Pozicija zadnjeg veznog već je neko vrijeme najslabije pokrivena pozicija u momčadi RNK Splita, a ozljedom standardnog Ante Vitaića problem je postao toliko ozbiljan da je zahtijevao brzu reakciju. I nije izostala, predsjednik Slaven Žužul okrenuo je broj Tomislava Dujmovića (32) i reprezentativni veznjak iz Bilićeva mandata obukao je crveni dres, donosi sportski tjednik Max!
– Kad me predsjednik zvao, bio je to neformalan razgovor, na nakon nekog vremena nazvao me opet i ponudio mi da dođem u Split. Iskreno, namjeravao sam uzeti malu pauzu i čekati novi inozemni transfer, no na koncu ga nisam mogao odbiti – ispričao nam je Tomislav Dujmović i otkrio da ga je predsjednik “kupio” entuzijazmom.
– Osjetio sam kod njega veliku ljubav prema klubu, činilo mi se kao da se vraćam kući, da se iz inozemstva vraćam u matični klub. Tu sam kratko, no s toliko su me pažnje primili svi u klubu da sam zadovoljan i sretan.
>> Dujmović nakon sedam godina u HNL-u: \'Split može u borbu za vrh\'
Prilagodba na Split i more ne bi trebala biti problem.
– Na dobro se lako naviknuti, nakon sedam godina zime u Rusiji, sunce i more će mi dobro doći. Imam tu i dobrih znanaca, prijatelja i rodbine, a vjerujem da će mi i Ivica Križanac pomoći da se prilagodim, da mi pokaže malo grad... Tu je još nekoliko mjeseci i Krešo Lončar, s kojim se znam iz ruskih dana... Neće biti problema, ja se brzo aklimatiziram. Ali da se razumijemo, nisam se u Split došao odmarati i uživati – kaže Dujmović, koji ističe da je liga 10 idealna za HR-nogomet.
– Puno se momčadi pojačalo, tu su uz Dinamo i Hajduk sad i Rijeka, mi... Siguran sam da će liga 10 privući ljude na stadione, bit će derbija i velikih utakmica, a to bi trebalo biti pozitivan temelj za budućnost. Uostalom, gore nego što je bilo prije ne može biti. Možda nisam objektivan, ali mislim da smo premala zemlja za 16 ili 18 klubova, jer se razvodni kvaliteta i financije, gledatelja je jako malo...
Split jak u svim linijama
Uz entuzijazam predsjednika, u Split ga je privukla i borba za vrh ljestvice.
– Igrao sam u tri kluba u HNL-u, no Split je jedini koji se bori za vrh. Oni su u meni prepoznali igrača koji će im u tome pomoći, a ja u njima ambicioznu sredinu u kojoj mogu nastaviti karijeru i boriti se za trofeje. Zato smo se tako brzo našli – otkrio je veznjak crvenih, koji bi uz Križanca i Matu Bilića trebao činiti okosnicu momčadi.
– Prema onome što sam vidio, na svim linijama smo dobro posloženi, a nas trojica imamo najviše iskustva i moramo pomoći mladima, moramo donijeti prijeko potrebnu stabilnost u igri. Na nama je velika odgovornost i vjerujem da ćemo znati odgovoriti na zahtjeve koji stoje pred nama. Liga će biti zahtjevna, teška, iako sam igrao u inozemstvu dugo, jako dobro znam što nas čeka. I veselim se velikim utakmicama, derbijima... Drago mi je da ćemo biti ljuti protivnici svima koji se bore za vrh prvenstvene ljestvice. Nije poniknuo u Dinamu kako se navodi na nekim mjestima.
– Ponikao sam u NK Savi, to je moj matični klub sa zagrebačkog Jaruna, u kojem sam igrao sve dok nisam prešao u kadete Hrvatskog dragovoljca, a potom i u juniore i u seniore. U Hrvatskoj sam još igrao za Inter iz Zaprešića te Međimurje, a 2006. sam krenuo u Rusiju, najprije u Amkar, pa u Lokomotiv, potom u Dinamo iz Moskve, nakratko sam bio i u španjolskoj Zaragozi, a zadnju godinu bio sam na posudbi u Mordoviji iz Saranska. U Dinamu nikad nisam igrao, ne znam otkud taj podatak u mojoj biografiji.
Mnogi su se pitali kako je tako kvalitetan igrač promakao trenerima Dinama, Hajduka, pa i mlađih reprezentativnih uzrasta.
– Moram biti objektivan i priznati da sam ja ipak igrački sazrio malo kasnije, nikad nisam bio mlada nada i talent poput nekih, no kroz rad sam izrastao u igrača kakav sam danas. Puno mi je u tome pomogao rani odlazak u inozemstvo, gdje sam se odmah morao dokazivati, naviknuti na nove ljude, običaje, jezik... Uspješno sam se prilagodio ruskom nogometu i tada je i moja karijera krenula uzlaznom putanjom.
U to vrijeme Rusija je bila novo tržište, koje se tek otvaralo.
– Ulaganja ni izbliza nisu bila kao danas kad je ruska liga uz bok najvećim europskim ligama. Vjerujem da će biti i bolja. Mnogi igrači ne vole dolaziti u Rusiju zbog zime i velikih udaljenosti između gradova, no novac igra veliku ulogu, a u ruskom nogometu se itekako dobro plaća.
Olgu zanimaju samo financije
Dujmović je upoznao šeficu Lokomotiva i prije hrvatske javnosti, baš je on Olgi Smorodskajoj nadjenuo nadimak “čelična lady”. Kontaktirali smo ga u vrijeme kad je pregovarala s čelnicima Hajduka o transferu Senijada Ibričića.
– Imala je taj pedigre žene čvrste ruke, zato sam tada i rekao da je poput “čelične lady” iako je u Rusiji ne zovu i ne doživljavaju tako. Ona je žena koja jako dobro razumije nogomet, napravila je puno dobrog posla u CSKA, kako u nogometu, tako i u košarci, postavila je klub na zdrave noge i to je htjela prekopirati i u Lokomotivu u kojem sam ja igrao. Htjela je popraviti klupski budžet i bez razmišljanja me prodala, nije ju zanimalo je li to bilo dobro za momčad ili ne. S obzirom na to da je i meni to odgovaralo, brzo smo se dogovorili, tako da me za nju vežu sasvim lijepa iskustva – nasmijao se Dujmović, no nakon sljedećeg pitanja o oproštaju od reprezentacije, brzo se uozbiljio.
– Po svemu sudeći to je za mene završena priča. Nije da sam ja tako izabrao, tako je ispalo. Bio sam kolateralna žrtva svega što se događalo. Bilo je i nešto lošijih rezultata, otišao je Slaven Bilić... Znao sam da sam mnogima bio velika nepoznanica kad me pozvao, no proveo sam u reprezentaciji dvije prekrasne godine, bio sam i na EP-u i sve u svemu sam zadovoljan. Znao sam da ću, ode li Slaven koji je imao puno povjerenje u mene, vjerojatno otići i ja. Bio sam spreman na to. Dolaskom novog izbornika došlo je do nekakve promjene generacija. Nisam baš očekivao cvijeće i oproštajnu utakmicu, jer nisam ja od onih koji su odigrali stotinjak utakmica poput nekih drugih. Podsvjesno sam znao što će se dogoditi, tako da me i nije previše iznenadilo.