Oružani prepad do zuba naoružanih razbojnika, koji ne traje dulje od dvije minute, dosad se u slengu zagrebačkog podzemlja zvao "vojno-redarstvenom akcijom". A konture onoga što taj pojam uistinu znači prvi put su se jasno vidjele nakon uhićenja skupine predvođene Nenadom Filipovićem, bivšim poručnikom HV-a.
Kumstvo s generalima
Jer, taj bivši vojnik, za kojega je njegov kum general Anto Roso medijima izjavio da je bio hrabar ratnik, svoju "hrabrost" demonstrirao je i na donedavno nezamislivo brutalan način pljačkom poslovnice Fine i, kako se sumnja, ubojstvom dvojice Sokolovih zaštitara. Iskustvo stečeno obukom u specijalnoj postrojbi Glavnog stožera Oružanih snaga, tradicionalno rezerviranoj za vojničku elitu, Filipović je tako primijenio i u stvarnom, civilnom životu.
Brkajući civilni život s bojišnicom na kojoj je proveo godine, ratujući za Hrvatsku i na koncu primivši i odlikovanja za to ratovanje, Filipović je sebe promaknuo u zastrašujućeg "junaka" crnih kronika kojemu osmijeh s lica ne silazi ni dok ga sumnjiče za brutalne zločine. Brutalnost i bezobzirnost koju su iskazali on i njegovi kompanjoni, od kojih dvojica dijele s njim vojničku prošlost, predstavila ih je kao vođe nove hrvatske mafije.
Ta je mafija ustrojena prema vojnom principu, a njezini su pripadnici vični oružju koje se ne ustručavaju upotrijebiti. Vojnici te nove mafije diče se ratnom prošloću i slavom stečenom na hrvatskim bojištima. Diče se i nepodnošljivom lakoćom ubijanja, ali i dobrim vezama u vojnom establišmentu i Legiji stranaca. Baš te i takve veze pripadnicima njegove organizacije omogućile su aureolu nedodirljivosti pod krinkom koje je dopušteno sve, možda čak i nekažnjeno ubiti.
Ratnici u kriminalu
No, uhićenje Filipovićeve grupacije, osim nove uznemirujuće reorganizacije domaće kriminalne scene, razotkrilo je i ono što je godinama bilo dobro skriveno u kaljuži kriminala. Prvi put se jasno vide dosad nedokazane tvrdnje o umiješanosti pojedinih vojnih struktura u najteže oblike kriminala od šverca oružja preko šverca droge pa i ubojstava. Vide se svi krakovi hobotnice koji možda bolje nego ikada dokazuju strukturu organiziranog kriminala. I na taj način otkrivaju njegove veze s političkim, vojnim, obavještajnim, policijskim i pravosudnim strukturama.
Jer, likovi kao što je Filipović, koji je kriminalnu prošlost imao i prije ulaska u HV, bez potpore tih struktura zasigurno ne bi godinama opstali. Kao što ne bi opstali ni bez povjerljivih informacija s oznakama vojne i državne tajne koje im je, kako se sumnja, dostavljala bivša djelatnica VOA-e, supruga ubijenog Filipovićeva ortaka Igora Breškića.
No, problem je u tome što nijanse razotkrivene uhićenjem Filipovićeve grupacije državni aparat, koji je dosad gromoglasno najavljivao obračun s organiziranim kriminalom i u najvišim strukturama društva, mora i dokazati. A za to je osim nepobitnih dokaza potrebna i politička volja koje dosad nije bilo. Pogotovo kada su negativci bili ratni junaci u čiju se neokaljanu čast država klela.