Erdoğan kontrolira drugu najveću vojsku NATO-a

Turska vojska u modernoj Turskoj još od 1923. ima dvije osnovne zadaće. Prva je čuvanje vanjskih granica, a druga, podjednako važna, čuvanje je sekularizma države Turske. A ove druge uloge će, nakon neuspjelog puča, gotovo je sigurno, biti “oslobođena”.

Inače, turska vojna sila vidjela je sebe u posljednjih osamdesetak godina kao glavnog čuvara kemalističke ideologije, a u to ime do sada je izvela čak šest državnih udara u kojima su, najčešće uspješno, “skidali” politički vrh zemlje koji bi zastranio prema islamizmu. Sve do prije neki dan.

Nakon neuspjela puča na sadašnjeg predsjednika Erdoğana preko noći se dogodila velika čistka u vojnim redovima. Uhićeno je i smijenjeno niz generala i visokih časnika koji u petak nisu pokazali bezuvjetnu lojalnost Erdoğanu. Procjenjuje se da je do sada oko 4000 pripadnika vojnih formacija, od običnih vojnika do visokih časnika, lišeno slobode.

Inače, turska vojska smatra se drugom najvećom vojskom NATO-a, odmah nakon postrojbi SAD-a. Imaju nešto više od pola milijuna pripadnika, a podijeljeni su u pet temeljnih rodova: kopnene snage, mornaricu, zrakoplovstvo, žandarmeriju i obalnu stražu.

Nakon što je Turska 1952. pristupila NATO-u, njena vojska prošla je vrlo složenu modernizaciju, ne samo u smislu opreme kojom raspolažu već i u smislu obuke koju prolaze njeni pripadnici. Turski padobranci smatraju se jednom od najboljih specijalnih postrojba na svijetu, a proteklih desetljeća stvarno iskustvo u borbi stjecali su mahom u borbama protiv Kurda na istoku zemlje, ali nerijetko i u borbama tijekom “izleta” u sjever Iraka.

Povod za završnu čistku

Ipak, uz ove posve vojne zadaće, turski generali držali su se do prije nekoliko dana jedinom branom da zemlja pod Erdoğanovim vodstvom ne preraste u islamističku vojnu i političku silu. Iako je Erdoğan već petnaestak godina pokušavao umanjiti utjecaj sekularista u vojnim snagama, iako je imenovao sebi odane časnike i generale postavljajući ih na ključna mjesta, do prije nekoliko dana nije bilo potpuno jasno koja bi frakcija, islamistička ili sekularna, odnijela prevagu u vojnim redovima.

Sada je to potpuno jasno. Erdoğanu odani časnici uspjeli su zaustaviti puč kojemu je cilj bio povratak na Atatürkovu politiku sekularizma. Pokušaj vojnog udara, za koji Turska neizravno optužuje i SAD, izvrstan je povod Erdoğanu da obavi završnu čistku u vojnim redovima i potpuno eliminira sve sekulariste iz zapovjednih struktura te osigura bezuvjetnu lojalnost.

Već imao popis za odstrel

Po svojoj ulozi “korektiva”, turska vojska imala je ulogu sličnoj kakvu ima i egipatska vojska. No dok je egipatski general Sissi prije nekoliko godina uspio izvesti državni udar protiv tadašnjeg predsjednika Mohameda Morsija, turski generali su “promašili” i vjerojatno zauvijek prokockali priliku da promijene tijek kojim će se Turska dalje razvijati. Ujedno, tu je još jedan element razlike između egipatske i turske vojske.

Dok je egipatska vojska ujedno jedna velika korporacija koja pod svojom kontrolom ima i niz kompanija, poljoprivrednih površina, trgovačkih centara, turska vojna sila nije toliko bila uključena u gospodarstvo.

Tijekom turskog vojnog udara vjerojatno najvažniju ulogu odigrala je vojna obavještajna služba. Prilično je izgledno da je Erdoğan znao kako će protiv njegove vlasti biti pokrenut puč te su razrađeni svi planovi protuudara i zadržavanja na vlasti.

Osigurane su dovoljne snage kako bi se pučisti pobijedili na terenu, ali već je očito bio sastavljen popis “nelojalnih” koji su ekspresno smijenjeni i pobacani u zatvore. U samo nekoliko sati uhićen je cijeli niz časnika, smijenjeno je i više od 2700 sudaca, napravljen je potpuni “rez” u cijelom nizu državnih službi. Malo je vjerojatno kako bi to sve bilo napravljeno u tako kratkom roku da “popisi za odstrel” nisu bili unaprijed napravljeni. 

>> Turska odgodila odlaske na godišnji odmor više od 3 milijuna državnih službenika