Burek je s mesom, a ostalo su pite, kažu susjedi iz BiH, a u Hrvatskom zagorju će reći: zagorski štrukli su sa slanim sirom, a sve ostalo je... nešto drugo.
– Zagorski štrukli, kao i drugi tradicionalni specijaliteti jako su važni za turizam u kojem su trendovi sve više okrenuti prema eno i gastroponudi. Nemamo more, ali turistima, uz čistu prirodu, zelenilo i toplice, možemo ponuditi kvalitetnu hranu i vino – kaže Matija Gulija, predsjednik udruge Tradicija Zagorja, čiji je slogan “Pozabil ne bum nigdar”.
Pokrenuli su zaštitu zagorskih štrukli i lani od Ministarstva poljoprivrede dobili 65.000 kuna za izradu dokumentacije koja je potrebna za pokretanje postupka, specifikacija i istraživanje tržišta.
– Priprema je dokumentacije pri kraju i trebali bismo u srpnju i službeno predati zahtjev za registraciju naziva “zagorski štrukli” i dobivanje oznake zemljopisnog podrijetla – objašnjava Gulija. Očekuju li zavrzlame kakve su bile oko terana, varaždinskog zelja i kobasica? Neće valjda susjedi Slovenci i tu zakomplicirati...
Nema tu jabuka, marelica, višanja... Kao što je burek jedino s mesom, tako su i pravi štrukli isključivo sa slanim sirom, kažu u Zagorju
– Sve je moguće. I kad smo radili zaštitu za mlince, pokušali smo unaprijed reagirati i vidjeti ima li tko interes za ulaganje prigovora. Tako ćemo i za štrukle. Vjerujemo da imamo tradicionalni proizvod, specifičan za naš kraj i da se takav nigdje drugdje ne radi. Nešto donekle slično postoji Sloveniji, gdje specijalitet zove štrukli, no on je potpuno različit u pripremi i serviranju. Zagorski su štrukli zagorski štrukli i takav proizvod sigurno nema nitko drugi - odlučno će Gulija.
Režu se na jastučiće
Rade se od vučenog tijesta koje se ručno razvlači, što je umijeće koje se generacijama prenosi u obiteljima kao svojevrsno nasljedstvo.
– To nije znanje koje ima bilo tko, treba vam umijeće i iskustvo, kao i zagorske ruke koje to znaju napraviti. Druga posebnost su sastojci u štruklima, naš zagorski kravlji sir koji se od pamtivijeka koristi te domaća jaja. Posebnost je i to što se prije pečenja režu na tzv. jastučiće, dakle na komade, što je razlika u odnosu na štrudle i sl. Osim toga, zagorski štrukli su u slanoj varijanti, ne postoje s višnjama, jabukom..., oni su sirni i slani – naglašava naš sugovornik.
Uz Međimursku i Varaždinsku, krapinsko-zagorska županija najgušće je naseljeno područje Hrvatske
Umijeće izrade prenosi se u obiteljima, najčešće s majke na kćer ili bake na unuku. Gotovo svaka zagorska hiža ima domaćicu koja zna napraviti štrukle. Raduje što i ugostiteljske škole rade na edukaciji kuhara, poput srednjih škola u Zaboku i Pregradi koje su se uključile u projekt zaštite i nastupaju na manifestacijama poput Štruklijade koja će se ove godine održati jubilarni deseti put.
U Krapinsko-zagorskoj županiji, koja zdušno radi na promociji svojih turističkih aduta, napominju da je Štruklijada županijska manifestacija čiji je osnovni cilj promocija i zaštita zagorskih štrukli, tog tradicionalnog zagorskog jela i prepoznatljivog brenda Zagorja. Dijeli se titula prvih štrukla Zagorja, a manifestacija ima i humanitarni karakter.
Na Štruklijadi 7. srpnja u Kumrovcu pokušat će se štruklima upisati u Guinnessovu knjigu rekorda. Ako se postupak prijave odulji zbog administrativnih procedura, priprema rekordnih štrukli odgodit će se do Tjedna kajkavske kulture u Krapini u rujnu.
– Hrvatsko zagorje oduvijek je bilo omiljena destinacija posjetitelja termalnih kupališta, kulturnih i prirodnih znamenitosti. Posjetitelji se na povratku opskrbe i prehrambenim proizvodima kao što sir i vrhnje, voće i povrće, meso peradi poznate zagorske purice, med i obvezno vino na obiteljskim gospodarstvima. Na stolu se uvijek nađu i zagorski štrukli – kažu.
Domaćice imaju svoje načine pripreme štrukli, koje će uskoro biti zaštićeni kao nematerijalno kulturno dobro Hrvatske, a kod svih varijanti je, napominju, osnova vučeno tijesto koje se puni kravljim sirom, uz dodatak kiselog vrhnja i jaja, koje se savije i zatim stavi u peć.
Natjecanje baka
U vrijeme dozrijevanja povrća radi se i tradicionalna bučnica od buče, kao varijanta štrukli, a postoje i varijante od maka i repe. Kako se u komercijalizaciji ugostiteljske ponude gotovo izgubio tradicionalni recept i način pripremanja, u dogovoru sa stručnjacima na području agronomije, gastronomije i turizma, nastala je ideja o potrebi očuvanja tog tradicionalnog zagorskog specijaliteta i stvaranja autohtonog gastronomskog proizvoda.
U Zagorju je u planu otvaranje i tvornice štrukli, a župan Željko Kolar nam kaže da će ta priča biti vrlo aktualna nakon što se obavi zaštita zagorskih štrukli. Prije njih zaštićeni su Zagorski mlinci koji su već dobili oznaku zemljopisnog podrijetla. Provedeno istraživanje na uzorku od tisuću ispitanika pokazalo je da 80 posto njih smatra da su mlinci autohtoni proizvod Hrvatskog zagorja, a isto toliko ih taj proizvod povezuje isključivo s područjem Hrvatskog zagorja. Purica s mlincima, tko još nije čuo za to!? No, vratimo se slasticama.
Zagorci svake godine organiziraju i manifestaciju “Babičini kolači”, natjecanje zagorskih baka u pripremi autohtonih slastica po receptima koje su naslijedile od svojih majki, baka i prabaka. U Oroslavju je u travnju održana 12. ukrštavanje kuhača, a pobijedila je Mirica Sinković iz Donje Stubice s uskrsnim medenjacima, druga je bila Biserka Stepan, također iz Donje Stubice, s tortom od graha, a treća je bila Ana Hrčić iz Oroslavja sa starinskom tortom. Gosti doista imaju čime osladiti nepca i iz Hrvatskog zagorja kući ponijeti i jestive suvenire.