Došli smo u Tursku kako bismo našem odnosu dali novi zamah, izjavila je predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen nakon što ju je, u društvu predsjednika Europskog vijeća Charlesa Michela, u Ankari primio turski predsjednik Recep Tayyip Erdoğan.
No novi zamah ostao je u medijskoj sjeni skandala s rasporedom sjedenja tijekom razgovora turskog autokrata s dvoje najviših dužnosnika EU institucija: Michela je Erdoğan posjeo pored sebe, na pozlaćenu fotelju identičnu svojoj, postavljenu ispred zastava, dok je prvu ženu na čelu Europske komisije posjeo sa strane, na udaljeniji kauč.
– Prvo se povuku iz Istanbulske konvencije, a sada ostave predsjednicu Europske komisije bez stolca tijekom službenog posjeta. Sramotno – komentirala je šefica socijaldemokrata u Europskom parlamentu Iratxe Garcia Perez, a slični komentari čuli su se jučer po Bruxellesu i drugim glavnim gradovima EU.
Nije jasno je li Erdoğan to učinio namjerno, s političkom kalkulacijom da ponizi predsjednicu Komisije kao ženu i da ponizi Uniju, koja mu posljednjih dana prigovara zbog povlačenja Turske iz Istanbulske konvencije Vijeća Europe o sprečavanju nasilja nad ženama.
Turska napustila ‘Istanbul’
Ili je greška samo protokolarna, bez dublje i unaprijed razrađene kalkulacije, što je također, prema nekim tumačenjima, moguća pretpostavka, jer Charles Michel kao predsjednik Europskog vijeća predstavlja svih 27 država članica, a Ursula von der Leyen predstavlja Komisiju kao izvršnu europsku administraciju pa ih je protokol rangirao prema važnosti. Kako god bilo, skandal sa “sultanovim” službenim stolcima postao je tema dana i izazvao nizrazličitih komentara.
Neki kritiziraju i Charlesa Michela što se nije usprotivio tretiranju Ursule von der Leyen ispod razine koju zaslužuje. Od konkretnijih rezultata njihova posjeta Ankari tu je načelan dogovor o produljenju sporazuma između EU i Turske o zadržavanju izbjeglica iz Sirije. Taj je sporazum sklopljen prije pet godina i zaustavio je masovne prelaske izbjeglica i neregularnih migranata iz Turske u Grčku. EU je po tom sporazumu dosad već obećao ili isplatio šest milijardi eura, a uskoro će Komisija prezentirati nastavak te operacije, s financiranjem za izbjeglice ne samo u Turskoj nego i u Libanonu i Jordanu.
Novac iz EU ne ide država ma i njihovim proračunima, već u konkretne projekte za pomoć izbjeglicama u njihovu privremenom smještaju, prehranjivanju, obrazovanju i sličnom. Posjet najviših dužnosnika Unije zamišljen je i kao gesta kojom se Tursku i njezina vladara nastoji potaknuti na deeskalaciju napetosti između njegove zemlje i dviju država članica, Grčke i Cipra. Prošlo ljeto te su napetosti, zbog morske granice i prava eksploatacije pod morem, eskalirale do te mjere da se činilo da bi se moglo čak i zapucati među nominalnim NATO-ovim saveznicima. Posljednjih mjeseci napetosti se smiruju, ali EU želi održati i dodatno potaknuti taj proces deeskalacije.
– Rekli smo predsjedniku Erdoğanu da je EU spreman staviti na stol pozitivnu agendu, koja se temelji na tri stupa: ekonomska suradnja, migracije te osobni kontakti i mobilnost ljudi. Naš će angažman biti progresivan, proporcionalan i reverzibilan. I nadamo se da će Turska iskoristiti tu priliku – rekao je Charles Michel.
Drugim riječima, EU nudi pozitivan angažman, nudi priliku Erdoğanu, ali ta prilika neće vječno trajati i može se zatvoriti jednako brzo kako je i otvorena, ako Erdoğan nastavi sa svojom antieuropskom politikom i retorikom.
‘Bilo je zanimljivo’
Nakon sastanka Von der Leyen je izjavila da je bilo “zanimljivo”. Rekla je da EU želi krenuti prema puno boljim odnosima s Turskom te da je ovo tek početak puta, a da će daljnji koraci pokazati može li se i koliko daleko tim putem odmaknuti.
– Duboko sam zabrinuta zbog povlačenja Turske iz Istanbulske konvencije. Tu se radi o zaštiti žena i djece od nasilja. To je očito pogrešan signal u ovom trenutku. EU se nikad neće libiti upozoravati na daljnje negativnosti u razvoju situacije. To vrijedi i za jednostrane poteze protiv članica EU poput Grčke i Cipra – rekla je predsjednica Komisije.
Nije Erdogan ponizio EU nego su je ponizili njeni predstavnici.