Između mene i predsjednika Xija postoji jaka kemija, vjerujte mi. Predsjednik Xi vrlo je poseban čovjek, a naši su odnosi odlični, ustvrdio je američki predsjednik Donald Trump u Pekingu kamo je došao tijekom svoje trinaestodnevne turneje po Aziji.
Veliki je to odmak u odnosu na stavove koje je propagirao prije samo godinu dana, na vrhuncu predsjedničke izborne kampanje, kada je upravo Kinu proglasio najvećim neprijateljem SAD-a u političkom, vojnom, ali i trgovinskom smislu. Za razliku od tog vremena, sada mu očito Peking nije kriv ni za veliki trgovinski deficit između Kine i SAD-a.
– Ne krivim Kinu. Tko može okrivljavati zemlju što je iskoristila drugu državu u korist svojih građana? Svaka im čast – ustvrdio je Trump.
Nove okolnosti
Upravo te Trumpove izjave potvrđuju da je američka administracija prepoznala i prihvatila činjenicu da je današnji svijet ne monopolaran, već čak tripolaran i da se stvarna globalna moć stvarno dijeli između tri velesile, SAD-a, Rusije i Kine, uz EU koja se drži po strani.
Prije dvadesetak godina, netom nakon pada Berlinskog zida, SAD je suvereno vladao globalnom političkom scenom. Svaki potez Washingtona slijepo su slijedile ne samo prijateljske i partnerske zemlje poput članica NATO-a, koji je u tom periodu bio bez jasno definiranog cilja i svrhe postojanja jer je nestao i njegov neprijatelj Sovjetski Savez. Smjer Washingtona slijedile su i podržavale i države koje sa SAD-om nisu imale pretjerano bliske odnose. Situacija je sada sasvim drugačija. Putin je u proteklih petnaestak godina od posrnule, gospodarski izmrcvarene i opljačkane Rusije ponovo stvorio svjetsku velesilu u političkom, gospodarskom i vojnom smislu. No istovremeno je i Peking iskoračio na globalnu arenu, odbacujući svoju tradicionalnu izolacionističku politiku nemiješanja u prilike izvan svog bliskog okruženja. A veliki dio tih promjena zbio se upravo u proteklih pet godina, koliko se na čelu najmnogoljudnije zemlje svijeta nalazi Xi Jinping. Upravo u njegovu vremenu Kina je znatnije izgradila pomorsku vojnu silu, na navozima njihovih brodogradilišta grade se tri nosača zrakoplova, pripremljene su nove generacije borbenih zrakoplova... No najveći iskorak Kine dogodio se prije nešto više od mjesec dana kada su otvorili svoju prvu prekomorsku vojnu bazu, i to u afričkom Džibutiju.
Američki predsjednik svjestan je da sam ne može riješiti gorući geopolitički problem SAD-a – Sjevernu Koreju. Ne samo da Pyongyang sada već ima razvijenu kombinaciju smanjenih nuklearnih bojevih glava i raketa kojima može ugroziti američke strateške partnere Japan i Južnu Koreju, već je sasvim izvjesno da će Sjeverna Koreja u kratko vrijeme razviti interkontinentalni balistički projektil kojim će “pokriti” cijelo područje SAD-a. Washington je u pat-poziciji, a samo djelovanje vrlo mu je ograničeno. Naravno, vojno bi porazili Sjevernu Koreju, no u tom bi sukobu pali milijuni žrtava, a sukobi koje je SAD prolazio u Vijetnamu, na Bliskom istoku ili u Afganistanu bili bi prema okršaju sa Sjevernom Korejom dječja igra. I zato se Trump obratio Xiju kao jednom od rijetkih ljudi koji možda ima utjecaj na ludog, ali svakako ne i glupog Kim Jong-una.
– Kina može riješiti problem Sjeverne Koreje jednostavno i brzo. Jednu stvar znam o vašem predsjedniku. Ako on nešto odluči, to će se dogoditi – ustvrdio je Trump u Pekingu, istaknuvši da s Kinom SAD može riješiti sve svjetske probleme.
Da ovakav pristup Trumpa prema Xiju, ali i Putinu pali, da je prihvaćanje dvojice lidera kao sebi ravnih vjerojatna formula za uspjeh, pokazuje i podatak da je Kina odmah zabranila svojim građanima turistička putovanja u Sjevernu Koreju, čime je Pyongyang izgubio značajan i vrlo bitan izvor prihoda.
Danas s Putinom
U okviru azijske turneje Trump će se danas susresti i s Putinom, vođom još jedne od članica “velike trojke”. Na sastanku koji će biti održan tijekom summita azijsko-pacifičkih lidera u Vijetnamu Trump će pokušati privoljeti Putina na pomoć u rješavanju sjevernokorejskog problema.
Sastanak dolazi u vrijeme kada se u SAD-u počinje raspetljavati skandal zbog navodnog ruskog upletanja u prošlogodišnje predsjedničke izbore. I sigurno je da se u ovom politički osjetljivom trenutku ne bi susretao s Putinom da mu nije jasno kako SAD više nije jedina velesila, već to mjesto ravnopravno dijeli s Moskvom i Pekingom.
NATO-a, koji je u tom periodu bio SA sasvim jasno definiranog cilja i svrhe postojanja jer je """nestao i njegov neprijatelj Sovjetski Savez"" Ko Bog su američki dečki ne možeš biti Bog ako nemaš svog - SOTONU ! Naravno Amerika ima malo više zemalja koje ne plešu 100% po njihovom taktu, ( ali ih ukrote) kojima ne odgovara ritam sile i prisile i ucijene , iako je dobar dio se odlučio da budu uz onu stranu na strani Boga svoga !!! ,