Energetska obnova ne smije biti samo za one koji mogu do kredita

U Petrinji je u vrijeme lockdowna anketa koju je ispunilo 250 ljudi u pet dana pokazala – od ponuđenih prioriteta za financiranje iz Fonda za obnovu Hrvatske najviše je građana izabralo veću participaciju u odlučivanju, druga je bila zelena poljoprivreda, treće obrazovanje – kao da čitam politički program zeleno-lijeve koalicije! To pokazuje da su građani spremni na promjene, a političke elite nisu – istaknula je Jagoda Munić, direktorica Friends of the Earth Europe, europskog ogranka najveće svjetske mreže udruga za zaštitu okoliša (FoEI), na Zelenoj akademiji 2020. koju je u Komiži organizirao Institut za političku ekologiju.

J. Munić poručuje da je način na koji će se određivati prioriteti u financiranju novcem iz Fonda za oporavak ključan za pravednu tranziciju u situaciji kad se golem dio građana Hrvatske svrstava u kategoriju energetskog siromaštva i ne mogu si priuštiti grijanje zimi i hlađenje ljeti, odmor na moru, mesni obrok...

U sklopu novog Europskog zelenog plana, koji bi uključio i masovnu obnovu zgrada i infrastrukture i „kružnije“ gospodarstvo, sedam je programa; kroz mehanizam za oporavak i otpornost dostupno je 672,5  mlrd. eura, od čega 360 milijardi za zajmove i 312,5 bespovratnih milijardi, kroz REACT-EU 47,5  mlrd. eura, Obzor Europu pet mlrd. eura, InvestEU 5,6 milijardi, ruralni razvoj 7,5 milijardi, Fond za pravednu tranziciju (JTF) 10 milijardi i rescEU 1,9 mlrd. eura. Od toga se, kroz Fond za oporavak u Hrvatsku slijeva 9,4 mlrd. eura.

Plastika, otpad, pesticidi...

Bespovratne potpore iznose 5,94 mlrd. eura, zajmovi 2,3 milijarde, a još 1,1 mlrd. eura ide kroz ReactEU i Fond za pravednu tranziciju. Kroz ESI fondove dostupno je 12,7 mlrd. eura. Iz perspektive klimatske pravde i smanjenja zagađenja, s obzirom na to da je plan do 2030. za 55% smanjiti emisiju stakleničkih plinova u usporedbi s 1990., uvela bi se i neka vrsta poreza na ugljik, a počinje se s energetskim sustavom koji najviše pridonosi zagađenju.  Kroz sustav investicija povećala bi se energetska efikasnost zgrada, u planu je i zabrana korištenja jednokratne plastike, smanjenje proizvodnje otpada u čemu je Hrvatska primjer lošeg upravljanja, investiranje u željeznice i unutarnje plovne putove te smanjenje pesticida i umjetnih gnojiva u poljoprivredi. Mehanizam za pravednu tranziciju trebao bi smanjiti razlike i olakšati tranziciju, no moglo bi biti problematično kome će biti dostupan novac iz bankarskog sustava za energetsku obnovu zgrada. Ona bi trebala biti i dostupna najsiromašnijima, a ne samo onima koji mogu dobiti kredit – komentira J. Munić.

Saborska zastupnica koalicije Možemo! Sandra Benčić napominje da će na razini platforme uskoro definirati prioritete i nametati ih kroz rad u parlamentu, za što trebaju i širi konsenzus javnosti. Prva faza trebala bi služiti građenju samodostatnosti u nekim sektorima, da što više koristimo domaćeg znanja i domaćih proizvoda – to je naša šansa – kaže Benčić te kao ključne sektore za financiranje nabraja energetiku, proizvodnju domaćih komponenti za korištenje energije iz obnovljivih izvora, smanjenje pesticida i povećanje površina za proizvodnju organskih proizvoda, plansku proizvodnju i izravno povezivanje proizvođača i krajnjih korisnika, kao i proizvodnju medicinskih potrepština i lijekova te razvoj IT.

Razvojna strategija Hrvatske od 2020. do 2030. trebala je biti gotova u ožujku; kasni, a Hrvatska plaća 17 milijuna eura Svjetskoj banci da je izradi. Želimo li implementirati neke mjere, one bi morale biti već u razvojnoj strategiji, iako to EK ne traži od država.

Borba protiv nejednakosti

Problem duga je velik, a sve je ovo utemeljeno na zaduživanju i podršci bankarskog sustava, vraćat će se najvjerojatnije solidarno, povećanjem budžeta u EU u budućnosti – upozorava J. Munić.

Danijela Dolenec, izvanredna profesorica komparativne politike na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu i članica koordinacije Možemo! ističe da je Zeleni plan i prilika i problem. Vraća se planiranje koje smo mi izbacili kao određenu vrstu atavizma, koncepcije iz 50-ih. Vrhunska je ironija da ga „uvozimo“ nazad, da smo društvo koje ne planira poljoprivredu i kako zaštititi temeljnu prometnu infrastrukturu i usluge, a to je temeljni dio Zelenog plana. No, zeleni rast je neka vrsta kontradikcije; u tom je narativu sjajna EK, a zapravo se trude da stvari ostanu kakve jesu. No, na široj društvenoj osnovi mislim da se ide na odustajanje od rasta, planiranje uz premisu da rasta nema – zaključuje D. Dolenec te napominje da u zeleno-lijevoj agendi adresiraju probleme koje rješavaju ljudima, a u fokusu je borba protiv nejednakosti i klimatskih promjena.