ZAMALO SAM SPRIJEČIO TAJČI DA PJEVA NA EUROSONGU. Caffe Backstage (listopad 2023.) Vjerovali ili ne do susreta u Dalmatinskoj 5 uopće nisam poznavao Tajči. Tatjanu Matejaš Cameron. Iliti vječnog slatkiša naše estrade. A malo je falilo da spriječim njen nastup na pjesmi Eurovizije. No, krenimo redom.
Malo kazališno društvo skupilo se u kafiću Backstage. Ravnateljica Kerempuha Sonja Kovačić i direktor Gavelle Dražen Ferenčina spikaju o kazališnom Malom princu Nenadu Cvetku. Za šankom cvrkuću zacopani Filip Šovagović i Nina Violić. Preslatka Anja Đurinović ne odvaja se od glazbenika Šimuna Matišića. Ljubavi traju li traju.
Davor Svedružić ushićen svojim iskorakom u redateljske vode poziva ekipu u Požegu. – Dođite svi na premijeru "Gostioničarke". Uzvratim da će tamo biti naš izaslanik Žile sa suprugom. Darko Janeš i ja, u biti, svratili na putnu. Htjedoh odustati jer mi je crno vino izgledalo bljedunjavo. – Ma super je – reče Sonja i dade gutljaj za probu. Nakon toga nastradala je litrenka. Runde lete. Jer, Bože moj, napokon je i Gavella otprla lesu. Naša izgubljena baza. Za mene je to bitnije od pronalaska Troje.
U biti godinama naša škvadra zuji po gradu bez kompasa i GPS-a. I napokon baza. – U maloj dvorani na prvoj premijeri ima samo 90 mjesta. To znači da bute ti i svi moji dobri prijatelji glancali šank dok traje predstava – utješi me Fec. Iskren da budem, priredbe volim gledati na generalkama ili nakon desetak repriza. – Ovo ti je moja frendica Tajči – upozna me s Tatjanom Matejaš prijatelj Janeš. Pružam šapetinu prema nježnoj ručici. Predstavim se. I tad frcnu iskrica. – A vi ste taj novinar koji me zamalo izbacio s Eurosonga! – Baš taj! – uzvratim.
VEZANI ČLANCI:
Da ne ludujemo. Evo priče. Prema propozicijama, pjesme koje su bile izvođene ne mogu konkurirati za Eurosong. Napisah tada kako imam dokaze da je pjesma "Hajde da ludujemo" već izvođena. I da će biti eliminirana. Najavim ekskluzivu.
I eto ti isti dan u Frankopanskoj autora hita Zrinka Tutića.
– Pa nećeš valjda sve to objaviti? – dobaci mi s vrata kafića.
– A da se upoznamo i nešto popijemo? – predložim.
Pade prva crna piva otkad znam za sebe. Druga, treća, četvrta... I nikad više.
Upoznah sjajnog čovjeka. Tutića. S kojim sam i dan-danas u super relacijama.
Odustanem od progona Tajči.
Naime, znao sam da je s tom pjesmom imala nastup u HNK. Na nekoj dječjoj fešti. Posjedovao sam i snimku. Dokazi za eliminaciju.
I da sam sve to objavio, ode "Hajde da ludujemo". U vražju mater.
A ne na Euroviziju.
Nakon putnih sa Zrinkom dokazni materijali završili su u kontejneru.
– Znam, znam tu priču. Drago mi je da smo se upoznali – reče Tajči i nestade s frendicom.
Oni najuporniji ostadoše. Među njima Janeš i ja.
U neko doba noći zvrcnu me poznata kostimografkinja Đurđa Janeš, supruga mog trešnjevačkog suputnika i supatnika Darka.
– Molim te, ne daj mu da vozi! – naredi.
– Naravski – uzvratim.
I mi laganini odosmo u zagrljaj zetove dvanaestice.
KUSTURICA RAZOČARAO PRIJATELJE IZ CRNE GORE
Hotel Esplanade, Kod Pere (listopad 2023.)
Među onima sam koji se ne boje starenja, već propuštanja.
Bivši predsjednik košarkaškog saveza Jugoslavije, pa Crne gore Vesko Barović i moj braco Danilo, bivši predsjednik ABA lige, također ne propuštaju život.
Niti popuštaju. Kad su u pitanju nikotin i cuga.
Dočekujem ih u hotelu Esplanade.
Na povratku su iz Beograda. S tekme Srbija – Crna Gora.
– Vas dvojicu vidio sam u centralnoj loži, a premijer Crne Gore Abazović i njegovi ministri sjedili su sa strane. U korneru – primijetim.
– Eto koliko ih poštuju. Dragan Džajić naš je veliki prijatelj pa je normalno da smo sjedili uz njega – uzvratiše.
Vlaho Srezović zove nas Kod Pere na Šalatu. Na dubrovačku spizu.
Putem Barovića zivkaju Zdravko Čolić i Bogdan Diklić, kojeg pozdravljam.
Znamo se iz onih renesansnih vremena Karake kad je Diklić bio zacopan u Minju Majurec.
– Što je s Kusturicom? Bili ste veliki frendovi? – pitam Veska.
– I više od toga. U Crnoj Gori držali smo ga k'o kap vode na dlanu. Družili se. A onda je u novinama pljunuo na Crnu Goru i nas Crnogorce. Razočarao me. Ali ne bih više o tome – iskreno će Barović.
Kod Pere us… Ups…
Iako taj restoran zovem tako otkad znam za bakalar. Zabranjeno je u nas spominjati ustaše.
A u Beogradu podižu spomenik Draži Mihajloviću.
Otvoriše i njegov muzej.
Kažu, četnici su bili antifašisti. Mislim si: onda je moj ćaća Nasto, prvoborac i heroj, ratni zločinac jer je u II. svjetskom pobio dosta tih Dražinih "antifašista".
Skrenuh ja u politiku.
A to ne volim.
Zato stop.
Prije povratka u Montenegro posjetimo u Vramčevoj ulici atelje Dimitrija Popovića. Tu uvijek ima noviteta za izvoz.
Više o "Crnoj vjenčanici" iz ciklusa Mit mode i o prvom autorskom dokumentarnom filmu velikog slikara "Oreol mikrokozma".
Drugi put.
KAKAV JE BOKSAČ BIO ZORAN MILANOVIĆ
Jellyfish in space (listopad 2023.)
Trebala je to biti ležerna večera u restoranu Jellyfish in space s mladim gazdom Ivanom Klepićem.
Uživanje u najukusnijem sushiju u gradu. Živoj glazbi. Odabranim vinima.
I pogledu na prelijepe djevojke koje ispuniše stolove oko nas.
Ali kako izbjeći ozbiljnije teme kad je s nama višestruki državni prvak u boksu Marko Rubelj. I prvi policeman za krvne delikte u L. A. Ivan Ostarčević.
Malo ih zna da je Marko prije puno, puno godina strpao odjeću u kofer, skupio lovu za put i pravac prema Kipu slobode.
– Vjeruj mi, nisam znao ni jednu riječ engleskog – tvrdi.
A još manje ih zna da je Rubelj vjenčani kum Zoranu Milanoviću.
– Družili smo se k'o klinci i skupa trenirali boks – otkri mi Marko.
– Kako se kum Zoki snalazio u ringu?
– Bio je veliki borac i fajter. Imao je "muda" kao što ih ima i u politici. Sparingirao je često s puno jačima od sebe. Znao je primiti jake udarce. Nikad ne bi odustajao. Njegov sin Marko je na tatu. Odličan je hrvač.
Zajednički frend Branko Borgudan reče kako je Rubelj u rekordnom roku osvojio poduzetničku Ameriku.
– Napisao je stručne knjige koje su izašle u respektabilnoj tiraži. Drži seminare i poučava Amerikance biznisu – tvrdi treći Amer u društvu.
Nekadašnji prvotimac Zadra Nedeljko Ostarčević kum je s Krešom Ćosićem. Njegov sin Ivan, kao što rekoh, glavni je policajac za krvne zločine u L. A.
– Razmijenio sam proteklih dana iskustvo s hrvatskim specijalcima. Imao sam puno toga reći.
– Kako gledaš na slučaj pritvorenih pripadnika BBB-a u Grčkoj?
– Atenska policija odavno je riješila ubojstvo u sukobu navijača. Locirala je ubojicu. I nije mi jasno da tako dugo drže naše ljude u pritvoru. Da samo dva dana pritvorim sto ljudi u L. A.-u, razapeli bi me na križ – reče i doda kako je njegov otac Nedeljko bio prvi skaut NBA s ovih prostora.
A onda nas sve nasmija doživljajem koji ću pokušati prepričati.
Vraćali se Ivo i njegov partner s očevida u L. A.-u kasno u noć. Ispred njih auto glavinja. Cik-cak.
– Ovaj će nekog ubiti. Moramo ga zaustaviti.
Kad su usmjerili auto u stranu i otvorili vrata, vozač je "iscurio" na asfalt. Totalno cuguš. Staviše ga u lisice na stražnje sjedište.
– Ajme, Gospe moja, ća san ja Bogu skrivia! – zakuka po naški.
Ču to Ivan i oglasi se:
– Odakle si ti?
Pijanac se šokirao i začuđeno uzvratio:
– Jesi li to ti, dragi Bože? Ja san iz Kalija s Ugljana.
Nije bio Bog, nego Ivan. Osvježi ga u postaji. Nazva taksi. I otpravi ga ća.
– Mom partneru nije bilo jasno što to radim. A kako da mu objasnim da sam ja iz Zadra, a čovik iz Kalija. Ne bi on to razumi – objašnjava Ivan.
Priča ima i nastavak.
Uhićenik iz Kalija i Ivan sreli su se na letu iz Frankfurta u Zadar. Prepoznali se. I sprijateljili.
Dok ovo pišem, Marko i Ivan lete preko Velike bare. Branko Borgudan s voljenom Nadom Abrus juri put Omiša.
Na zadnju dozu ozona. I morskih valova.
Prije povratka u Ameriku.
VIDEO Tomašević o situciji u bolnici Sveti Duh: 'Strahujem da će žene izgubiti pravo na pobačaj'
Bio bi bolji stend up komicar nego politicar.