BOJANA GREGORIĆ JE MAJKA, A ANTHONY HOPKINS OTAC. Gavella, Osijek (prosinac 2023.). Na jednoj od brojnih Gavellinih premijera Enes Vejzović solira. – Gdje ti je lijepa ženica? – znatiželja me povuče. – Doma, uči tekst. – Bit će da ti režiraš kad gazduješ? – Naravski. Radimo "Majku" Floriana Zellera.
– Bojana igra naslovnu? – Da. Po Zellerovu tekstu snimljen je i "Otac". Anthony Hopkins dobio je Oscara za tu ulogu. Nakon par dana eto u našoj kazališnoj oazi i Bojane. U skromnoj opravici. Gledam je. Da navuče na se i kuhinjski stolnjak, sijala bi od ljepote. – Je li naporno raditi sa suprugom? – pitam. – Tempo je paklen. Ima puno teksta za naučiti. Ali i zabavljamo se.
Skužim da Enes one koji ne znaju tekst kažnjava sklekovima. Imam osjećaj da će svi biti nabildani. U tunelu je Vejzović napravio desert za kazališne sladokusce. Promovirajući, usput, jedan čudesan prostor. Od "Majke" očekujem više. A Bojana već dugo nije dobila Nagradu glumišta. Veselim se premijeri. Tamo negdje oko Božića. Nakon Gavelle eto me opet na lajni s Osijekom.
Moja draga frendica Anita Schmid, prvakinja osječkog HNK, javi mi: – Dala sam tvoj broj Burilu. Stalno pita za tebe.
Nisam ni srknuo gutljaj Kapistrana kad me zvrcnu prijatelj Buki. Anton Burilo. Nekad u Jugi elitni sudac i šef tehnike osječkog HNK.
– Prije 40 godina, na moj rođendan, mi scenski radnici potjerali smo glumce u gledalište i odigrali predstavu "Let iznad nogometnog gnijezda" – krenu mu diktirati.
– Hrvoja Hitreca? – prekinem ga na tren.
– Da. Pitao sam ga koliko traži za autorska prava. Izbacio je cifru. Ja zavukao ruku u džep i isplatio ga.
– Koliko ste predstava odigrali?
– Oko 20 s gostovanjima. Na jednu izvedbu došli su Hajduk i Osijek u kompletnom sastavu. A moj prijatelj general Praljak priznao mi je kako je osam sati putovao da nas gleda u Valpovu.
O Burilu sam pisao u knjizi "Tajne putnih pića". Kao o prvoligaškom nogometnom sucu iz "onih" vremena.
O tome kako je u Karaki objašnjavao direktoru Dinama Zajecu:
– Zeko, kreč ti je danas 5000 DM.
Na to je s druge strane šanka reagirao Duško Ljuština, tada ravnatelj Kerempuha.
– Ma kojih 5000 DM... Zeko, ja ti iz Like badava dopelam kreč.
Ljuština je kasnije skužio da je u Jugo-ligi, u sudačkom žargonu "kreč" značio kazneni udarac. Jedanaesterac. Iliti penal.
A koštao je, po tadašnjoj tarifi, 5000 DM.
Bilo je s Bukijem lijepog druženja. I lumpovanja.
Rekoše mi da više ne cuga. Bit će mi drago kad se opet sretnemo.
Na Fecovu "Letu iznad kukavičjeg gnijezda". U Osijeku.
Ako ne prije.
BANDIĆEVA KĆI SRETNO ŽIVI SA SINOM MOG ŠULKOLEGE
Restoran Lav u Kustošiji (prosinac 2023.)
Celziji su nam se počeli cerekati do cvokotanja. Konačno zima.
Zabundam se ko međed i s ekipom iz razreda pravac Kustošija.
– Vozim te u restoran Lav na fileke – iznenadi me školski lega Ivan Barčan Bare.
Uz dva hampera goveđeg droba ekipa probranih obožavatelja tripica, vampa, fileka, škembića…
Stoti put ponavljam. Moja omiljena hrana.
– Je l' ti sin još uvijek s kćeri Milana Bandića? – pitam Duška Gluščevića, koji je godinama bio među pametnijim ljudima u Gradskom uredu za kulturu.
– Vole se, žive dugo skupa i lijepo im je – uzvrati kratko i jasno.
Imao je Dule tešku operaciju srca pa me interesiralo tko mu je iz gradskog ureda svratio u posjete.
– Nećeš vjerovati, jedino me u bolnici posjetio Nikola Plećaš sa suprugom.
Nakon prvih tanjura fileka Damir Širec pričao nam je o svom ratnom, herojskom putu. Dogurao je do čina bojnika.
Ratko Marković, bivši šef računovodstva u Ini, ukucavao je u komp podatke svih učenika 4. d.
– Irena Šrbec je umrla – reče Žarko Milić.
– Nedugo je umrla i Dubravka Fabri. Njezina frendica iz stolnoteniske repke – doda Širec, koji je radio s Dubravkom.
Iznenadilo me. Dobro sam poznavao Dubravku iz pingpongaških dana. S Irenom sam pak išao u 4. d trešnjevačke gimnazije. Kod najopasnijeg razrednika na svijetu. Josipa Karačića.
Prije sam pisao da mi je raska bila predivna profa i osoba, Maja Kovačić. Mama glazbenika Brune Kovačića i svekrva Ivane Plechinger.
Pitate se otkud sad Karačić.
Oni bistriji shvaćaju da sam bio nestašan učenik. Htjelo me hititi iz škole na polugodištu četvrtog. Primio me u 4. d mostarski bekrija Kara i doveo me do mature. Koju sam pak polagao s bivšim razredom.
Komplicirano je sve to.
Nakon drugog tanjura brojimo mrtve iz razreda. Bože, koliko ih je.
Ratko završava popis i grupi daje ime "Fileki iz 4. d".
Bare i ja diskutiramo o vinu i vinogradima. Ako nigdje nismo stručnjaci, tu jesmo.
On za bijela. Ja za crno.
Nakon trećeg tanjura on cuga mlado miješano, a Dule i ja crni pinot. Krauthakerov.
Dogovaramo godišnjicu mature. Bez fileka. Jer komadi iz razreda povraćaju čim ih netko spomene.
Papat će se nešto otmjenije od tripica.
I od "2 u 8".
TKO SE U JUGI USUDIO SRUŠITI JOSIPA BROZA NA ISPITU
Od birtije do knjižnice (prosinac 2023.)
Proteklih dana bilo je veselo i zabavno. Umno i umorno. Rođendanski i pogrebno. Od birtija, preko Krematorija, do knjižnica.
Nazdravili smo glumcu Slobodanu Milovanoviću za njegov 74. rođendan.
Zovem ga u Češku.
– U Pragu sam i čekam da dođu moja Mime i sin Luka – veseo je Slobo.
– Piješ li kad apsint?
– Jesi poludio. Pa to ima i do 90% alkohola. Kad bih dolazio u Zagreb, nosio bih ga za Georgija Para dok je bio živ. Česi su ti apsint zaštitili kao autohtoni proizvod.
Bem ti miša. 90% alkohola. To potopi i nosače aviona.
Svratih iz birtije u knjižnicu "Tin Ujević". Veljku Krulčiću na promociju njegove knjige "Maurović od mula do mula".
Čestitah 61. rođendan.
Kiša.
Igra Dinamo.
A knjižnica krcata ljubitelja stripa.
Uz Maurovićeva Crnog mačka i ja sam odrastao. A tek Trojica u mraku. Misterij zelenih močvara. Čudesan crtač. Genijalac.
Veljko ne da da ga ždere zaborav. Svaka čast.
Sutradan na Krematoriju, put neba, otpratismo 92-godišnju Šteficu Kralj. Majku mog kuma Mladena.
Na Trgu me Božidar Koščak Kumpić upoznaje s doktorom neobičnog imena i prezimena. Zapravo svima poznatog imena i prezimena.
– Zovem se Josip Broz – predstavi mi se doktor.
– To ti je moj prijatel kaj se zove kak i Tito. Moš mislit kad je studiral medicinu i došel na ispit s indeksom u kojem piše Josip Broz. Nitko ga ni smel srušit – smješka se poznati smogovac.
– Nije baš tako. Bilo je profesora koji nisu simpatizirali Tita – ograđuje se Broz.
– Jeste li u rodu s maršalom? – pitam.
– Ni blizu. On vuče zagorske korijene, a svi moji su iz Siska.
Eto, upoznah i Josipa Broza. Nema veze što nije original.
Kumpić je nakon premijere filma "Akcija stadion" upoznao i originala.
Sjećate se one scene kad Kumpić kupuje punu kutiju kondoma u ljekarni.
– Fukaš mali? – pita ga apotekar.
– Fukam, fukam, gospon magistar!
Taj dijalog toliko se svidio Titu da je prigrlil Kumpića.
A on, bedaček, naravno, to nije znal iskoristiti.
Sutradan u kafiću Pinnocchio's Koščak mi darova pekmez od šljiva.
Obožavam ga u palačinkama.
Remek-djelo njegove supruge Ančice.
Naravski.
Jer Kumpić ne zna speć ni jajčeka na šparetu.
A kamoli napraviti pekmez.
Pomalo rastrojen stil pisanja...