ukidanje pa vraćanje rubrika, što ne čudi s obzirom na to da su se na čelu novine izmijenila četiri glavna urednika.
Bilo je čestih promjena i u uredničkom sastavu, što bi se moglo protumačiti i kao početno nesnalaženje novog vlasnika, koji se prvih mjeseci dosta oslanjao na preporuke konzultanata.
KRUH, MLIJEKO I NOVINE – VEČERNJI LIST
Naravno da je dolazak privatnog vlasnika označio veliku promjenu i prekretnicu u životu redakcije. Za početak, i Večernjem listu se kao i svakoj dotad privatiziranoj tvrtki, dogodilo restrukturiranje uz popratni gorki začin svakog takvog procesa – smanjenje broja zaposlenih.
Tko o čemu, ja odmah o zaposlenima, no kako drugačije kad sam ispekla zanat na štrajkovima, uličnim protestima, pretvorbenom kriminalu i inim blagodatima hrvatske tranzicije. Kad sam se u proljeće 2001. godine vratila s rodiljskog dopusta, naoko sve je bilo isto kao i kad sam otišla, no naveliko se šuškalo o otkazima. Članom uprave postao je menadžer Styrije Klaus Schauer.
Školski, kako se to već radi kad dođeš u novu sredinu, uslijedilo je vrijeme međusobnog upoznavanja i odmjeravanja, radile su se analize, češljali ljudski resursi, ocjenjivao domet novine, čitalačka publika, navike.
VEZANI ČLANCI
Iz tog razdoblja ostala je zabilježena izjava direktora Schauera da je bio zadivljen snagom brenda Večernji list jer je jedno istraživanje pokazalo da je našim građanima Večernjak bio prva asocijacija na spomen riječi “novina”. Što je bila Radenska u svijetu mineralnih voda ili kalodont u svijetu zubnih pasta, to je Večernji bio u svijetu novina. Te 2001. godine pala je i prva odluka nove Styrijine uprave, odlazak dotadašnjeg glavnog urednika Branka Tuđena i dolazak njegove zamjenice Ružice Cigler na mjesto glavne urednice.
U tradicionalno ženskoj profesiji, Ružica je druga glavna urednica u povijesti Večernjeg lista, nakon Vere Vrcić, koja je novine vodila u šezdesetima 20. stoljeća.
HONORARČENJE JE KAO PRVA LJUBAV
Do kraja 2001. godine Večernjak je napustilo stotinu zaposlenih, i to uglavnom urednika pokrajinskih izdanja, grafičkih urednika, lektora, fotoreportera te novinara.
Dio kolegica i kolega koji su imali potrebne uvjete otišli su u mirovinu, dio je profesionalnu karijeru nastavio u drugim medijskim kućama, a treći su dobili otkaz kao tehnološki višak. Večernjakovci koji su ostajali bez posla dobivali su otpremnine koje su bile znatno iznad zakonskog minimuma, no svejedno to je razdoblje bilo teško i za one koji su ostali i za kolegice i kolege koji su otišli.
Desetljeće velike kadrovske fluktuacije završili smo s 237 odlazaka i 93 dolaska, s tim što je dio kolega koji je napustio Večernji list bio angažiran na drugim projektima unutar Styrije.
U Večernjak sam došla sredinom osamdesetih, još u doba socijalizma, ali u tom nekom radno-pravnom statusu za zaposlene u novinarstvu nikad nije bilo “socijalizma”. Svatko od nas ima po nekoliko godina honorarnog staža – koje bi sad bile dobrodošle – radilo se i “svetak i petak”, od jutra do sutra, nisi urednika smio pitati ni za jedan slobodan dan u mjesecu... a kamoli čime ćeš platiti stanarinu.
Kad god bih poslije srela nekog od bivših kolegica i kolega, osjetila se ta posebna veza i sjeta što više nisu u Večernjaku. Dođe vam to kao prva zaljubljenost, s kojom se kasnije ljubavi ne mogu mjeriti!
Taman kad smo pregrmjeli svoj prvi program zbrinjavanja tehnološkog viška, meni osobno teško je pao odlazak redakcije Poslovnog svijeta potkraj 2001. godine, kojoj nisam pripadala formacijski, ali sam za Poslovni svijet ispisala pregršt tekstova.
Urednik Večernjakova priloga srijedom Miodrag Šajatović tada je dao otkaz i pokrenuo novi poslovni tjednik te mu se pridružilo nekoliko novinarki i novinara koji su činili redakciju Poslovnog svijeta. Sedam godina poslije “dijete se vratilo materi”, Poslovni dnevnik i danas izlazi kao sestrinske novine Večernjeg lista.
Hrvatska je u to vrijeme imala 400.000 nezaposlenih, svakog bi dana neka tvrtka otišla u stečaj, plaće su bile male, posla ni za lijek. Poslovni prilog srijedom vrlo je brzo preimenovan u manager.hr, novine kojih ćemo se sjećati po manjem, praktičnijem formatu i žutoj boji uobičajenoj za novine koje prate svijet financija.
MARIO GARCIA I NOVI GRAFIČKI IZGLED
S ulaskom Styrije zaredale su i prve ozbiljnije investicije. U samo stotinu dana Styria je sagradila novu tiskaru na Radničkoj cesti i opremila je u to vrijeme najmodernijim tiskarskim strojem.
Počelo je preuređenje redakcije, nabava novog redakcijskog sustava DTI kojim su novine počele uređivati po principu unaprijed zadanih kućica. Formirana je i posebno opremljena IT služba koja je vodila računa da novi informatički sustav bude u upotrebi svaki dan 24 sata dnevno. Od siječnja 2003. sve stranice Večernjaka tiskaju se u boji, a sve skupa začinjeno je i novim grafičkim izgledom koji je potpisivao svjetski poznati dizajner Mario Garcia.
Kreatori novog vizualnog identiteta pobrali su pohvale, pa i pokoju nagradu, no čitateljima naviklima da znaju gdje se što nalazi u novinama nije najbolje sjela uređivačka koncepcija iz koje su ispale rubrike, a prednost je dana događajima, pa se taj novi koncept s vremenom mijenjao i dorađivao.
U tom razdoblju prestao je izlaziti Vrt i Kulturni obzor, a umjesto njih pokrenut je Spektar, koji je nedjeljom donosio analizu budućeg tjedna.