Gradnja Pelješkog mosta nije problem države BiH, nego jedne stranke – SDA

Turbulentni odnosi između Hrvatske i Bosne i Hercegovine dodatno su zaoštreni proteklih dana zbog spora o uvozu voća i povrća u Hrvatsku te bošnjačkog protivljenja gradnji Pelješkog mosta. Sve je to, naravno, u korelaciji i s unutarnjim političkim procesima i međunacionalnim prijeporima u BiH, o čemu za Večernjak govori Dragan Čović, predsjedatelj Predsjedništva BiH i čelnik HDZ-a BiH.

Bošnjačka politika ponovno problematizira gradnju Pelješkog mosta. Kakav epilog očekujete? Hoće li se Predsjedništvo BiH na bilo koji način uključiti u ovu priču?
Moj je dojam da se ovo pitanje iz završne faze svjesno nastoji vratiti na početak kako bi se dodatno zakomplicirali odnosi Bosne i Hercegovine prema Hrvatskoj i EU. U pozadini su određeni partikularni interesi koji imaju za cilj političko pozicioniranje za sljedeće izbore. Ne vidim u tome opće interese Bosne i Hercegovine, niti problem BiH kao države budući da je samo jedna stranka, post factum, iznijela određene zadrške. To nije stav države BiH. Ja bih ovo nazvao pokušajima da se u našem Neumu ponovno aktualiziraju teme kao što su gradnja luke, skladište ukapljenog plina i željeznice. To neće proći. Radi se o neuspješnoj, otprije dobro poznatoj inicijativi jednog dijela krajnje nacionalističkih probošnjačkih strategija da se od jednog ekološki čistog prostora, turistički predodređenog, kao i jedinog izlaza naše domovine na more, napravi nešto sasvim drugo.

Zaoštravanje odnosa s Hrvatskom oko mosta zapravo je otvaranja sukoba s Europom?
Moramo biti svjesni da je Republika Hrvatska članica EU i taj projekt nije njezin nacionalni projekt, već strateški regionalni projekt Europske unije, koja na neki način polaže pravo na taj prostor i uživa neku vrstu suvereniteta nad njim. Pri utvrđivanju tehničkih specifikacija mosta zahtjevi bosanskohercegovačke strane i struke potpuno su uvaženi. Ponovno otvaranje ovog pitanja sa strane SDA BiH, pogotovo u formi tvrdog političkog uvjetovanja kakvo smo mogli čuti ovih dana, ne samo da neće riješiti problem u korist BiH već može samo naškoditi njezinu europskom putu.

Svjedočili smo i svojevrsnom trgovinskom ratu između Hrvatske i susjednih zemalja, uključujući BiH. Kako objašnjavate to zaoštravanje ukupnih odnosa s Hrvatskom, poglavito nakon prilično obećavajuće zajedničke sjednice Vijeća ministara BiH i Vlade RH?
Ne bih ja to nazvao trgovinskim ratom. Radilo se o određenom nesporazumu koji se riješio uspješno i na vrijeme. To je bila i jedna od tema razgovora s hrvatskim premijerom Andrejom Plenkovićem i hrvatskom predsjednicom Kolindom Grabar-Kitarović, s kojima sam se susreo u Sinju. Već utorak je g. Plenković zatražio da se u najbržem roku nađe rješenje koje će otkloniti naše zadrške i spriječiti bilo kakvu daljnju raspravu o “trgovinskom ratu” između Hrvatske i susjednih zemlja. Takav je pristup urodio plodom i ta je tema iza nas.

Zna li se točan datum dolaska hrvatske predsjednice i srpskog predsjednika u BiH i koliko ta dva događaja mogu relaksirati odnose sa susjedima?
Dobro je za BiH da su i gđa Grabar-Kitarović i g. Vučić prihvatili poziv da dođu u BiH. Svrha ovih susreta je Bosnu i Hercegovinu iznova na pozitivan način staviti u središte njihovih interesiranja te razgovarati o svim otvorenim pitanjima. Ne smijemo zaboraviti, dugo smo dogovarali i posjet prethodnog predsjednika Srbije, međutim zbog naših unutarnjih previranja, posjet se nije dogodio. Upravo iz tog razloga posjet g. Vučića ima dodatnu težinu. Što se tiče datuma tih posjeta, dogovor je da oni budu krajem ovoga mjeseca ili tijekom rujna. Nakon toga moguće je razgovarati i o trilateralnom sastanku koji će dodatno osnažiti naše uzajamno partnerstvo. Jedna od poruka koju ćemo sasvim izvjesno poslati je da se političari ne smiju vraćati u prošlost i problemima iz devedesetih godina, već gledati što donosi prosperitet u ovom trenutku i za budućnost naših zemalja i naroda.

Nikada ranije, čini mi se, BiH nije ušla u predizbornu kampanju. Politički, medijski ratuju svi protiv svih. Koliko je u takvoj situaciji uopće realno govoriti o reformama, EU, kapitalnim projektima?
Nažalost, svjedoci smo organiziranih kampanja čiji je cilj destrukcija bilo kakvog dogovora o bitnim političkim pitanjima. Sve čine da sačuvaju status quo. Bojim se da upravo te destruktivne snage smišljeno sprječavaju bilo kakvu vrstu dijaloga koji bi jasno pokazao da oni koji, primjerice, osporavaju Hrvatima pravo na ravnopravnost u izbornom procesu, kanal na hrvatskom jeziku, pravo na pravednu preraspodjelu resursa, zajamčenu participaciju u vlasti na svim razinama, te na koncu ustavno pravo na nacionalno-politički identitet i subjektivitet, nemaju održive argumente kojima bi takve zahtjeve osporili. Naravno, nemaju i ne mogu imati, jer sve ovo što tražimo za Hrvate BiH kao konstitutivan narod u svojoj domovini minimum je i ljudskih i političkih prava. S druge strane, naši progresivni zahtjevi su konstruktivni i vode zemlju k europskim vrijednostima i integracijama.

Za Hrvate je imperativ izmjena Izbornog zakona. Jasno je da neki priželjkuju provedbu izbora po nevažećem zakonu. Je li moguć takav scenarij i sprema li se novi inženjering?
Hrvatski narodni sabor BiH ponudio je prvi prijedlog izmjena Izbornog zakona, ali spremni smo prihvatiti i svako drugo rješenje koje će jamčiti da jedan narod drugome ne može izabrati člana Predsjedništva BiH niti parlamentarne zastupnike. Ako se Izborni zakon ne izmijeni, neće se moći implementirati izborni rezultati, jer se bez odredbi Izbornog zakona koje je poništio Ustavni sud ne može konstituirati federalni Dom naroda, izabrati predsjednik i dopredsjednici FBiH niti Federalna vlada, kao ni državni Dom naroda. Međutim, ovdje je porazno da se otvoreno i bez imalo stida osporava ono što je minimum za hrvatski narod kao konstitutivan u BiH, koji ovdje živi stoljećima. Velik broj bošnjačkih nacionalističkih struktura zauzima agresivno neprijateljski stav kao da su u sukobu s Hrvatima. Njihov krajnji cilj je dekonstituiranje Hrvata, koje bi to sigurno vodilo u nestanak u BiH. Taj bi se proces okončao gašenjem županija kao nečega što je tobože dobro za Hrvate. Istina je, međutim, da bi time Hrvati izgubili jedino uporište za konzumiranje autonomije u ključnim područjima za njihovo održanje i na koncu bi kao narod izgubili mjesto u takvoj BiH. Prozreli smo takve namjere i takvo što nećemo dopustiti, već ćemo graditi BiH i po mjeri hrvatskog naroda i, budite uvjereni, glavninu problema riješiti već do sljedećih izbora. 

Tvorci Daytonskog sporazuma su Amerikanci. Hoćete li potaknuti razgovore s njima, osobito o rješavanju krize u BiH?
Pokušali smo to i sa SDA, ali vodstvo te stranke ne pokazuje spremnost za rješavanje tih pitanja. To pak potiče sumnje u stvarne namjere bošnjačke politike i postojanje strateških planova koji su usmjereni protiv opstanka Hrvata u BiH. Takav stav neminovno vodi u radikalizaciju stanja, što bi također mogao biti jedan od ciljeva bošnjačke politike, koji, na žalost, za sada uspješno provode. Jasno je da u takvim okolnostima postoji potreba za snažnijim i dosljednijim angažmanom Sjedinjenih Država kao tvorca i jamca daytonskog ustava i njegovih načela. Logično je da ta zemlja inzistira na provedbi odluka Ustavnog suda BiH kao temeljne pretpostavke vladavine prava, što se posebno odnosi na odluke vezane za izmjene Izbornog zakona.