Donosimo pregled političkih i vojnih dužnosnika iz vremena Oluje:
Republika Hrvatska
Franjo Tuđman (Veliko Trgovišće, 14. svibnja 1922. – Zagreb, 10. prosinca 1999.), predsjednik Republike Hrvatske i vrhovni zapovjednik Oružanih snaga RH.
Bio je povjesničar, akademik HAZU, državnik, prvi predsjednik suverene i samostalne Republike Hrvatske i vrhovnik Hrvatske vojske. Nakon Oluje ostvario i mirnu reintegraciju hrvatskog Podunavlja. Pokopan na Mirogoju.
VIDEO Spektakl na proslavi Oluje: MiG-ovi i F-16 na preletu iznad kninske tvrđave
Snimio: Frane Šarić
Gojko Šušak (Široki Brijeg, 16. ožujka 1945. – Zagreb, 3. svibnja 1998.), ministar obrane Republike Hrvatske.
Dužnost ministra obrane Republike Hrvatske obnašao je od 18. rujna 1991. do svoje smrti. Bio je jedan od najbližih suradnika predsjednika Franje Tuđmana. Posmrtno mu je dodijeljen čin pričuvnog stožernog generala. Pokopan na Mirogoju.
Zvonimir Červenko (Prijepolje, 13. studeni 1926. – Zagreb, 17. veljače 2001.), načelnik Glavnog stožera Oružanih snaga Republike Hrvatske; general zbora.
Neposredno prije Oluje 15. srpnja 1995. imenovan za načelnika Glavnog stožera OSRH naslijedivši stožernog generala Janka Bobetka. Na dužnosti načelnika bio je do 16. studenoga 1996., kada je umirovljen. Bio je zastupnik u Županijskom domu Hrvatskog sabora. Godine 2000. promaknut u čin stožernog generala. Pokopan na Mirogoju.
Pavao Miljavac (Maletići, općina Netretić, 3. travnja 1953.), pomoćnik načelnika Glavnog stožera OS RH; general-bojnik. Od 20. svibnja 1994. general-bojnik, a 12. ožujka 1996.
VIDEO Predsjednica odlikovala Gotovinu i Markača
Promaknut u čin general-pukovnika kada je preuzeo i dužnost zamjenika načelnika Glavnog stožera. Za načelnika Glavnog stožera OS RH imenovan je od 16. studenoga 1996. Od 14. listopada 1998. do 27. siječnja 2000. obnašao je dužnost ministra obrane. U čin generala zbora promaknut 20. siječnja 2000. Bio je saborski zastupnik HDZ-a, neko vrijeme bio je član Demokratskog centra, a od 2013. predsjednik je Hrvatskoga generalskog zbora. Član je Vijeća za domovinsku sigurnost predsjednice RH.
Vinko Vrbanac (Savski Dol, općina Čaglin, 2. listopada 1947.), načelnik Operativne uprave Glavnog stožera OSRH; general-bojnik.
Nakon neuspješne operacije Una, koja je počela i završila uz velike gubitke 18. rujna 1995. godine, označen suodgovornim za lošu pripremu i smijenjen s dužnosti. Umirovljen odlukom predsjednika Republike 19. travnja 1996. godine.
Davor Domazet Lošo (Sinj, 1. svibnja 1948.), načelnik Obavještajne uprave Glavnog stožera OS RH; kontraadmiral.
Nakon Oluje ostaje u Glavnom stožeru na istoj dužnosti, do 16. studenoga 1998. kada je imenovan za zamjenika načelnika Glavnog stožera. Načelnik Glavnog stožera OS RH od 14. listopada 1998. do 10. ožujka 2000. Viceadmiral od 28. svibnja 1998., admiral od 10. ožujka 2000. Umirovljen 28. rujna 2000. nakon pisma ratnih zapovjednika javnosti. Publicist, vojni analitičar.
VIDEO Svi su u Kninu htjeli pozdraviti Dalića
Imra Agotić (Gorjani, 12. siječnja 1943. – Zagreb, 18. ožujka 2012.), zapovjednik Hrvatskog ratnog zrakoplovstva; general-bojnik.
Dužnost zapovjednika HRZ-a obnaša od 12. prosinca 1991. do 11. ožujka 1996., kada je imenovan za pomoćnika načelnika Glavnog stožera OSRH za HRZ. Na toj je funkciji bio do 18. veljače 2000., kada ga predsjednik Stjepan Mesić imenuje svojim savjetnikom za obranu i vojna pitanja. Tu dužnost obnaša do 1. veljače 2003., kada je imenovan za savjetnika predsjednika Republike za nacionalnu sigurnost, što je do 28. ožujka 2005. U čin generala zbora promaknut 30. prosinca 2002., kada je i umirovljen. Svjedočio je u procesu protiv Slobodana Miloševića u Haagu. Pokopan na Mirogoju.
Ivan Tolj (Blatnica, Čitluk, BiH, 17. siječnja 1954.), načelnik Političke uprave Glavnog stožera OS RH, general-bojnik.
Nakon Oluje bio je načelnik do 30. lipnja 1998., kada je imenovan za pomoćnika ministra obrane za odnose s javnošću i informiranje. Razriješen je dužnosti 29. veljače 2000. te radi u Ratnoj školi “Ban Josip Jelačić” do 23. prosinca 2002., kada je umirovljen. Aktivan je u Hrvatskom generalskom zboru.
Luka Džanko (Perković, 23. kolovoza 1945.), zapovjednik Zbornog područja Bjelovar; general-bojnik.
Zapovijedao je operativnim pravcem Hrvatska Kostajnica, koji je bio u zoni odgovornosti generala Petra Stipetića. Umirovljen je 19. travnja 1996. godine.
Ivan Basarac (Sombor, Vojvodina, 25. kolovoza 1946. – Ozalj, 6. lipnja 2007.), zapovjednik Zbornog područja Zagreb; general-bojnik.
Do 5. kolovoza 1995. zapovijedao snagama koje su oslobađale Banovinu. Pomoćnik načelnika Glavnog stožera OSRH od 28. kolovoza 1995. do 30. rujna 1998., kada je umirovljen. U svibnju 1998. promaknut je u čin general-pukovnika.
Petar Stipetić (Ogulin, 24. listopada 1937. – Zagreb, 14. ožujka 2018.), Pomoćnik načelnika GS OS RH; general-pukovnik.
U Oluji od 5. kolovoza preuzeo je zapovijedanje sektorom Sjever te uspješno završio svoj dio zadaća, što je kulminiralo 8. kolovoza predajom 21. kordunskog korpusa. Od 22. siječnja 1999. obnaša dužnost pomoćnika načelnika GS OSRH za kopnenu vojsku, a od 10. ožujka 2000. načelnik je Glavnog stožera OSRH. Umirovljen je 30. prosinca 2002. Od veljače 2003. do ožujka 2005. bio je savjetnik predsjednika Republike za obranu i vojna pitanja. U čin generala zbora promaknut je 2000., a u čin stožernog generala 2002. godine. Pokopan na Mirogoju.
Tri borbena aviona F-16 Barak Izraelskog ratnog zrakoplovstva sletjela na Pleso:
Miljenko Crnjac (Pavlovci, 5. rujna 1960.), zapovjednik Zbornog područja Karlovac; general-bojnik.
Od 1996. do 1998. bio je pročelnik Vojnog kabineta predsjednika Republike, a potom je imenovan za zapovjednika V. zbornog područja Pazin. Na toj dužnosti ostaje do odlaska na školovanje u Ratnu školu OSRH, koju završava 2000. Umirovljen je u travnju 2001. U čin general-pukovnika promaknut je 1996. godine.
Marijan Mareković (Sesvetski Kraljevec, 6. listopada 1959.), pomoćnik načelnika Glavnog stožera; general-bojnik.
U vrijeme Oluje zapovjednik je smjera Zapad i Sjever te zapovjednik IZM-a GS OS, odgovoran za spajanje sa snagama Armije BiH. U sljedeće četiri godine bio je zapovjednik Zbornog područja Zagreb i I. zbornog područja Karlovac, a potom pomoćnik ministra obrane za upravljanje osobljem, zapovjednik Hrvatske kopnene vojske te, do 30. lipnja 2012., glavni inspektor obrane. Promaknut u čin general-pukovnika 2000. Nakon umirovljenja vodi tvrtku Pleter usluge, nastalu izdvajanjem tih djelatnosti iz Ministarstva obrane. Član je Vijeća za domovinsku sigurnost predsjednice RH.
Mirko Norac (Otok kod Sinja, 19. rujna 1967.), zapovjednik Zbornog područja Gospić; stožerni brigadir.
Bio je zapovjednik zbornih područja Knin i Đakovo. Umirovljen 28. rujna 2000. nakon pisma 12 zapovjednika javnosti. Godine 2003. osuđen je na 12 godina zatvora zbog kaznenog djela protiv čovječnosti i međunarodnog prava te ratnog zločina protiv civilnog stanovništva počinjenog u listopadu 1991. u Gospiću, a 2008. na 6 godina zatvora po zapovjednoj odgovornosti za zločine u Medačkom džepu 1993. Vrhovni sud RH objedinio je obje kazne i izrekao jedinstvenu od 12 godina. Godine 2010. oduzet mu je čin general-bojnika, u koji je promaknut 1995. Poslije odsluženja kazne u privatnom je poduzetništvu i vlasnik je zaštitarske tvrtke Noky Security.
Mladen Markač (Đurđevac, 8. svibnja 1955.), zapovjednik Specijalne policije.
Godine 1996. izabran je za zastupnika u Hrvatskom saboru na listi HDZ-a, a istovremeno je bio imenovan specijalnim savjetnikom ministra za specijalnu policiju. Bio je i pomoćnik ministra unutarnjih poslova, a umirovljen 2001. Godine 1992. dodijeljen mu je čin pričuvnog general-bojnika, a 1995. promaknut je u čin pričuvnog general-pukovnika. U ožujku 2004. Haaški sud podigao je optužnicu protiv njega, Ante Gotovine i Ivana Čermaka zbog ratnih zločina tijekom Oluje. Odmah se stavio na raspolaganje sudu te mu je omogućena obrana sa slobode, uz kućni pritvor. Nesretni lov na veprove vraća ga u pritvor. Godine 2011. nepravomoćno je osuđen na 18 godina zatvora, a 2012. na drugom stupnju, zajedno s Gotovinom, oslobođen. Član je Vijeća za domovinsku sigurnost predsjednice RH.
Ante Gotovina (Tkon na otoku Pašmanu, 12. listopada 1955.), zapovjednik Zbornog područja Split; general-bojnik.
Nakon Oluje, u drugoj polovici 1995., imenovan je glavnim zapovjednikom združenih snaga HV-a i HVO-a u operaciji Maestral, kada je potpuno razbijena vojska bosanskih Srba, a hrvatske su snage došle na 23 kilometra od Banje Luke. Promaknut u čin general-pukovnika 29. srpnja 1995., a u ožujku 1996. imenovan glavnim inspektorom obrane. Zbog otvorenog pisma javnosti 12 hrvatskih zapovjednika u kojemu je kritizirana politika nove vlasti, predsjednik Stjepan Mesić ga je umirovio 29. rujna 2000. godine. Haaški sud 2001. podiže optužnicu protiv njega, a nakon višegodišnjeg skrivanja uhićen je 2005. Nepravomoćno je osuđen na 24 godine zatvora, a drugostupanjskom presudom iz 2012. oslobođen svih optužbi i pušten na slobodu. Danas se kao poduzetnik bavi uzgojem tuna. Član je Vijeća za domovinsku sigurnost predsjednice RH.
Hrvatska Republika Herceg-Bosna
Jadranko Prlić (Đakovo, 10. lipnja 1959.), predsjednik Vlade HR Herceg-Bosne.
Bio je predsjednik Vlade HR Herceg-Bosne, zamjenik predsjednika Vlade Federacije BiH, ministar vanjskih poslova BiH. U studenom 2017. u Haagu pravomoćno osuđen na 25 godina zatvora zbog odgovornosti za zločine nad bošnjačkim stanovništvom.
Krešimir Zubak (Doboj, 25. siječnja 1947.), predsjednik Herceg-Bosne i predsjednik Federacije BiH.
Predsjednik Herceg-Bosne bio je od 4. travnja 1994. do 14. kolovoza 1996., a prvi predsjednik Federacije BiH od 31. svibnja 1994. do 18. ožujka 1997. Bio je i prvi hrvatski član Predsjedništva BiH, potom ministar za ljudska prava i izbjeglice BiH.
Tihomir Blaškić (Brestovsko, općina Kiseljak, BiH, 2. studenog 1960.), načelnik Stožera Hrvatskog vijeća obrane; general-bojnik.
General HVO-a i HV-a. Dužnost načelnika Stožera HVO-a obnašao do 2. prosinca 1995. Bio je optužen po zapovjednoj odgovornosti za zločine nad Bošnjacima, Haagu se predao 1996., a 2000. osuđen je na 45 godina zatvora. Žalbeno vijeće skratilo mu je kaznu na devet godina te je pušten iz zatvora 2. kolovoza 2004. Radi kao menadžer u informatičkoj tvrtki.
Republika Srpska Krajina
Milan Martić (Martići pokraj Knina, 18. studenoga 1954.), predsjednik RSK.
Nakon Oluje optužen na Haaškom sudu u 19 točaka za zločine protiv čovječnosti i kršenje običaja i zakona ratovanja. Optužnica ga je teretila da je od kolovoza 1991. do kolovoza 1995. kao sudionik udruženog zločinačkog pothvata planirao, zapovjedio i poticao progone, istrebljenje, ubojstva, zatvaranja, mučenja, deportacije, bezobzirna razaranja i pljačke na području Republike Hrvatske i BiH. Predao se Haagu 15. svibnja 2002., a 12. lipnja 2007. osuđen na 35 godina zatvora. Kaznu služi u zatvoru u Estoniji.
Milan Babić (Kukar kod Sinja, 26. veljače 1956. – Haag, 5. ožujka 2006.), predsjednik vlade RSK.
Godine 2004. Haaški sud optužio ga je za ratne zločine počinjene na području Republike Hrvatske. Priznao krivnju, nagodio se s tužiteljstvom za kaznu manju od 13 godina zatvora. Ispričao se hrvatskom narodu te zamolio za oprost u ime svojih sunarodnjaka. Svjedočio protiv Slobodana Miloševića. U ćeliji haaškog pritvora počinio samoubojstvo 5. ožujka 2006. godine.
Mile Mrkšić (Gvozd, 20. srpnja 1947. – Lisabon, Portugal, 16. kolovoza 2015.), posljednji zapovjednik Vojske RSK; general-potpukovnik.
Haaški sud optužio ga za ubojstvo 260 osoba na Ovčari odvedenih iz bolnice u Vukovaru. Dobrovoljno se predao 2002., a 2007. osuđen je na 20 godina zatvora. Umro je 16. kolovoza 2015. od posljedica raka na odsluženju zatvorske kazne u Portugalu.
SR Jugoslavija / Srbija
Slobodan Milošević (Požarevac, Srbija, 20. kolovoza 1941. – Haag, Nizozemska, 11. ožujka 2006.), predsjednik Republike Srbije.
Nakon Oluje u Daytonu supotpisuje mirovni sporazum kojim je okončan rat u BiH. Godine 1998. u krvi guši ustanak na Kosovu, a 24. ožujka 1999. intervenira NATO te Kosovo u lipnju 1999. postaje međunarodni protektorat. Te godine Haag ga optužuje za ratne zločine na Kosovu, u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Izručen je u lipnju 2001. godine. Umro je u pritvoru Haaškog suda ne dočekavši presudu.
Momčilo Perišić (Koštunići, 22. svibnja 1944.), načelnik Generalštaba Vojske Jugoslavije; general-pukovnik.
Vojske Jugoslavije. Godine 1998 smijenjen je s dužnosti načelnika Generalštaba navodno zbog neslaganja s Miloševićom politikom prema Kosovu, nakon čega postaje jedan od oporbenih vođa te 2001. ulazi u vladu Zorana Đinđića. Predaje se Haaškom sudu 2005. nakon što je optužen za ratne zločine počinjene u Hrvatskoj i BiH. Godine 2011. osuđen jena 27 godina zatvora.
Republika Srpska
Radovan Karadžić (Petnjica, Crna Gora, 19. lipnja 1945.), predsjednik Republike Srpske.
Haaški sud optužuje ga 1995. za ratne zločine protiv Hrvata i Muslimana počinjene na teritoriju BiH za opsade Sarajeva i zbog naredbe koje su dovele do genocida u Srebrenici. Bio je u bijegu od 1996. do uhićenja u Srbiji 21. srpnja 2008. U prvostupanjskoj presudi Haaški sud osudio ga je 2016. na 40 godina zatvora.
Ratko Mladić (Božanovići, BiH, 12. ožujka 1942.), zapovjednik Vojske Republike Srpske.
Srpski general. Zbog ratnih zločina u Hrvatskoj Županijski sud u Zadru osudio ga je u odsutnosti na 20 godina zatvora. Od 1992. zapovijeda srpskim snagama u BiH, a od 1995. haaški je optuženik. U bijegu je bio od 1996. do 26. svibnja 2011., kad je uhićen u selu Lazarevu kod Zrenjanina u Srbiji. Prvostupanjskom presudom u Haagu 2017. osuđen je na doživotni zatvor.
Bosna i Hercegovina
Alija Izetbegović (Bosanski Šamac, 8. kolovoza 1925. – Sarajevo, 19. listopada 2003.), predsjednik Predsjedništva RBiH.
Na mjestu predsjednika Predsjedništva RBiH bio je do 1996., a potom prvi bošnjački član Predsjedništva BiH od 1996. do 2000. Zbog pogoršanja zdravlja povlači se iz aktivne politike 2000., no zadržava utjecaj na bošnjačku politiku. Bio je predsjednik SDA do 2001. godine.
Atif Dudaković (Orahova, BiH, 2. prosinca 1953.), zapovjednik 5. korpusa Armije BiH.
General ABiH. Na dužnosti zapovjednika 5. korpusa ABiH bio je do 1997., kad je imenovan zapovjednikom Zajedničke komande Vojske Federacije BiH. Uhićen je u travnju ove godine po nalogu Tužiteljstva BiH, a na teret mu se stavljaju ratni zločini nad srpskim civilima i srpskim ratnim zarobljenicima 1995. godine.
Autonomna Pokrajina Zapadna Bosna
Fikret Abdić (Donja Vidovska, 29. rujna 1939.), predsjednik AP Zapadne Bosne.
Operacija Oluja značila je i raspad njegove paradržave te utočište nalazi u Hrvatskoj. U srpnju 2002. osuđen je na 15 godina zatvora zbog ratnih zločina. Godine 2012. izlazi iz zatvora nakon odslužene dvije trećine kazne, a u listopadu 2016. izabran je za načelnika općine Velika Kladuša.
Kiowa i Panzer u akciji: Pogledajte spektakularnu vojnu vježbu u Slunju:
Velika hvala našim opnčarima na ne prihvaćnju Z4!