Društvo s više sloboda, manje opterećeno prošlošću, više privatnih tvrtki, a manje državne intervencije

Za slobodne ljude i slobodno tržište – geslo je novog medija, portala Liberal.hr, koji je iz malog bloga inicijatora Marija Nakića prerastao u medij koji dnevno čita više od 20 tisuća ljudi. Posjećenost i njezin rapidan rast medija koji propituje ekonomske i političke dogme proizašle iz postkomunističkog društva koje i dalje nije spremno na liberalnu demokraciju europskog tipa, indikacija je da se u Hrvatskoj stvorila kritična masa građana koji vjeruju u liberalnu ideju. Liberal.hr nije jedini ni usamljen na tržištu ideja u Hrvatskoj, već su posljednjih nekoliko godina pojedinci, koji uvjeravaju da država mora biti otvorenija za različitosti te manje utjecati na ekonomiju, sve glasniji i popularniji.

Udruga Lipa, udruga poreznih obveznika s projektima brojača javnog duga i Dana porezne slobode otvorila je pitanje proračunske odgovornosti i transparentnosti, privatni poduzetnik Nenad Bakić naučio je Hrvate što je dioničarski aktivizam i koliko je bitan, a Romano Bolković medijskim radom cijeli radni vijek širi granice sloboda i nameće nove trendove. Prepoznali su to liberali koji na liberalizam gledaju iz različitih kutova, ali povezuje ih to što žele društvo s više sloboda, manje opterećeno prošlošću, više privatnih tvrtki i poduzetničkih ideja, a manje državne intervencije.

Preventiva revolucije
Pritom vjeruju da u kontekstu solidarnosti država mora biti korektiv i da treba zadržati tekovine poput svima dostupnog obrazovanja i zdravstva uz veći nivo odgovornosti prema troškovima. Nisu politički organizirani, a u razgovoru s njima došli smo do zaključka da i nije presudno organizirati se u političku stranku kako bi se djelovalo i mijenjalo društvo, već da ova skupina ljudi misli kako puno veći utjecaj od političke stranke na stvarne promjene mogu raditi sustavnim pritiskom u obliku svježih ideja. Kad smo Nenada Bakića, kojeg je Večernji list izabrao za osobu godine zbog aktivizma i filantropije, upitali što za njega znači liberalizam, opisao ga je kao slobodarstvo.

– To se odnosi kako na društvene procese, tako i gospodarstvo. Kod nas se često pogrešno misli da se društvene slobode mogu ostvariti bez slobodnog gospodarstva. No, čim je zemlja siromašnija, i druge slobode su manje, a konceptualno je teško zamisliti jedan vid sloboda bez drugih, odnosno sada ih privremeno vidimo samo u nekim zemljama, prvenstveno Azije – kazao je Bakić. I Romano Bolković opisuje liberalizam kao slobodarstvo, a naglašava da je naročito pogrešno stavljati u kontekst liberalizma pojam “revolucija” jer je nastao upravo kao preventiva revolucionarnim pokretima.

– Samo utopisti mogu povjerovati da je moguća ekonomska emancipacija, a da se ne dogodi i politička emancipacija – citira Bolković profesora Danila Pejovića koji je tu misao napisao još 1972. u nekim drugim političkim vremenima, mada i danas ona u kontekstu našeg društva stoji, dodajući da mlađa generacija koja će oblikovati javno mnijenje idućeg desetljeća ima više hrabrosti i uviđa da je nužno ući u vrstu političke borbe da bi se dogodila emancipacija.

– Za mene je liberalizam antipod crnom i crvenom kolektivizmu koji su obilježili 20. stoljeće. A kako je Hrvatska još uvijek u 20. stoljeću, ovdje i dalje traje borba crvenih i crnih koje smo taoci. Riječ je o lažnoj dihotomiji kojom su naša ljevica i desnica pokušale uvjeriti obične ljude da im svaka od njih nudi alternativu onom drugom kolektivizmu, a zapravo je riječ o jeftinom triku na koji je narod nasjeo i sudjeluje u toj farsi. Liberalizam u Hrvata ima tradiciju, a Liberal.hr i druge liberalne platforme nastojat će je oživjeti i jednoga dana možda stvoriti šanse da neka nova liberalna politička snaga Hrvatsku povede u pravom smjeru – jasan je Thomas Bauer, jedan od autora na Liberal.hr i suvlasnik agencije Grizli koji osjeća jačanje popularnosti liberalne pozicije u hrvatskom društvu. Političkih je zastupnika klasičnog liberalizma malo je, upozorava Bakić jer, smo u mentalnoj tranziciji najsporiji od svih zemalja nove Europe, pa i političari dolaze iz tog metalnog antitržišnog sklopa.

– Političari se žele svidjeti što širem krugu, pa tako uvijek u liberalne stavove umješavaju etatizam, koji smatraju da je kod nas vrlo popularan. To se povezuje, pa populistički političari narod uvjeravaju da ga “štite” od tržišta tako uspješno da su nas prestigle sve zemlje nove Europe, usprkos našoj ogromnoj rentnoj poziciji na Jadranu. No, popularnost Liberal.hr dokazuje da je došlo vrijeme za liberalne ideje – ljudi su počeli razmišljati. U tom kontekstu se i otvara prostor za liberalnu stranku kakve postoje svuda u razvijenom svijetu, koja ne mora imati veliki postotak, ali može biti prevaga, glasački i idejno – uvjeren je Bakić koji vjeruje da u političkoj areni ima mjesta za liberale iako se doima da nemaju glasačku mašineriju. Da je tako, ilustrira Davor Huić, predstavnik udruge Lipa bivši savjetnik bivšeg premijera Tihomira Oreškovića, i to uspjehom HSLS-ova iznimno liberalnog programa na parlamentarnim izborima 2011. Tada je ta stranka ponudila platformu pod geslom dvije Hrvatske: proračunska Hrvatska i realna Hrvatska koja je uključivala reforme i uvođenje liberalne demokracije zapadnog tipa te promjenu mentalnog sklopa, a Huić podsjeća da su u čak šest izbornih jedinica osvojili četiri do pet posto glasova.

– To su protumačili kao neuspjeh, ali mislim da je to bio krivi zaključak jer sukobljavanje dva morala, onog koji se vodi vlastitom odgovornosti za uspjeh i neuspjeh te onog koji je kod nas dominantan, a po kojem je država odgovorna riješiti sve naše probleme i stvoriti egzistenciju i tada je imalo smisla, a danas sigurno odgovara razmišljanjima barem 5 do 10 posto biračkog tijela – zaključuje Huić.  

Mladi ne govore tim jezikom
Iako se liberalna misao budi, liberali su u našem društvu u manjini, a stečena prava i stav da država mora riješiti sve naše probleme i dalje su svjetonazor većine glasača pa ne čudi da velike tradicionalne stranke često biraju populističko podilaženje biračima. Stranke to rade zbog uvjerenja da se stečena prava ne mogu i ne smiju izgubiti, ali svijet se u međuvremenu promijenio, upozorava Bolković.
– Kad čitate Facebook, pomislit ćete da su svi u Hrvatskoj liberali, ali kad dođu izbori, nitko neće glasati za liberalnu stranku. Nužno je da se preobrazimo u društvo s vrijednostima liberalne demokracije jer to spada u polog vjere suvremene uredbe. Naš softver mora na update, a nužno mu je napraviti i upgrade jer još uvijek radimo sa starim socijalističkim sustavom koji niti razumije svijet oko nas niti koji svijet oko nas razumije. Zato mladi i odlaze, ne zato što nema zaposlenja, nego zato što pripadaju drugom svijetu i ovaj u kojem vladaju zastarjele ideje ne razumiju niti govore njegovim jezikom – zaključuje Bolković pokušavajući pojasniti da podilaženje uvriježenim uzusima iz prošlog stoljeća Hrvatsku zaustavlja u razvoju, a najpotentnije generacije tjera iz države u svijet koji bolje razumije njihove potrebe. Gospodarstvo smo u kojem se posao definira kao zaposlenje, a rad kao dolazak na posao ne odgovara trendovima u mladim generacijama, takozvanoj generaciji milenijaca koji odbijaju biti vezani za jedan posao, grad ili struku tijekom cijelog života. Ta generacija koja u Hrvatskoj ima ista obilježja kao i u drugim zemljama svijeta upravo ulazi na tržište rada i bit će u jakom sukobu s tradicionalnim poimanjem rada na čijem su temelju formirani zakoni koji reguliraju tržište rada, pokazuju studije najutjecajnijih konzultanata. Da se vremena mijenjaju, pokazuje i promjena trendova. Dok je na početku ekonomske krize čak 80 posto mladih ljudi željelo raditi u državnoj službi, što je pokazalo istraživanje instituta Ivo Pilar danas većina mladih želi raditi izvan Hrvatske. Država je i dalje vrlo poželjan poslodavac onima koji ostaju, ali takvih je sve manje.

Ne u državnu službu
– Mladi uče od starih koji su još jako inficirani titoizmom i socijalizmom ili nekim još luđim ideologijama poput fašizma. Školstvo nas uči ziheraštvu i konformizmu. Rizik je u našoj kulturi nešto negativno, a ne prilika za uspjeh i stjecanje imetka. Ljudi koji u nas simboliziraju uspješne i bogate „kapitaliste“ često su moralne nakaze i primitivci. Sve to uvjetuje da dio mladih bude sklon lijevim ekonomskim idejama, pa i ludilu zvanom državna služba. I sam sam radio za državu i to ne bih preporučio ni najgorem neprijatelju. Mladi se moraju boriti da država skine barijere i olakša poslovanje, moraju preuzeti rizik i boriti se za uspjeh na tržištu koje će, nadam se, i našim radom postajati sve slobodnije – komentira Bauer popularnost državne službe kao opcije, ali da je država još uvijek najveći poslodavac i vodeći tržišni takmac ilustrira i podatak da je ukupna aktivnost državnog aparata istovjetna 57 posto BDP-a što znači da država, lokalne jedinice, državne i komunalne tvrtke te oni naslonjeni na njih godišnje zavrte više od 200 milijardi kuna. Svjetski trendovi potpuno su drukčiji nego oni u Hrvatskoj, svijet se, kako je naglasio Bolković, promijenio. Primjerice, u Istanbulu 30 posto poslovnih ideja ne preživi ni tri mjeseca, a prosječni Amerikanac mijenja struku pet puta u životu dok Hrvatska živi u dogmi po kojoj radno mjesto mora trajati radni vijek, a plaća može biti određena koeficijentima bez obzira na učinkovitost.
Po istraživanjima, većina Hrvata ne zna strukturu bruto plaće pa stoga Huić, koji se najviše zalaže za proračunsku transparentnost i veću aktivnost poreznih obveznika, drži da bi za Hrvatsku bilo puno bolje kada bi se zaposlenicima na račun isplaćivao puni iznos bruto plaće.
– Tada bi sami morali uplaćivati doprinose i poreze pa bi bili svjesniji koliki dio kolača država sebi uzima i koliko koštaju sva ta politička obećanja. Jedan od razloga zašto smo osnovali Lipu je to što smo postali svjesni tijekom godina da ljudi ne povezuju troškove države i svoje porezne obveze. Ljudi će glasati za povećanje mirovina ili subvencije ne shvaćajući da to mogu dobiti samo ako će ih sami sebi platiti kroz veće poreze. U tom trenutku oni rade protiv sebe jer donose iracionalne odluke temeljene na emocijama – pojašnjava Huić. Popularnost populizma nije specifikum Hrvatske, ali je među europskim zemljama teško naći državu koja ima tako presudnu ulogu države na kompletnu ekonomiju, čemu svjedoči i broj i veličina državnog portfelja tvrtki i sektora u kojima se pojavljuje kao većinski vlasnik, a koji sežu od tekstilne industrije, turizma pa do infrastrukturnih komunalnih tvrtki koje su u većini Europe u državnim rukama. I dok se udruga Lipa bavi osvještavanjem građana i lobira za manju i jeftiniju državu liberalni aktivizam Nenada Bakića širi se i u domenu privatnih tvrtki. Osoba je koja je Hrvate naučila što je dioničarski aktivizam i kako mali, ali uporan, mali dioničar može napraviti puno u korporaciji. Njegov aktivizam pokazuje i koliko pojedinac može sam, unatoč većini, napraviti i u društvu.
– Kao dioničar nikad nemam ambiciju biti aktivist, nego se aktiviram samo ako smatram da uprava ili kontrolni dioničari ne rade u interesu društva ili ostalih dioničara.
Ogroman uspjeh postigli smo kod Valamara, gdje smo širokom i intenzivnom akcijom pomogli kontrolnim dioničarima da razumiju da je najbolje društvo voditi na transparentan način, i sada je to uzorno javno društvo za sve dioničare, među kojima je i više od 10.000 stradalnika Domovinskog rata. Mnogi mali dioničari su tijekom tog procesa shvatili da ih jedino aktivni nastup dolazaka na skupštine, povezivanje demokratski štiti i sigurno su puno skloniji biti aktivniji građani i u drugim sferama – uči nas Bakić načinima utjecaja koji su uobičajeni u zemljama s jačom liberalnom demokracijom.

U školi uče o demokraciji
Proširio je aktivnost i na osnovne škole u kojima djecu u sklopu projekta Croatian Makers liga uči demokraciji i slobodi.

– Omogućavamo ogromnom broju nastavnika da se aktiviraju unutar pasivnog sustava i oni to prepoznaju – svi su oni mali “aktivisti”. Djeci omogućavamo razvoj kritičkog razmišljanja i samopouzdanje, što je važno za aktivno sudjelovanje u društvu. Intenzivno razvijamo i tipičnu socijaldemokratsku agendu – jednakost prilika, jer svoj djeci, neovisno o naprednosti sredine u kojoj odrastaju, pomažemo da budu ravnopravni građani 21. stoljeća. Ogromna aktivna podrška javnosti i entuzijazam koji smo generirali mnogima je ponovo pokazala snagu civilnog društva – zaključuje Bakić dokazujući da liberalizam nema u osnovi okrutni kapitalizam u kojem nema mjesta za slabije. I Romano Bolković ističe da ne prihvaća niti zastupa liberalizam u njegovoj rigidnoj formi, već se zalaže za ideje Johna Stuarta Milla jer vjeruje da država mora biti korektiv sustava kako bi se skrbila za gubitnike koji se ne snalaze sami i koji neće uspjeti.

– Ljudima koji pate za starim vremenima i glorificiraju Jugoslaviju i stečena prava treba na mjesec dana dati socijalizam. Pitam se koliko bi ti nostalgičari dugo uživali u tadašnjim uvjetima: kada ne bi mogli na Facebook niti gledati televiziju jer nema struje, ići automobilom na posao jer imaju neparne tablice, a kada bi kavu mogli piti jedino ako su spremni čekati u redu cijeli dan da ju kupe – pita se Bolković.