U vrlo kratkom vremenu pokazalo se da zbog novoga američkog predsjednika Donalda Trumpa mozgove slamaju politički komentatori diljem svijeta i zapravo ne uspijevaju doći ni do kakvog konkretnog zaključka o tome kakva budućnost čeka Amerikance, ali i mnoge druge. Suočen s činjenicom da je Trump postao predsjednik, svijet kao da je ostao zaustavljen u tome trenutku ispunjen zebnjom i strahom od nepoznatog. Bez obzira na to o kakvoj se vrsti nepoznatog radi, čovjek od toga uvijek strahuje.
Trumpov inauguracijski govor bio je zaista čudan. Najavljen je kao “filozofski”, a ne politički i programatski. Kada mi je leglo u glavu sve ono što je Trump u 16 minuta izgovorio, pojavile su se dvije vrlo jasne asocijacije. Prva je čuvena rečenica Slobodana Miloševića koju je izgovorio na Kosovu 24. travnja 1987. godine “Nitko ne sme da vas bije!” koja je jednog republičkog političara transformirala u narodnog i nacionalističkog vođu. Milošević je upravo tom rečenicom započeo svoju političku karijeru i takozvanu antibirokratsku revoluciju. Znamo kako je sve to završilo. I onda trideset godina kasnije s Capitol Hilla ponovno se čuju slični odjeci – poruka da će se protiv političkog establišmenta u Washingtonu voditi bespoštedni rat i da novi predsjednik više neće dopustiti da oni i dalje “biju američki narod”.
Druga asocijacija je glasovita himna svih proletera i svih potlačenih, gladnih i prezrenih – Internacionala. Kao što se i Internacionala obraća onima koji su na dnu društva, zaboravljenima i prezrenima, tako se i Trump obratio svim onim Amerikancima koje je službena politika zaboravila i bacila u zapećak. Trump upravo njih poziva da se dignu i da svi zajedno s njime na čelu započnu bitku za neku drugu Ameriku u kojoj će upravo oni biti na prvome mjestu. Analizirajući tekst Internacionale i uspoređujući to s onim što je izgovorio Trump, gotovo da i nema stiha za koji nema paralele u Trumpovu govoru. Zapravo, to mi je počelo nalikovati na poziv na neku čudnu novu revoluciju koja bi bila nekakav bastard između onoga o čemu govori Internacionala i krajnje dubioznog i nesretnog političkog i “filozofskog” nasljeđa Slobodana Miloševića. Stoga nije čudno što je britanski dnevni list Guardian u svome uvodniku dan nakon inauguracije napisao da je Trumpov inauguracijski govor bio prva i rasna objava političkog rata prikrivena poštivanjem tradicionalne forme i ceremonije. Također je napisao da je Roosevelt 1933. godine, kada je u teškoj gospodarskoj krizi započinjao svoj prvi mandat, pred cijeli svijet stavio izazov i pozvao ga da se prestane bojati, a da je Trump prošli petak svijetu poručio da se ima čega bojati.
No najgori strah u svemu tome povezan je s činjenicom da mi zaprvao još nemamo blagoga pojma čega bismo se trebali bojati zato što nitko ne zna na što je Trump spreman i s čime bi nas sve mogao suočiti. Svjetski mislioci ovih dana u velikom broju navještavaju da smo sada zaista na velikoj prekretnici koja ništa dobro ne obećava.