Natko Beck, najpopularniji liječnik s društvenih mreža, osvojio je titulu komunikatora godine 2020. U studiju Večernjeg lista odgovarao je na pitanja o cijepljenju, radu u pandemiji, mišjoj groznici, krpeljima i ostalim važnim zdravstvenim pitanjima.
Odakle ideja i zašto ste uopće krenuli u taj projekt?
Htio sam pridonijeti općoj zdravstvenoj pismenosti. Radom u ambulanti shvatio sam da ljudi premalo znaju o tome što je zdravlje, kako nastaje bolest, kako utječemo na nastanak bolesti, što je prevencija i te neke stvari. To mi je bio poriv da krenem. Kada sam vidio da i klinci pate od civilizacijskih bolesti, jednostavno nisam mogao samo stajati i gledati.
Govorite da smo zdravstveno nepismeni, a uvijek se čini kao da su pacijenti iznimno pismeni jer u bolnice dolaze s dijagnozama.
Čest je to slučaj. Kad ljudi traže po simptomima što im je, gotovo uvijek pogriješe. Kad slušaju intuiciju, vrlo su često u pravu. Kad gledaju po Googleu simptome, najčešće su jako u krivu. Točno je da pacijenti koji imaju dijagnozu i trude se oko ozdravljenja i svoje bolesti vrlo često imaju puno veće znanje nego mi doktori jer su puno više involvirani, sto posto su u tome, čitaju svu literaturu koju mi ne stignemo pročitati.
Što kažu vaši kolege, jesu li i oni sada zainteresirani?
Ja se nadam da jesu. Bar oni koji imaju afiniteta za to. Naravno da to nije za svakoga. Vidim porast profila koji nešto slično rade. Mislim da je to super.
Ne radite samo s djecom, nego i odraslima.
Puno je ljepše raditi s djecom. Djeca ti daju nagradu koju odrasli ne daju. Dobiješ osmjehe, zabavu, zafrkanciju. Taj osjećaj kada pomogneš djetetu, to daje neku posebnu satisfakciju.
Što savjetovati roditelje, kako dijete pripremiti na odlazak u bolnicu?
Jako važna stvar jest ne lagati djeci. Zato što djeca, kad jedanput dožive suprotno od obećanog, onda svaki put očekuju suprotno i sljedeći put će otpor biti sve veći. Klinci su razumni. Vidi se da roditelji koji imaju dobar način komunikacije imaju i djecu koja više surađuju. S tim da je i to individualno od klinca do klinca. Bitno je unaprijed razgovarati i objašnjavati što će se događati, jer tako smanjujemo strah.
Je li to razlog zbog kojeg vi radite u šarenim košuljama, s leptir-kravatama, klaunskim nosom?
Inače, jako mi je drago da to pitate jer se taj crveni nos provlači kroz medije, ali crveni nos je omaž jedne od najdražih udruga na svijetu, a to su Crveni nosevi. To nisu klaunovi, to su kolege. Oni liječe na sebi specifičan način i smanjuju patnju, bol i nesigurnost boravka u bolnici. Njima u čast par puta nosio sam crveni nos, ali im se ne petljam u posao. Što se tiče šarenih košulja, to ne nosim zbog djece, to je moj izričaj. To mi kupuje žena.
U ovom pandemijskom periodu kako je funkcionirala bolnica? Koliko je roditeljima bila teška spoznaja da ne smiju ulaziti u bolnice? Jesmo li tu pretjerali?
Nismo. Postoji sigurno pretjerana upotreba svih tih metoda koje smo koristili, ali to sve ovisi o stupnju spoznaje. Ovisno o stupnju spoznaje možemo mijenjati mjere. Ne možemo unaprijed reći – dobro je, dođite svi. To tako ne ide, pogotovo u medicini. Tako da nismo mogli bolje. Ono što smo mi napravili na Srebrnjaku – uveli smo kraće posjete, dulje posjete, testiranja, sve živo kako bismo izašli u susret roditeljima i djeci. Ja sam u djetinjstvu bio više od mjesec dana na infektima, nije bilo posjeta. Sjećam se mame da mi je preko prozora dolazila. Ljudi rade preveliki problem jer se ne razumiju kako mi funkcioniramo.
Što je novo i što smo svladali u vezi s djecom i koronavirusom? U procesu smo cijepljenja i mlađih. Na što roditelji trebaju obratiti posebnu pozornost?
To je osjetljiva tema jer čovjek uvijek osjeća strah. Ja sam osobno bio u strahu kad sam prvi put išao cijepiti dijete. Dolazio sam tamo zaluđen pod svim tim medijskim naslovima. Doveden sam u situaciju da ja, koji uopće ne dovodim u pitanje te stvari, mislim: "Što ako?" Onda se sjetim, ne, loš si roditelj ako ne daš to cjepivo. Težina ove odluke i na nama je odraslima. Da se odrasli cijepe onako kako bi se trebali cijepiti, a to je 99 posto procijepljenosti, onda ovo ne bi ni bilo potrebno. Procjepljivanje djece u srednjim školama ima itekako smisla. S tim da smo ih mogli toga poštedjeti da smo se svi mi drugi cijepili. Ali s obzirom na to da kod odraslih ima toliko papaka i nevjernika, onda, nažalost, dolazimo do toga da imamo slabu procijepljenost.
Kako motivirati ljude?
To je jako kompleksno. Sva pitanja koja se tiču medicine i čovjeka su kompleksna. Ljudi se već trude – autobus je trud, dolazak pred fakultete je trud... Ljudi se zezaju da će Beroš na luftiću ići ljeti pikati ljude. Treba koristiti svu kreativu koja stoji na raspolaganju.
Koliki je apsurd u tome što smo u prošlosti bili uspješniji i produktivniji u mnogo stvari, i u vezi s medicinom, a danas kaskamo?
Što se tiče medicine, nikad nismo bili efikasniji. Sustavi pate. To je čisti kapitalizam koji guta. Ne postoji potražnja za svim tim stvarima koje hiperproduciramo.
Sve je više slučajeva mišje groznice. Kako se ljudi trebaju paziti i ponašati da izbjegnu tu situaciju?
Izlučevine malih glodavaca ostavljaju virus okolo. Treba izbjegavati njihov teren, ali oni sada žive svuda. To nije lako izbjeći. Ono što je bitno jest da se to širi tako da čovjek umoči ruku u urin od glodavca, pobere virus na nekoj od tih površina i onda taj virus unese u sebe. To je onaj dio koji treba izbjegavati. Treba voditi higijenu, a ako ste u prirodi, nemojte prčkati okolo. Prema prirodi bi se trebalo ponašati kao da je inficirana.
Još jedan problem su krpelji.
Nisam ekspert za infektivne bolesti, ali nešto sitno znam. Pod broj jedan, što se tiče krpelja, postoji cjepivo. Za sve ljude koji agresivno borave u prirodi preporučujem ga. Nikad neću zaboraviti čovjeka koji je došao hendikepiran. Kada sam vidio na osobnoj da je bio normalan čovjek i da je do prije godinu dana išao na posao i imao obitelj, a sada realno ne postoji, to me presjeklo s virusnim meningoencefalitisom. Što se tiče lajmske bolesti, borelioze, ona uopće nije bila ''in'' kod nas. Mi smo o njoj učili kao o bolesti koja se događa u Americi. U zadnjih deset godina sve je veći broj oboljelih, i zna se da je to zbog krpelja.
Imamo li među djecom veći porast alergičara?
U odnosu na prošlu godinu ne znam. Sada kreće sezona alergija. Ono što vidim po radiološkim nalazima jest da se to mijenja. Zbog lockdowna nismo imali mnogo posla što se tiče velikih upala, ali sada dolazi itekako do porasta alergija.
Ostatak razgovora pogledajte u snimci emisije.
Sve ok osim borelioze. Poznata je i kod nas vec 50 god. No studenti medicine ne pridaju infektologiji veliki značaj. Večina to smatra sporednim predmetom. Vrijeme u kojem živimo, pokazuje da zarazne bolesti nisu nestale. Mnogo ljudi izgubi život, zbog manjkavog liječničkog znanja iz infektologije.