Ivana Belić

Eppur si muove!

Foto: Sanjin Strukić/PIXSELL
Eppur si muove!
01.05.2018.
u 21:07
Energetska tranzicija učeni je pojam koji koristimo da na nerazumljivi način kažemo – prelazak na čistu energiju
Pogledaj originalni članak

Draga čitateljice, poštovani čitatelju,

Danas ću s vama podijeliti hrpu dobrih vijesti. Zapravo, imam toliko dobrih vijesti da će većina vas odmah sada u nevjerici prestati čitati ovaj tekst. Tko je vidio pisati o dobrim vijestima kad možemo uživati u pesimizmu, samosažaljenju i vječitoj hrvatskoj grintavosti!? Loše je ako nije loše, tako bi se moglo opisati naše stanje uma, ali nije puno bolje ni drugdje u Europi. Onoj Europi u kojoj je očekivani životni vijek preko 78 godina za muškarce, a 83 za žene (!), u kojoj je zdravstvena zaštita na razini kakva nije nigdje u svijetu, gdje je voda iz javnog vodovoda najčešće pitka i nezagađena, gdje je osobna sigurnost na ulici uglavnom pravilo, a ne iznimka, gdje općenito toleriramo drugačiju vjeru i boju kože, invalide uključujemo u društvo, siromašne većinom pomažemo, a djeca nam ne umiru od gladi… Zato prije nego što počnete kukati – razmislite i usporedite, ovo što imamo ne postoji nigdje na zemaljskoj kugli i zato se vrijedi potruditi da to sačuvamo. Ili čak da i poboljšamo, zar ne?

Sad i dobre vijesti. Energetska tranzicija učeni je pojam koji koristimo da na nerazumljivi način kažemo – prelazak na čistu energiju, pametno i odgovorno gospodarenje energijom. U praksi to znači - korištenje obnovljivih izvora energije i maksimalna energetska učinkovitost. A obnovljivi izvori su oni izvori koji se u prirodi sami obnavljaju, dakle sunce, vjetar, energija vode, biomasa, geotermalna energija. Dakle, poanta ove kolumne jest da je od studenoga 2016. globalni kapacitet proizvodnje električne energije iz obnovljivih izvora energije po prvi puta u povijesti veći od kapaciteta (instalirana snaga postrojenja) iz ugljena. U Europskoj uniji na primjer (ali mi smo ionako globalni lider korištenju čiste energije – vidi prvi odlomak), novi kapaciteti su uglavnom, čak 90% obnovljivi, što je sjajna brojka. U SAD je to oko 60% što je za zemlju koju vode kompanjoni Mr. Trumpa jednako odličan rezultat i do nedavno je bilo nezamislivo. 2016. je dakle bila rekordna godine u kojoj je pola milijuna solarnih panela bilo praktički instalirano svaki dan, dok je tijekom 2015. godine instalirano je oko 153 gigawata (GW) obnovljivih energetskih kapaciteta - više od ukupnog kapaciteta proizvodnje Kanade - priopćila je Međunarodna agencija za energetiku (IEA). Energetska tranzicija se dakle događa, zar ne?

IEA inače predviđa da će ekspanzija obnovljivih izvora i nastaviti jednako ambiciozno, s očekivanjima da će novih 825 GW iz obnovljivih izvora biti izgrađeno do 2021. godine - 13 posto više nego što su (IEA je inače tradicionalno konzervativna kad je riječ o obnovljivim izvorima) prognozirali samo prije godinu dana, a sve potaknuto ambicioznim nacionalnim i globalnim politikama usmjerenim na povećanje energetske sigurnosti i održivosti. Drugi ključni pokazatelj je da je čak i ne-subvencionirana solarna elektrana velikog kapaciteta konkurentnija (jeftinija) od elektrane na ugljen ili prirodni plin, a da su novi solarni projekti na novim tržištima (ne-OECD države) jeftiniji i od vjetroelektrana.

Nedavno u Independentu čitam i da je 5. svibnja 2016. Bio povijesni dan u UK jer tada po prvi puta nakon 1881. nije spaljeno ni malo ugljena da bi se proizvela električna energija. Samo tri dana kasnije, 8. svibnja, i Njemačka je dostigla novi rekord u eri obnovljivih izvora energije - zahvaljujući sunčanom i vjetrovitom danu, oko jedan sat poslije podne, iz svih obnovljivih kapaciteta u zemlji opskrbljeno je 87 posto trenutne potrošnje. Tada su njemački vjetroparkovi, hidroelektrane i postrojenja na biomasu proizvodila 55 gigavata električne energije, dok je potrošnja iznosila 63 gigavata. Cijene struje su nekoliko sati bile negativne, što znači da je potrošačima zapravo bilo plaćeno da koriste električnu energiju. Danska je još samo jedna od zemalja s izrazitom željom da postane energetski neovisna, te da do 2050. godine u potpunosti koristi samo obnovljive izvore energije, takve ciljeve postavljaju si brojne EU članice.

Naravno da je put još dug do 2050. i da štošta treba napraviti da bi se moglo razmišljati o 100% obnovljivim izvorima energije. Ovo međutim nije studija niti energetska strategija (u Hrvatskoj je ionako nemamo) već samo jedna kratka kolumna. Činjenica je međutim, da se to po prvi puta čini – realno i moguće.

U ovako optimističnom tonu završavamo za danas i nećemo pisati o Hrvatskoj iako bi i kod nas uz nekoliko pravih poteza Vlade i zdrav razum bilo moguće podržati domaću proizvodnju energije i osloboditi se ovisnosti o uvozu. No, na početku sam obećao samo hrpu dobrih vijesti, zar ne?

Ključne riječi
Pogledajte na vecernji.hr

Komentari 1

LU
Lujo123
06:54 02.05.2018.

svašta!