Franjo Tuđman i Gojko Šušak, kažu očevici, kod upoznavanja 1989. u Kanadi odmah su “kliknuli”, da bi sljedećih desetak godina bili najveći prijatelji. Njih dvojica u praksi su simbolizirala ono što im je bio glavni životni cilj – stvaranje hrvatske nacionalne države u kojoj bi živjeli međusobno izmireni sinovi ustaša i partizana. Povijesno izmirenje Hrvata, međutim, cilj je koji ni do danas nije dostignut, no pokazalo se, Hrvatska je imala veliku sreću da ju je u devedesetima vodio ovaj politički dvojac. Šušak je predstavljao onu iz Jugoslavije izbjeglu političku emigraciju, a Tuđman je bio bivši partizanski general, na kraju proganjan u Titovu režimu kao hrvatski nacionalist.
Njih su dvojica, a Šušak je nakon Tuđmana definitivno bio drugi po značaju političar zaslužan za stvaranje nove hrvatske države, pokazala da je u Hrvatskoj moguća takva politička nacionalna “legura”, no, nažalost, mnogi kasnije nisu mogli ili nisu željeli razumjeti to iskovano novo nacionalno zajedništvo Hrvata. Tuđmanu je Šušak postao važan kad je kao ugledni emigrant smirio predstavnike radikalne hrvatske emigracije izjavom o Tuđmanu: “Ovo je čovjek kojega ja mogu slijediti, on će napraviti hrvatsku državu.” Kada se stvar “lomila”, dobro se bio snašao i sam Tuđman jer je hrvatskim radikalima tada u Kanadi i SAD-u u brk kazao da ne priznaje nikome od njih da vole Hrvatsku više od njega.
Mesić je 2000. skupio više glasova od Tuđmana 1997.:
Htjeli preimenovati aveniju
Sa Šuškom je Tuđman pobijedio i agresiju Srbije i JNA na Hrvatsku, no onda ga je 1998. Šušak napustio jer je kobna bolest bila jača. Nakon Šuškove smrti Tuđman više nije bio isti, a ubrzo je i sam, krajem 1999. umro. Dvadeset godina nakon smrti Šuškova pozicija u novijoj hrvatskoj povijesti još nije dobila zasluženu poziciju, no bolja je nego prije nekoliko godina kada su razne nevladine udruge poput Documente, Centra za mirovne studije i sl. tražile da se preimenuje i Avenija Gojka Šuška u zagrebačkoj Dubravi i vrati ime Avenija izviđača. Na pogrebu 1998. bio mu je bivši ministar obrane SAD-a William Perry, koji je sa Šuškom tijekom rata bio organizirao uvježbavanje časnika Hrvatske vojske za napadne operacije (MPRI program), a na pogrebu se od njega oprostio parafrazirajući Shakespearea: “Otišao je čovjek, takva više nećemo vidjeti.” Svjedoci tog doba kažu da generali koji su u ratu preuzeli zapovijedanje gardijskim brigadama ne bi to bili u prilici učiniti da ih nije podupro Šušak jer je postojao snažan otpor krugova koji su došli iz JNA. Ivić Pašalić, bivši savjetnik Tuđmana, siguran je da se, primjerice, Ante Gotovina ne bi mogao uopće afirmirati kao vojskovođa da nije bilo Šuška.
Uz Šuška iz Kanade se 1990. bila vratila i cijela njegova obitelj, supruga Đurđa, kćeri Katarina i Jelena te sin Tomislav. Kasnije su neka od djece objašnjavala da im je taj prijelaz iz rodne Kanade u Hrvatsku teško pao. Gojko (podrijetlom iz Širokog Brijega) i Đurđa (iz Ozlja) vjenčali su se 1973. u Kanadi gdje je Đurđa radila kao socijalna radnica. Po povratku u Hrvatsku zaposlena je u tajnoj službi, u HIS-u, gdje je bila šefica kadrovske službe. Nakon što je HDZ izgubio vlast na izborima 2000., Đurđa Šušak je smijenjena i umirovljena. Stanuje još uvijek u prostranoj polovici kuće na Šalati u Zagrebu (prvi susjed bila je obitelj Milutina Baltića, visokorangiranog partijskog rukovodioca iz komunizma). Kuća je otkupljena nakon Šuškove smrti, a Đurđa živi povučeno i najviše se bavi unucima. Dvoje mlađe djece, Jelena (37 godina) te Tomislav Franjo (32), prošlo je alternativno i umjetničko razdoblje u djetinjstvu. Jelena je obožavala motore, sada je poznata grafička dizajnerica i ima jedno dijete. Tomislav se oženio 2016. dizajnericom Majom, a od mladosti je svirao bas-gitaru i pjevao u raznim bendovima poput Kinokluba. Kasnije je završio u popularnom bendu Vatra.
Politički angažirana Katarina
Najstarija kći Katarina (44) jedina je od djece naslijedila strast za politički angažman. Kao uspješna pravnica radila je u jednom osiguravajućem društvu, no kada je počela sudska haaška epopeja oko generala Ante Gotovine, 2006. godine postaje šefica zagrebačkog ureda obrane generala Gotovine. Vodila je ured s 40-ak djelatnika, pravnika, istražitelja koji su radili u dvije smjene šest godina i odigrala je vrlo važnu ulogu povezujući američke odvjetnike s hrvatskom pravnom legislaturom. Ona se 1999. udala za brigadira HV-a Antu Filipovića te, dok nije postala šefica ureda Gotovinine obrane, rodila dvoje djece. Nakon 2012. rodila je još troje djece i ima četiri djevojčice i dječaka. Katarina Šušak Filipović i suprug Ante sada vode vlastitu marketinšku tvrtku.
Tragedija ove zemlje nije što mladi odlaze, nego što antifašisti ne odlaze nego gnoje po internetu.