Edija Mišića izdao je dres Milana koji je bacio u ruksaku

Edi Mišić, optužen da je u ljeto 2012. na Marjanu ubio meksičku turisticu Selenu Margaritu Graciano Macedo (31), tijekom cijelog suđenja nije rekao ni riječ. Povremeno je izgledao potpuno nezainteresirano dok su vještaci opisivali zvjerstvo koje je počinio zaskočivši turisticu dok se šetala.

Za Edija Mišić, tada 29-godišnjeg konobara, kolege kažu da je osobenjak, šutljiv i povučen tip, nije se družio ni s kim, vježbao je i svakodnevno trčao. Zločin je isplanirao. Toga poslijepodneva, 22. kolovoza, na trčanje na Marjan krenuo je specijalno opremljen: u ruksak je uz sendviče, ručnik i dres svog omiljenog kluba Milana, stavio ljepljivu traku i kuhinjski nož iz majčinog kućnog kompleta.

Selena Macedo u ruke ubojici, koji je bio u potrazi za žrtvom, ušetala je posve slučajno. Tog dana doputovala je u Split s bratom Emanuelom. Šetali su se po Marjanu i fotografirali grad, Emanuel se otišao odmarati, a ona je nastavila sama. Nedaleko od najvišeg marjanskog vrha Telegrin zaskočio ju je ubojica. Ljepljivom trakom vezao joj usta i ruke, odnio je do zidića, skinuo joj gaćice i prerezao vrat kuhinjskim nožem. Njezino tijelo bacio je u procjep između stijena i prekrio ga granjem, kamenjem i lišćem.

Psihoza u gradu

Kada se nije vratila, brat je alarmirao policiju. Potraga je trajala tri dana, za to vrijeme Edi Mišić i dalje je trčao na Marjanu.

Nakon pronalaska tijela mlade žene zavladala je prava psihoza u gradu, Marjan je bio sablasno pust, u gradu su rasprodani sprejevi za samoobranu. Potraga za monstrumom koji ju je ubio trajala je do 4. listopada iako je ostavio brojne tragove. Nedaleko od Selenina tijela pronađen je zakopani ruksak, u njemu Milanov dres natopljen Seleninom krvlju, njezin fotoaparat, nož kojim je ubijena i ljepljiva traka. Sve je bilo puno DNK ubojice kojega istražitelji nisu imali s čim usporediti, nije bio evidentiran. Na samotnjaka koji trči po Marjanu nisu imali razloga sumnjati. Međutim, njegovi ukućani jesu.

Edijev otac Branko kazao je na sudu da je, kada je u medijima objavljena slika dresa Milana, pitao sina zna li što o tome. Edi, pasionirani navijač kluba sa 20-ak njihovih dresova, ocu je odgovorio: "Što ti pada na pamet?!" Pitao ga je još jednom, a kada je ponovio da nema veze s tim dresom, nije više pitao.

– Ne mogu vjerovati da je to moj sin uradio, a ako jest, onda to pripisujem pomračenu umu – istaknuo je u svom iskazu Mišićev otac koji je utjehu našao u vjeri.

Odlučio iskaz vještakinje

Još je netko prepoznao Milanov dres s natpisom Real i brojem 5 i dojavio policiji koja je konačno u rukama imala ubojicu. DNK se poklapao, u kompletu kuhinjskih noževa nedostajao je onaj iz ruksaka. Mišić je dobio 15 godina zatvora iako je tužiteljstvo tražilo 40. Nedvojbeno je utvrđeno da je on ubojica, ali nije dokazano da je riječ o okrutnom ubojstvu za koje je propisana kazna dugotrajnog zatvora. Iako je dr. Marija Definis Gojanović, jedna od najiskusnijih hrvatskih patologinja, posvjedočila da u 20 godina prakse nije vidjela drastičniji slučaj ubojstva, upravo ga je njezino svjedočenje spasilo kazne dugogodišnjeg zatvora. Na razočarenje svih, a najviše Selenine obitelji, ubojstvo je okarakterizirano kao obično za koje je maksimalna predviđena kazna 15 godina zatvora, koliko je Mišić i dobio. Presudan je bio hematom na djevojčinu vratu.

– Krvni podljevi nastaju samo za života. Ozljeda je mogla nastati i dok je Mišić pritiskao to mjesto dok je rezao vrat – rekla je vještakinja. Prisnažila je kako jak pritisak može dovesti do gubitka svijesti, što znači da u trenutku smrti nije bila u stanju šoka. Unatoč oblinom krvarenju te zamalo dekapitaciji, tužiteljstvo nije uspjelo dokazati da je riječ o osobito podmuklom i teškom ubojstvu.

Mišićevu kaznu potvrdio je i Vrhovni sud.

>> Nije se doznalo tko je naručio likvidaciju Ive Pukanića

>> Poremećeni ubojice koji se nisu kajali ni žalili žrtve

>> Ispalili majci dva hica u glavu i zatim je bacili u septičku jamu

>> Ni do danas nije otkriveno tko je ubio vlasnika Montmontaže