Mlađe generacije danas vjerojatno i ne znaju što su to dopisnice ni koliko su važan način komunikacije nekada predstavljale. Taj efikasni i skromni način dopisivanja na daljinu još je možda poznat pripadnicima srednjeg i starijeg naraštaja, ali onima rođenima u doba mobitela i interneta on je potpuna enigma. Pismo, razglednicu ili čestitku nekada su možda i primili ili poslali, ali dopisnicu gotovo sigurno ne.
Emotivni odraz vremena
Zavirite li u Wikipediju, saznat ćete da je dopisnica otvorena pošiljka, u pravilu izrađena od tvrdog papira, s unaprijed otisnutom poštarinom i oznakom "carte postale" (fra. 'razglednica'). Dopisnicama se smatraju sve vrste razglednica koje odgovaraju dimenzijama predviđenim za dopisnice, a izdala ih je pošta. Naličje dopisnica je prazno i služi za pisanje poruke.
Kako bi se barem na trenutak vratili ovom gotovo zaboravljenom načinu komuniciranja, članovi Hrvatskog filatelističkog društva priredili su u slavonskobrodskoj Gradskoj knjižnici izložbu "Dopisnica kroz vrijeme". Što su dopisnice, čemu su služile i kako su izgledale, kako su se mijenjale po čemu se razlikuju od pisma, razglednice, čestitke, ali i što se i kome njima poručivalo... Sve se to može otkriti na izložbi na kojoj su predstavljena 164 reprezentativna primjerka iz zbirke brodskog kolekcionara Josipa Kecerina (66). Osim dopisnica, tu su i pisaći strojevi, nalivpera, tintarnice i drugi predmeti iz Kecerinove privatne zbirke.
– U izloženoj kolekciji zastupljene su stare dopisnice iz gotovo cijelog svijeta. Ima tu njemačkih, francuskih, austrijskih, američkih i kineskih dopisnica s kraja 19. i 20. stoljeća, a najstarija je proizvedena 1876. godine. Međutim, naglasak je na onim hrvatskim, od 1918. do današnjih dana. Htio sam da se ljudi malo prisjete kako se nekada komuniciralo – olovkom, perom, dopisnom kartom – kaže Kecerin.
Ovog svestranog kolekcionara zanimaju filatelija, numizmatika, notafilija, militarija, kartofilija, filumenija, umjetnička djela, analogni aparati, porculan, satovi... No poštanske su mu dopisnice posebno prirasle k srcu. U svojoj kolekciji ima ih više od tisuću.
Objašnjava kako je odmah po raspadu Austro-Ugarske 1918. godine pošta u Zagrebu tiskala dvije dopisnice od 10 i 15 filira. Poslije toga nije više bilo dopisnica s hrvatskim nazivom, osim njih šest u doba NDH.
Hrvatska pošta je 1993. godine izdala tiskanicu koja je na adresnoj strani imala natpis "Dopisnica" bez otisnute vrijednosne oznake. Prve tri redovne dopisnice Hrvatska je pošta izdala 27. lipnja 1997., od toga dvije za unutarnji i jednu za međunarodni promet.
Hrvatske dopisnice Kecerin kupuje u pošti, a strane pronalazi u zbirkama, razmjenom ili putem interneta.
– Dopisnice su zamišljene kao najjeftinije sredstvo za pisanje kratkih poruka od nekoliko rečenica. Međutim, dolaskom interneta one su izgubile svoj smisao i danas su zastupljene tek simbolično. Nisam siguran da djeca više znaju napisati i adresu, a kamoli da nekome napišu i pošalju dopisnicu. To je šteta – dodaje Kecerin.
Izumitelj poštanske dopisnice je Austrijanac dr. Emanuel Herrmann, profesor ekonomske politike. U bečkom listu Neue Freie Presse 26. siječnja 1869. predložio je uvođenje dopisnice pozivajući se na neprihvaćenu zamisao Poštanskog lista (Postblatt) Heinricha von Stepana.
Slali su ih vojnici s bojišta
Ideja o uvođenju dopisnice prihvaćena je u Austriji i službeno puštena u promet 1. listopada 1869. pod nazivom Correspondenz-Karte. Bila je zamišljena kao kratko otvoreno pismo – telegram. Poštanska uprava Beča zabrinula se zbog otvorenog sadržaja na dopisnicama pa je na poleđini prve dopisnice otisnula tekst: "Poštanska uprava ne preuzima odgovornost za sadržaj rečenica." Iste je godine dopisnica puštena u promet u Ugarskoj, Bavarskoj, Würtenbergu i Badenu. Tijekom prvoga dana u Berlinu je prodano 45.468 dopisnica.
Dopisnice već 1870. godine uvode Švicarska i Luksemburg, a u sljedećih pet godina i SAD, Japan...
Jedna od prvih dopisnica, iznimno rijedak primjerak izdan 1869. godine u Beču, na aukciji održanoj prije desetak godina, prodana je za čak 10.500 eura.
– Dopisnice su odraz jednog vremena. Kada napišete ili pročitate SMS poruku, vi je obrišete, a dopisnice ostaju. Dok gledate stare dopisnice koje je nekada pisao vaš otac, djed ili baka kojih više nema, u vama prorade emocije – kaže Željko Divnić, predsjednik Hrvatskog filatelističkog društva Slavonski Brod.
Dopisnica je skromnija od razglednice, često bez ikakvih ukrasa. Posebna je i po tome što na nju nije potrebno lijepiti poštansku marku. Služila je za brzu i jednostavnu komunikaciju, da nekome nešto brzo javimo, da ga obavijestimo. Zato su i vojne sile izdavale dopisnice kojima su se vojnici mogli javiti kući s osnovnim, unaprijed tiskanim informacijama.
– Na starim dopisnicama koje leže po našim tavanima možete pronaći brdo zanimljivih podataka. Ponekad ćete među njihovim pošiljateljima otkriti nekog svog prezimenjaka za kojeg će se onda ispostaviti da vam je blizak rođak za kojeg niste ni znali da je postojao. Imate jako puno dirljivih i potresnih stvari na dopisnicama iz Prvoga ili Drugog svjetskog rata koje su vojnici s bojišta, pa čak i iz sabirnih logora slali svojim obiteljima – govori Divnić.
Dopisnica je puno mlađa od pisma, postoji tek stoljeće i pol, ali odigrala je važnu ulogu u komunikaciji, a danas pruža i zanimljiv uvid u prošlost.
Nažalost, dopisnice sve više gube korak u borbi s drugim sredstvima komunikacije. O tome najbolje govori podatak da je njihova naklada u izdanju Hrvatske pošte s nekadašnjih 750 tisuća primjeraka spala na svega 5000.
VIDEO: U KBC Split zbog Matijanićeve smrti stiže inspekcija