Ekonomski stručnjak: 'Glavna prepreka ekonomskom rastu idućih godina bit će manjak radne snage'

Inflacija nam je nekako glavna tema. Hrvatska je druga najgora zemlja po stopi inflacije u eurozoni. Kako to tumačite?

Pogledate li u prvom valu, u prvom naletu inflacije, mogli smo pronaći krivca. To je bio prije svega zastoj u opskrbi nakon krize. Na kraju pandemije, nakon zatvaranja nabavnih lanaca iz azijskih zemalja nije bilo dovoljno robe, a novca je bilo na tržištu. Govorim o cijelom tržištu Europske unije, a posebno o tržištu Ekonomske i monetarne unije. Dakle, u tom prvom valu, pojednostavljeno, inflacija je uvijek monetarni fenomen kada kućanstva imaju na raspolaganju novac od dohotka i ljudi su spremni taj novac potrošiti. Naravno, ako imate manjak robe, a višak novca, cijene rastu i to se dogodilo te 2021. godine nakon pada ekonomske aktivnosti u 2020. Naglo otvaranje tržišta izazvalo je glad potrošača za robom. Jednostavno, potrošači su odlučili da će sada trošiti, a na tržištu nije bilo robe. Nakon toga je uslijedila agresija Rusije na Ukrajinu i tu su se stvorili strahovi da neće biti dovoljno energenata, da neće biti dovoljno ukrajinskih žitarica i ruskog umjetnog mineralnog gnojiva. I to je podiglo cijene energenata, prije svega nafte i plina. 

To se dogodilo početkom 2022. godine. Tada smo znali krivce. Slično se dogodilo sedamdesetih u vrijeme tzv. jomkipurskog rata između Egipta i Izraela. Arapske zemlje odlučile su bojkotirati zapadne zemlje u isporuci nafte pa je njena cijena naglo skočila, tako je bilo i početkom 2022. godine. Tada smo znali, mogli smo reći, krivac je rat, agresija Rusije na Ukrajinu. To su krivci. Međutim, u drugoj rundi inflacije, ona postaje endogena, postaje domaća. U takvoj situaciji zapravo je teško pronaći krivca. Ovih dana čujemo da su krivi oni koji su pohlepni, da su krive banke, da su krivi trgovački lanci, ali to sve jednostavno nije točno. Činjenica je da su potrošači spremni potrošiti. 

VIDEO Ekonomist Damir Novotny o inflaciji u Hrvatskoj

Tko je onda krivac?

Nema krivca, postoji raspoloženje potrošača da troše. I u Hrvatskoj vidimo veliki rast potrošnje u srpnju ove godine u odnosu na prošlu. Potrošači imaju novca i ne žele ga čuvati. Statistika pokazuje da kućanstva troše više, ne govorim o ekstremima, hiperbogata kućanstva zapravo manje troše od srednjeg dijela društva. Jako velika potrošnja bila je u srpnju. Kada kućanstva troše, cijene rastu. To je normalno ponašanje potrošača. Psihologija je odigrala svoje. Hajde, dobro, ja vidim da će mi Vlada nešto tu pomoći pa ću ipak potrošiti onoliko koliko imam dohotka. S druge strane, bilo je nedovoljno hrane. Hrvatska je poznata po tome da nema dovoljno hrane, pogotovo u turističkoj sezoni kad odjednom krene 10 milijuna ljudi u Hrvatsku, kad počne potražnja za svim mogućim robama od hrane do deterdženta, od zubne paste do ne znam čega, a nemate dovoljno. Trgovci kažu: "Ja ću to iskoristiti." Iznajmljivači kažu: "U redu, podići ću cijene."  

Potrošači reagiraju različito. Ljetna je sezona, kao što znamo, kako u ljubavi tako i u potrošnji. Uvijek smo nekako mekši, skloniji potrošnji jer dođemo na more i kažemo: "Dobro, uštedio sam pa ću potrošiti." Na sličan način Hrvati se ponašaju kad odu na zimovanje u siječnju u Austriju. Taj takozvani hrvatski tjedan u Austriji, kad su cijene najviše. Ne idu na kraju sezone, nego idu baš u špici sezone i naravno da plaćaju vrlo visoke cijene svih usluga na skijaškim terenima u Austriji, Sloveniji i Francuskoj. Spremni su platiti više. I štede cijelu godinu da bi trošili tih tjedan dana. Dakle, radi se o ponašanju potrošača, prije svega o socijalnoj psihologiji protiv koje se zapravo ekonomisti teško mogu boriti, iako mi to izučavamo i znamo o čemu se radi. Ali vrlo je teško ta očekivanja sada suspregnuti i reći: nemojte trošiti!

Znači, ljudi imaju akumuliranog novca, žele potrošiti. I plaće su rasle od 2020. htjeli mi to priznati ili ne, a treći je faktor to da je kod nas jako visoka razina sive ekonomije gdje se kreira cijeli niz dohodaka koje mi ne vidimo, a on se akumulira. Po tom pitanju Vlada nije učinila ništa u posljednjih 10 do 20 godina. Novije istraživanje koje je provelo sveučilište u Linzu, austrijsko sveučilište u Vinici, pokazalo je da Hrvatska, uz Tursku i Srbiju, ima najvišu razinu sive ekonomije. Bruto domaći proizvod čak 28 posto, Turska 32 posto. Recimo, usporedbe radi, Slovenija je na 11 posto, Austrija na 6 posto. Dakle, mi imamo izrazito visoku razinu sive ekonomije.

VEZANI ČLANCI 

I građani svjedoče kako rastu cijene u trgovinama. U čemu je tu problem? Jesu li problem marže ili...

Ponavljam, bilo bi jednostavno osuditi trgovce da su marže problem, no to je kompleksnije pitanje. S jedne strane u prvom valu troškovi su doista bili viši i proizvođači su morali ugraditi te troškove u cijene. Nakon agresije Rusije na Ukrajinu naglo su se povećale cijene pšenice. Jednostavno su postojala očekivanja da pšenice neće biti. I kupci su bili spremni platiti trostruko višu cijenu pšenice i svih primarnih poljoprivrednih proizvoda. Strah je učinio svoje jer se vjerovalo da će Rusija i Ukrajina jednostavno prestati isporučivati te primarne poljoprivredne proizvode u dovoljnim količinama uz euro. Međutim, to se ipak nije dogodilo. Došlo je do dramatičnih promjena i cijena pšenice je pala.

Inflacija je fenomen koji je poznat i mi ga istražujemo. U ekonomiji 300 godina postoji literatura o inflaciji. Otkad se ekonomska znanost počela razvijati, znamo da je to uvijek i svugdje novčani fenomen. Monetarni fenomen – višak novca.

Sada je nešto drukčije jer Europska središnja banka – a Hrvatska je članica  europskog monetarnog prostora – zaoštrava monetarnu politiku. Ona će pokušati smanjiti količinu eura u opticaju podizanjem kamatnih stopa. Međutim, neće to naglo učiniti zbog straha da ne dođe do recesije, tj. do naglog pada ekonomske aktivnosti, do naglog smanjivanja broja radnih mjesta. Već sada vidimo da ta strategija Europske središnje banke i američkih središnjih banaka funkcionira tako da su stope rasta cijena ipak počele padati.

U nekim zemljama poput Hrvatske i Slovačke to nije uspjelo jer su Vlade veliki dobitnici u inflaciji, proračuni su rasli, a najveći  su gubitnici potrošači i štediše. I zbog toga je inflacija opasan fenomen protiv kojeg se moramo boriti. I sad imate tu Vladine prihode koji rastu. Što Vlada, što političari rade? Imamo viška novca, sjednu tri Vladina ministra, podijele novac, dijele ga neselektivno i naprave zapravo više štete nego koristi, zapravo potaknu inflaciju.

Kako bi to izgledalo da vi sada kontrolirate svaki proizvod, istražujete kako je njegova cijena nastala, to nije moguće. U konačnici moramo mi, potrošači, presuditi. Neka se ne naljute gradonačelnik Dubrovnika i Dubrovčani, ali ja u taj grad ne odlazim. Jer ne želim plaćati tako visoku cijenu njihovih turističkih usluga, a smatram da ne vrijede toliko. Nama je danas sve lako dostupno, skoknemo u Italiju, Grčku, koja, recimo, nije imala tako veliku inflaciju ovo ljeto. Očito se nisu usudili tako naglo dići cijene. A to se kod nas dogodilo. Računalo se da će ovo ljeto nahrupiti velik broj turista u Hrvatsku, što se i dogodilo, a cijene su naglo porasle. Ali zato su izostali neki od turista koji su nam inače tradicionalno dobri gosti. Nema Talijana, koji su nam inače bili vjerni, nema baš Čeha, a sve je manje i Nijemaca, kod njih se jako brzo proširi vijest ako smatraju da ih netko želi prevariti s cijenama. Da se razumijemo, turist će platiti visoku cijenu, ali kvaliteta mora biti odgovarajuća. A to je, čini se, kod nas ove godine izostalo. 

Spominjali ste već energente. Vlada je već regulirala neke cijene. Koji još alati postoje?

Nadam se da više neće intervenirati u cijene. Hrvatska je jedna od rijetkih europskih vlada koja je direktno intervenirala u cijene, a u tržišno orijentiranoj ekonomiji Vlada se nema što miješati u cijene. Tržišni mehanizam mora definirati u konačnici cijene. Što Vlade mogu učiniti? Mogu smanjiti poreze, što je Hrvatska djelomično učinila, a ipak nije do kraja, bojeći se da će nedostajati prihoda u državnom proračunu. 

Ograničavanje cijena, dakle horizontalna mjera, znači da ja zapravo pomažem i onima koji ne mogu platiti, ali i onima koji mogu platiti. Pa zašto bih ja pomagao iz državnog proračuna kao porezni obveznik onima koji imaju skupe automobile? Ne isključujem ni sebe. Te mjere nisu dobre. Rezultat mjera je taj da potrošači i poduzetnici ne razmišljaju uopće da smanje svoju potrošnju. Dakle, Vlada intervenira, ali cijene, nažalost, ostaju na visokoj razini.

Dakle, Vlada je opet najavila u rujnu da priprema novi paket mjera, ovaj put za najugroženije građane. Možete li pretpostaviti što bi to bilo?

Pa ja se nadam da će Vlada slijediti preporuke Europske komisije i da će prekinuti s horizontalnim mjerama i da će doista ići prema vertikalnim mjerama koje će doći do onih segmenata tržišta, društvenih skupina koje ne mogu izdržati visoke cijene, prije svega energije. Međutim, nevolja je u tome što Hrvatska još uvijek nema jasnu društvenu stratifikaciju. Mi, zapravo, ne znamo koja su to kućanstva siromašna, a koja su bogata, zbog toga što u Hrvatskoj postoji izraženi fenomen bogatih siromaha. Dakle, ljudi koji imaju male plaće i male mirovine, a raspolažu velikom imovinom.

VEZANI ČLANCI 

Kako bi te nove mjere koje će Vlada donijeti  mogle utjecati na cjelokupno gospodarstvo?

Moram reći da unatoč inflaciji, unatoč općoj histeriji oko rasta cijena, ja nisam tako veliki protivnik toga. U jednom trenutku cijene će se stabilizirati, izravnati s prihodima kućanstava i inflacija će se sama po sebi zaustaviti. Barem se tome nadamo. Samo neka se Vlada makne od toga. Znači gospodarstvo nam nije nikad bilo u boljoj situaciji, jer potrošnja je jako visoka, ali se ne investira. Ono što zabrinjava jest da pada izvoz jer su narudžbe iz inozemstva manje, osobito s njemačkog tržišta jer je tamo trenutačno stagnacija. Moramo jako biti oprezni. I tu upućujem i novinare i urednike da se ne igraju s pojmom da je Njemačka u recesiji, ona je u stagnaciji, ali neće biti u recesiji. Domaća ekonomija u solidnom je stanju. Investicije rastu jer se  koristimo Europskim fondovima. Obnova će imati pozitivan učinak na građevinski sektor. Potrošnja raste. Glavna prepreka ekonomskom rastu idućih godina bit će manjak radne snage. 

Irska, kada se našla u tom problemu, otvorila je svoje granice i privukla talente iz cijelog svijeta, uključujući hrvatske. Hrvatsko društvo vrlo se sporo mijenja, iako polako kreće s tim promjenama pa bih rekao da se stvari odvijaju relativno dobro. Ono što je problem i dalje su niske mirovine, posljedica nedovoljnog radnog staža. Međutim, oni koji danas odlaze u mirovinu ipak imaju nešto bolje mirovine i tu će se polako stvoriti jedna zdravija ekonomska struktura. 

Dakle, u kratkom roku stvari se brzo se mijenjaju i hrvatska će se ekonomija brzo promijeniti. Austrija nam je uzor, jer Austrija je stvarno stabilna ekonomija, izrazito razvijena, ima i turizma i industrije i poljoprivrede. I mogu reći da sam jako zadovoljan s tim trendom jer će se otvarati nova radna mjesta, kvalitetnija radna mjesta i od toga će moći mnogi profitirati. Ali moram naglasiti da se tu moraju dogoditi promjene u obrazovanju i obrazovnom sustavu koji danas, nažalost, ne prati te promjene. Morat će se reagirati kako bi se stvorili kadrovi za nova radna mjesta koja će se stvarati u budućnosti.

VIDEO Kći je naručila pizzu bez njezina znanja, a onda ju je dostavljač iznenadio gestom: 'Rasplakao me'