U prijelomnom trenutku za novinarstvo Hollywood se odužio možda najboljem glavnom uredniku svih vremena, kako ga hvale mnogi.
– Mislim da je on jedan od najboljih urednika koje poznam, on mi je blizak prijatelj i lud sam za njim – kaže urednik New York Timesa Dean Baquet. Urednik o kojem govori je 61-godišnji Martin Marty Baron, glavni urednik niza američkih listova koji su za njegova mandata osvajali Pulitzerove nagrade za novinarstvo. Baron je glavni lik filma Spotlight (Reflektor) koji je upravo osvojio Oscara za najbolji film, a radio je u najboljim američkim novinama: Los Angeles Times, New York Times, Miami Herald, Boston Globe i sada Washington Post. Kad je bio na čelu Boston Globea, kojim se bavi film, za 11 godina njegova mandata osvojeno je šest nagrada. On je oličenje urednika o kakvima sanjaju mladi novinari, tvrde mnogi američki novinari.
– On utjelovljuje čisto novinarstvo, idealnog urednika. To je kao da vidite Djeda Mraza i povičete: Au, pa on zaista postoji – kaže urednica u Boston Globeu Janice Page. Najvažnija osobina takvog urednika je da mu je iznad svega neovisnost novina, a na tom je području Baron bio, koliko se zna, prilično jak, pa ni u Bostonu jaka Katolička crkva nije mogla utjecati na istraživanje i objavljivanje priče o tome kako je skrivala svećenike-pedofile i samo ih premještala iz župe u župu. Zahvaljujući detaljno mjesecima istraženoj i pripremanoj priči, koja je zacijelo jedna od najvažnijih priča kojima su se novinari ikad bavili, svećenici koji su silovali djecu u cijelom nizu zemalja diljem svijeta zaista su došli pod svjetla reflektora kao i njihovi nadređeni biskupi i vrh Crkve. Američka je filmska industrija tako odala počast novinarstvu, no možda u posljednji trenutak u kojem se i najbolje novine u najvećim zemljama bore za opstanak, jer čitatelji dobivaju puno besplatnih informacija na internetu, pa novinari i urednici traže svakog čitatelja na kiosku i tzv. digitalnog pretplatnika. Tako su u ovom trenutku na istom poslu Baron i Jeff Bezos, ne suviše omiljeni, ali više nego uspješan vlasnik internetske trgovine Amazon, vizionarski poduzetnik kako ga vide mnogi. Marty Baron došao je na mjesto glavnog urednika Washington Posta 31. prosinca 2012., a pola godine kasnije vlasnici, obitelj Graham, prodali su list nezaustavljivom internetskom grabežljivcu Bezosu za 250 milijuna dolara. Manje od tri godine od tada, Post je u uzletu. Dok redakcije uglavnom otpuštaju novinare, Bezos je omogućio Baronu da zaposli još čak 70 novinara, tako da redakcija ukupno broji 700 ljudi, a nedavno su se i preselili u nove prostore, ostavljajući tradiciji mjesto u povijesti. Osim toga, Bezos je postavio na noge do tada zapostavljeno digitalno izdanje, uložio u tehnologiju i brigu za čitatelje, pa je Post dostigao konkurente i u listopadu 2015. prvi put imao više tzv. jedinstvenih posjetitelja na webu nego The Times. Svijet se divi tehnološkom magu Bezosu, koji je na dodjeli Oscara imao i bolje mjesto nego sam glavni lik Baron, prepričavaju se anegdote iz Posta kad je tamo stigao Bezos. Čitatelj mu se tako požalio da dugo traje skidanje mobilne aplikacije, a on je odmah naredio da se to popravi.
– Možda to možemo skratiti na dvije sekunde – rekao je glavni informatičar.
– To moraju biti milisekunde – uzvratio je Bezos i na kraju je brzina postignuta tako što je snižena rezolucija slika pri skidanju, da bi se tek kasnije dizala. Bezos tako radi i u Amazonu, korisnika valja slušati i izaći mu ususret. No, Oscarom ovjenčani film ponovo je reflektore s modernih tehnoloških čarobnjaka skrenuo na istraživačke novinare.
Pozitivni efekti “Spotlighta”
– Prijatelji mi pričaju kako publika ustaje na kraju filma i plješće – kaže Baron, nadajući se da će Spotlight imati pozitivne efekte po novinarstvo koje posrće pod udarom mreže.
– Nadam se da bi se sad urednici i vlasnici medija mogli ponovo posvetiti istraživačkom novinarstvu, shvatiti da je to srž našeg zadatka koji ne smije biti napušten. Nadam se da će i publika shvatiti da je istraživačko novinarstvo neophodno, ali koliko je to teško, te kakve su posljedice ako ga nema – rekao je Baron u intervjuu za Nieman Lab. Ne samo istraživačko nego i sve vrste novinarstva na udaru su u cijelom svijetu, pa je i Washington Post prije Baronova dolaska zatvorio sva dopisništva u SAD-u, a dopisnike otpustio, pod motom “za i o Washingtonu”. Pod tim se podrazumijevalo da se piše samo o onome što se događa na području na kojem se list distribuira, osim ako nije riječ o nečem prevelikom da bi se previdjelo, kao što su u Americi česta masovna ubojstva. Takvu orijentaciju lista 2008. je najavila kao izdavačica Katharine Weymouth, čija obitelj Graham je list kontrolirala osamdeset godina. Nova orijentacija je bila reakcija vlasnika na krizu koja je dovela do gubitka novinskog odjela kompanije od 193 milijuna dolara u 2008. Lokalna orijentacija ipak nije dala rezultate i obitelj je potražila investitora. Donald Graham, kojeg su naraštaji novinara u Postu doživljavali kao očinsku figuru, objasnio je kako je izabrao Bezosa kao milijunaša koji ima duboke džepove, digitalni mozak i sa to dvoje može ponuditi Postu put naprijed. Weymouth je sad Bezosova zaposlenica i najavila je potpuno drukčiju orijentaciju lista, na dramatičan rast nacionalnog i internacionalnog čitateljstva, piše Columbia Journalism Review. Kako god bilo, nova orijentacija uzbudila je i zbunila novinare i urednike, a Bezos je zacrtao cilj: dobiti čak 100 milijuna jedinstvenih posjetitelja, odnosno digitalnih pretplatnika!
– Samo želimo rasti, značajno povećati broj posjetitelja. Zato je i “digitalna osjetljivost” bila jedan od kriterija kad smo zapošljavali – objašnjava glavni urednik Baron. Bezos želi naći način da novine integrira u živote ljudi na način koji do sada nisu iskusili.
– Dosad je mantra urednika i izdavača bila samo “papir, papir”, jer samo je papir donosio novac. Sad bi se to moglo pretvoriti u “tablet, tablet” – kaže bivši menadžer Posta Steve Hills. No, možda je to zaista moguće, jer čitatelj se može udobno zavaliti u naslonjač i čitati novine na tabletu, što je podjednak, ako ne i veći, užitak kao i s novinama na papiru. Baron već okuplja novinare i urednike kako bi prikupio što više dobrih ideja o razvoju lista u digitalnoj eri. Jedna od njih su i noćni reporteri, koji preko noći obrađuju teme koje su se pojavile na mreži u cijelom svijetu i serviraju ih čitateljima ujutro. Taj je, kako su ga nazvali, jutarnji miks, postao vrlo brzo najpopularniji. Slična ekipa radi i navečer, od osam do ponoći. Na čelu svih tih promjena, Baron kaže da smo sada u novom razdoblju, digitalnom. Tako, iako želi publiku iz cijele Amerike i iz cijelog svijeta, u Postu se ne govori o ponovnom otvaranju dopisništava tamo gdje su zatvorena, ali je zaposlen dopisnik iz Silicijske doline. Sve to uz Bezosa vodi i Baron, kojem je zadatak da u novo doba prenese najbolje iz tradicionalnog novinarstva, u kojem je postigao puno. Ali i tako što je cijeli svoj život podredio i posvetio novinarstvu, ostajući redovito u uredništvu do kasnih sati, tako da je novinarima, kad bi prešao u novu redakciju, znalo biti neugodno odlaziti prije šefa.
– Htio sam mu reći: Marty, hajde živi malo. Ali, shvatio sam, on ima život, to je Boston Globe, prije toga Miami Herald, sad je to Washington Post – kaže Walter Robby Robinson, novinar ekipe Spotlight.
Primjedbe i pitanja
Kad Baron uređuje, o tekstovima se razgovara i dotjeruje ih se, tekstovi se vraćaju na doradu, ali ne zato što bi se bojao nekog političara ili bogatuna, nego kako bi novinar odgovorio na sva važna pitanja. Nakon što je ekipa novinara Spotlighta, zaduženog za istraživanja, nakon višemjesečnog istraživanja sastavila priču o pedofiliji u Crkvi, Baron je imao niz primjedbi i pitanja i tekst je objavljen tek nakon što je popravljen. Novi zaljubljenici u novinarstvo od njega bi, očito, mogli puno naučiti. Jer, i priča o svećenicima koji zadiru preko svake granice u odnosu s djecom bila je više-manje poznata i prije Barona, objavljivali su se tekstovi, žalilo žrtve. Ali, tek je on naoko sporadične slučajeve povezao u priču i potaknuo istraživanje uloge biskupa i Crkve i tražio odgovor na pitanje štiti li zapravo Crkva svećenike pedofile. Nije bilo lako tada bostonskom svećenstvu, ali nije lako bilo ni scenaristima filma, i tu je Baron sve do detalja korigirao i popravljao sve dok, eto, završna verzija nije stigla do Oscara, a Baron s ekipom novinara koji su pisali o toj aferi doživio ne samo zahvalnost brojnih žrtava svećenika nego i ovacije publike na filmskom festivalu u Torontu.