Bošnjaci vole Erdogana iako Turska više ulaže u Srbiju

Posljednji je put Sarajevo vidjelo takvo ulično slavlje kad se nogometna reprezentacija plasirala na Svjetsko prvenstvo u Brazilu. Kolone vozila s turskim i bošnjačkim zastavama prošle su nedjelje prodefilirale središnjim gradskim ulicama slaveći trijumf stranke AKP Recepa Tayyipa Erdogana na lokalnim izborima u Turskoj. Euforija je nastala kada se prenijela Erdoganova slavljenička poruka u kojoj je zahvalio i „svojoj braći“ u balkanskim zemljama, uključujući BiH. Slična euforija bila je i u Makedoniji gdje se Erdogan svojim pristašama čak i izravno obratio videovezom.

U proteklih desetak godina službena Ankara postala je neka vrsta političkog patrona Bošnjacima. Erdogan i njegovi izaslanici u kriznim situacijama mirili su posvađane bošnjačke političare, nastojali arbitrirati u sukobima unutar ovdašnje islamske zajednice, organizirali sastanke lidera iz BiH i Srbije i stajali u verbalnu zaštitu Bošnjaka kad bi procijenili da ih regionalni ili globalni procesi ugrožavaju. Sve je to imalo za posljedicu jačanje, a neki će reći i buđenje bošnjačkih emocija prema Turskoj, ali istodobno i oprez bosanskohercegovačkih Hrvata i Srba kada je u pitanju dobronamjernost službene Ankare.

Trenutačno je najveći Erdoganov simpatizer u BiH bošnjački član državnog Predsjedništva i formalno drugi čovjek SDA Bakir Izetbegović. Alijin sin, koji ne krije ambiciju postati novim bošnjačkim liderom, čestitao je Erdoganu na izbornoj pobjedi poručivši mu da je doživljava kao vlastiti uspjeh. Izetbegoviću je Erdogan svojevrsni politički uzor, ali ne samo njemu nego mnogima u BiH koji u najmanju ruku simpatiziraju ono što se naziva “političkim islamom“.

Alijina deklaracija

Dugogodišnji novinar i diplomat Zlatko Dizdarević kaže da kod velikog dijela bošnjačkog stanovništva i većine bošnjačke političke elite postoji jedan odnos protežiranja do zaljubljenosti u Erdogana. Kada je u pitanju odnos Bakira Izetbegovića prema Erdoganu, Dizdarević smatra da on u njemu vidi jednu novu Tursku koja se udaljava od Ataturkova sekularizma.

– U temeljnom djelu Alije Izetbegovića „Islamskoj deklaraciji“ Turska nije bila prepoznata ni kao prijatelj, ni kao primjer ni kao uzor. Naprotiv, Turska iz bivših vremena bila je na potpuno drugoj strani od onoga što bi se smatralo islamskom orijentacijom. Ataturk je bio protivnik takve orijentacije i kao takav za Aliju nije bio ni prijatelj ni dobrodošao. To, uostalom, u „Islamskoj deklaraciji“ piše vrlo precizno. Čak je zamjereno Turskoj u poluironičnom smislu – kakvi su to muslimani kad ne govore ni arapski jezik. Kako je dolazilo do otklona od Ataturka i jačanja Erdoganove ere, javljala se i “nova ljubav“ islamista u BiH prema Erdoganu. On je zajahao i na neootomanski sentiment koji je poklopio i BiH, ali i veći dio Balkana. Paradoks je u tome da je BiH potpuno na repu cijele te neootomanske priče i turske ambicije – naglašava Dizdarević.

Retrogradna politika

Kao argument za ovakvu tvrdnju navodi podatak da su turske investicije u Srbiji tri puta veće nego u BiH i da Turska kao zemlja nije ni među pet najvećih investitora u BiH. U pitanju je, po njemu, jedan potpuno apsurdan sentiment, jedna nostalgija koja ne donosi korist, već stvara samo probleme za unutarnje odnose u BiH. Baš kao i nastojanje Milorada Dodika za stvaranje nekog sentimenta bh. Srba prema Rusiji. Dizdarević, ali i mnogi drugi analitičari u BiH krive i Europsku uniju za bošnjačko okretanje Turskoj unatoč izostanku investicija i drugim oblicima konkretne pomoći.

– U politici nema praznog prostora. Točno u onoj mjeri u kojoj EU ne razumijeva, neće, ne zna ili ne može prihvatiti BiH, pomoći joj i ubrzati njezin ulazak u Uniju, ostavlja se prilika nekome drugom da uđe u taj prostor. U ovom slučaju Turska je prepoznala taj prazan prostor i vrlo ga ofenzivno koristi. Mislim da se najnovijim događanjima u svijetu stvaraju uvjeti da u taj prazan prostor, s druge strane i u drugom dijelu BiH, počne ulaziti Rusija sa svojim interesom. Ovo nećkanje EU oko BiH i stalno podizanje ljestvice uvjeta i nepostojanje tog energičnog koraka koji bi pomogao BiH da se brže konstituira kao europska država je perfektan prostor i povod Turskoj, Erdoganu i njegovoj politici koja je za mene apsolutno retrogradna u odnosu na interese BiH, koja je totalitaristička mnogo više nego što smo to spremni reći za neke druge režime i koja je u konačnici loša za BiH, zaključuje Dizdarević.

Neki drugi bošnjački političari pokušavaju poentirati upravo na toj bliskosti Izetbegovića i Erdogana. Najistaknutiji je u tome medijski magnat i čelnik Saveza za bolju budućnost BiH Fahrudin Radončić koji kritizira pokroviteljski odnos Turske prema Bošnjacima upozoravajući da on udaljava BiH od EU, ali i daje alibi Srbima i Hrvatima da se snažnije vežu za Beograd i Zagreb.

Međutim, očit rast utjecaja i popularnosti Erdogana među Bošnjacima, ali i makedonskim i kosovskim Albancima, za neke druge sasvim je logičan, pa i opravdan. Član Predsjedništva SDA Salmir Kaplan, koji je inače orijentalist sa završenim postdiplomskim studijem u Istanbulu, podsjeća da je Turska rastuća ekonomska i politička sila koja, poput svih drugih, ima svoje interese u raznim dijelovima svijeta, pa tako i na Balkanu.

EU ne voli muslimane

– Bošnjaci su emotivno vezani za Tursku i tu ne vidim ništa sporno. Baš kao što ne sporim ni emotivan odnos bh. Srba prema Rusiji. Bošnjaci i Turci imaju taj jedan poseban odnos koji treba usmjeravati u pravcu koji će BiH kao državi donijeti dobrobit. U tom kontekstu smatram sasvim logičnim i dobrodošlim da Erdogan intenzivnije komunicira s Izetbegovićem kao članom Predsjedništva BiH, ističe Kaplan.

I turski novinar i politički analitičar Mustafa Özcan smatra da Bošnjaci i Albanci u Erdoganu vide velikog zaštitnika i prijatelja.

– Erdogan je bio veliki prijatelj s Alijom Izetbegovićem jer su i jedan i drugi pripadali, odnosno Erdogan i danas pripada, Muslimanskom bratstvu. To prijateljstvo Erdogan je nastavio s Izetbegovićevim sinom Bakirom koji također pripada Muslimanskom bratstvu i često se čuju i razgovaraju. Bakir od Erdogana uvijek traži savjet i nastavlja viziju svog oca – da zaštiti identitet muslimana u BiH i ima punu Erdoganovu potporu. Većina članova Erdoganove stranke vidi u stranci SDA podružnicu svoje stranke Pravde i razvoja, ističe Özcan.

Naglašava da je u privatnim razgovorima s Erdoganom od njega puno puta čuo kako se Bošnjacima ne bi dogodio pokolj u Srebrenici da je on bio na vlasti.

– On tvrdi da bi vojno intervenirao u BiH – kaže ovaj turski analitičar, inače blizak turskom premijeru. – Sjećam se bivšeg britanskog premijera Johna Majora koji je, kad se razgovaralo i pregovaralo o podjeli BiH na tri entiteta, rekao: “Nikada Europa neće dopustiti da muslimani imaju samostalnu državu ni entitet usred Europe jer bi to značilo imati tempiranu atomsku bombu usred Europe“. Europa je sve i učinila kako bi došlo do osnivanja federacije između Bošnjaka i Hrvata bez obzira na to što se ne vole. Nažalost, u to vrijeme republikanci, koji su tada u Turskoj vladali, podržali su takav projekt koji je zapravo bio korak do uništenja muslimana u BiH. To je trajalo sve dok nije došao Erdogan, zaključuje Mustafa Özcan.

Proslavu Erdoganove pobjede među albanskih muslimanima diljem Makedonije muftija Idris Idrizi, savjetnik predsjednika Mešihata islamske zajednice u Makedoniji, također smatra očekivanom jer nijedan turski premijer dosad nije im pomogao kao Erdogan.

– Albanci danas u Erdoganu vide prijatelja i zaštitnika na kojeg se mogu osloniti u svakom trenutku – istaknuo je muftija Idrizi.