Kada netko kaže da će diplomacija i diplomatski napori trajati sve dok ne padne prva bomba, onda je jedina nepoznanica datum i sat kada će pasti ta bomba.
Ova gotovo pitijska izjava američkog državnog tajnika Rexa Tillersona o Sjevernoj Koreji i njenu nuklearnom programu zapravo otvara jedno veliko polje političke tjeskobe. Ponajprije zato što imamo dvojicu igrača koji su krajnje nepredvidivi i egocentrični – Kim Jong-una i Donalda Trumpa.
U toj zavrzlami čini se da Tillerson igra ulogu glavnog čovjeka za kontrolu štete. Jadni Rex Tillerson tvrdi da Donald Trump nije mislio ozbiljno kada mu je preko Twittera poručivao kako gubi vrijeme s “raketnim čovječuljkom”, no čini se da i to spada u kontrolu štete.
Tillerson bi već odavno napustio to mjesto i otišao uživati na svoj ranč u Teksas da nije riječ o vrlo delikatnim i krajnje osjetljivim problemima koji se izravno tiču globalne sigurnosti. U tu kategoriju spada i najnovija Trumpova “pirueta” s iranskim nuklearnim sporazumom. Nije potvrdio da Iran poštuje sve odredbe ovoga sporazuma, no nije poduzeo onaj zadnji korak, nije sam donio odluku o tome da se SAD jednostrano povlači iz sporazuma, već je cijelu tu priču “strovalio” na Kongres koji u roku od 60 dana mora donijeti odluku o tome hoće li Amerika i dalje ostati u sporazumu ili će izaći i nametnuti novu turu sankcija Iranu. I Tillersonu i šefu Pentagona Jamesu Mattisu od svega toga se vjerojatno puši iz glave zato što im je potpuno jasno da je Trump vrlo podlim metodama odškrinuo vrata za stvaranje još jedne nuklearne krize. A Tillerson i Mattis vjerojatno će zasukati rukave i uroniti u Kongres kako bi spriječili da on donese nekakvu štetnu odluku, odnosno da progutaju parangal koji im je Trump bacio. No čini mi se da u predsjednikovoj glavi postoji nekakav plan da spomenutu dvojicu dovede do ludila ida ih se tako riješi, kao što je to već učinio s određenim brojem svojih ljudi čije mu se usluge i mišljenja i nisu previše sviđali.
Samo da spomenem Reicea Priebusa bivšeg prvog čovjek Republikanskog nacionalnog kongresa koji je za ljubav stranke prihvatio Trumpa i dao mu podršku. Postao je šef njegova kabineta, no njegov rok trajanja bio je kratak. Između njega i Trumpa planuo je sukob oko istrage o vezama predsjednikova predizbornog stožera s Moskvom. Bilo je bjelodano da se radi o krajnje ozbiljnom razlazu, no nevoljni Reince je ipak bio vjerni stranački vojnik, pa je otišao uz riječi da će i dalje podržavati predsjednika. I taj isti scenarij se ponavljao nekoliko puta. S različitim ljudima, naravno. Ovo i ovakvo ponašanje pretvorilo je Sjedinjene Države u novu svjetsku neuralgičnu točku. Toga je svjesna Europa, iranski predsjednik Hassan Rohani, Kina, Rusija... Nadam se da će upravo tu prevladati glas razuma i razmišljanje koje vodi logika koja je drugačija od Trumpove. I naravno želja da se svijet na pretvori u nuklearno bojno polje. Upravo zbog toga potrebno je na neko vrijeme “izolirati” Ameriku i ne uzimati za ozbiljno ono što se tamo događa.